C.G. Jung – Kompleksi
C.G. Jung zaslužan je što je u psihološki riječnik uveo pojam kompleksa. Za komplekse općenito možemo reći da predstavljaju nesvjesne sadržaje koji su odgovorni za poremećaj svijesti. Kompleksi se uočavaju putem konstelacija kompleksa a to je stvaranje psihološki nabijenog trenutka u kojem je naša svijest uznemirena određenim kompleksom. To je onaj trenutak kada možemo reći da nas je netko “dirnuo u žicu” ili “udario tamo gdje smo najslabiji”.
Primjer konsteliranog kompleksa putem svakodnevne sitaucije:Žena koja ima problema u svojoj ljubavnoj vezi ili odnosu susreće u gradu prijateljicu s kojom se neko vrijeme nije čula. Prijateljica joj kaže kako je nedavno ušla u prekrasnu emotivnu vezu s jednim zgodnim i ljubaznim muškarcem. Nakon te izjave žena se odjednom počinje osjećati potišteno, nezadovoljno, povrijeđeno. Zašto je to tako? U ovom slučaju došlo je do asocijacije ženinog kompleksa “ljubavnog odnosa” i isplivale su njezini problemi i nezadovoljstva. Sa stanovišta jungove psihologije možemo reći da je žena postala konstelirana osoba, koja je zauzela položaj s kojeg će reagirati na određen način. Možda kroz trenutno javljanje anksioznosti a kasnije možda kroz gubitak kontrole nad emocijama i ponašanjem.
Naime, Ja – Ego gubi kontrolu kada se kompleks aktivira, te se oslobađa emotivna energija. Kompleksi posjeduju vlastitu specifičnu energiju koja se manifestira kao potencijal za osjećanja i postupke. Jung je vrlo rano u svojoj praksi razvio “test asocijacija” koji se koristi za otkrivanje kompleksa. Test se sastoji od stotinjak riječi – pojmova npr. udarac, dijete, ljubav, otac, zaštita itd. Osoba na zadane pojmove primjenjuje slobodne asocijacije a prilikom javljanja idiosinkratskih odgovora tj. asocijacija u obliku rime, besmislenih riječi, neuobičajenih asocijacija, zbunjenosti, vrpoljenja i slč. za koje možemo reći da predstavljaju znakove poremećaja svijesti tj. komplekse povazane uz zadani pojam. Pokazatelji kompleksa su svojevrsni znaci uznemirenosti koji na bilo koji način remete uobičajeni tok svijesti.
Komplekse možemo svrstati u nekoliko vrsta. Postoje osobni kompleksi s kojima se u terapijskom radu najviše bavimo, generacijski npr. rat koji je stvorio niz kompleksa u određenoj generaciji ljudi, društveni kompleksi, porodični komplesi koji također igraju jako značajnu ulogu a nastaju od zajedničkih traumi koje dovode do zajedničkih kompleksa unutar jedne porodice.
Za komplekse kažemo da su svojevrsna predstava ili imago jer pripadaju isključivo subjektivnom, psihološkom svijetu a konstruirani su kao ljudski instinkti. Npr. pojava straha kada se susretnemo s nečim što nas potencijalno može ugroziti; javlja se naglo i sa određenom snagom kao što se javlja i svojevrsni kompleks kada se iz nesvjesnog pojavi u svijesti. Predstave kompleksa posjeduju unutarnju koherentnost te se ponašaju kao animirano strano tijelo u sferi naše svijesti. Kompleks je stabilan i traje u vremenu. Predstavi kompleksa možemo dati i određenu formu npr. kao kocka, valjak, kugla i slč.
Također, sami možemo uočiti određene komplekse kroz ponavljanje istih obrazaca emotivnih reakcija i njihovih pražnjenja, ponavljanje istih grešaka, donošenje istih nesretnih izbora. Npr. uvijek se zaljubimo i uđemo u odnos s pogrešnom osobom, koja predstavlja projekciju našeg oca ili majke i slč. Kompleksi se mogu uočiti i kroz snove jer su snovi djelomično sastavljeni od kompleksa. Pomoću jungove analize snova možemo prepoznati obrasce, ponavljanja, predstave i teme kompleksa.
Sa kompleksima se radi tijekom psihoterapije koja putem analize otkriva komplekse i izlaže ih Egu koji ih osvještava. Komplekse možemo značajno umanjiti ali oni nikada u potpunosti nemogu “nestati”. Napredak se može uočiti kada uznemirenje koje je aktivirano kroz konstelirani kompleks kraće traje te dolazi do bržeg emocionalnog oporavka (što ukazuje ja pojačanu snagu Ja- Ega).
Od pojave kompleksa se u svakodnevnom životu teško branimo jer oni oduzimaju energiju svijesnome dijelu naše osobnosti. Ipak, neke osobe se od njih mogu obraniti (blokirati konstalaciju kompleksa) putem snažne volje ili putem verbalno – motoričkih sposobnosti, posebno u situacijama koje su u interesu prilagođavanja ili opstanka. Npr. prilikom intervjua za novi posao ili kod diplomatskih pregovora.
Mario Piškur, jungpsihologija.wordpress.com
