Osoba treba imati predodžbu o cilju, inače neće znati što pokušava dostići. No, ne smijemo misliti da ćemo na cilj stići samim slušanjem o njemu. Možemo imati staklenku meda, ali nećemo okusiti med samo tako što ćemo lizati staklenku. Istodobno nas ne smije obeshrabriti što cijelo vrijeme ne kušamo med, iako moramo znati da će to biti krajnji rezultat ako budemo slijedili postupak. Moramo shvatiti kakav je proces i kako ga slijediti i moramo znati koji je cilj.
Čak i magarac koji ispred sebe ima vezanu mrkvu i koji nosi težak teret zna koji mu je cilj. Iako mu možda nije lako dostići cilj i njegov cilj možda nije toliko značajan, on barem zna što želi. Svi u materijalnom svijetu u potrazi su za srećom. I u duhovnom i u materijalnom svijetu svi znaju, bilo podsvjesno ili svjesno, da žele uživati. Kako uživati i u čemu uživati, to je druga tema koju nije lako razumjeti. Pod utjecajem neznanja ljudi zgrabe što god im dođe pod ruku i uguraju to negdje u nadi da će tako uživati. Pod utjecajem gune strasti osoba slijedi razrađeni plan kako bi udovoljila osjetilima i uživala. Iako se radi o istoj temi, o jedenju, spavanju, razmnožavanju i branjenju. U guni strasti osoba želi glazbu, ples, lijepo okružje. U guni neznanja to nije važno, samo dok mogu nešto sažvakati i progutati. Dok u guni vrline osoba shvaća da neće moći uživati i stoga želi doći na drugu iskustvenu razinu koja se nalazi iznad materijalnog uživanja, iznad jedenja, spavanja, razmnožavanja i branjenja. U duhovnome životu, bilo da osoba jede, spava, razmnožava se ili brani, ili čini bilo što drugo, sve čini za Boga i tako uvijek ima Njegovo društvo. Stoga uživa uvijek i u svim okolnostima.
Tijelo kao odraz posljedica počinjenih grijeha
Ali da bismo došli na tu razinu, rečeno je: yesam tv anta-gatam papam, najprije se trebamo osloboditi posljedica grijeha. A one se ispoljavaju kao ova naša tijela. Obično ne mislimo da nam je tijelo manifestacija posljedica vlastitih grijeha. Mi mislimo da je to Božji dar svijetu. Pod utjecajem materijalne energije živo biće je sklono poželjeti uživati u materijalnome svijetu. A materijalno uživanje na prvome mjestu podrazumijeva nezakoniti seks, a zatim i jedenje mesa ili bilo čega što nismo ponudili Bogu te uzimanje opojnih sredstava i kockanje, odnosno umnu spekulaciju. Jer ako toga nema, nemamo zbog čega živjeti u materijalnome svijetu. Možemo reći da su to stvari koje svaku uvjetovanu dušu nadahnjuju ili smetaju, ovisno o tome kako na njih gledate. Većina ljudi misli kako je besmisleno odreći ih se, jer su one razlog njihova postojanja. Osobe koje shvaćaju da te stvari nisu poželjne u neograničenim količinama nazivaju se religioznima. Religiozna osoba nije nužno ona koja pripada nekoj religiji. Biti religiozan znači regulirati svoje grješne aktivnosti. Grješne su aktivnosti one aktivnosti koje nisu u skladu sa Svevišnjom Božanskom Osobom. Biti pod utjecajem materijalne prirode znači griješiti.
Veliko igralište
“Kao što je vatra prekrivena dimom, ogledalo prašinom, a zametak maternicom, tako je živo biće prekriveno kamom, željom da uživa u materijalnoj energiji, željom da upravlja materijalnom prirodom.” (Bhagavad Gita 3.38) To je ono čime smo prekriveni. Stoga ne opažamo stvari na ispravan način. Kako mi opažamo stvari? “Cijeli je svijet moje igralište. I dok se ovdje igram, moram gledati uokolo i vidjeti sa čime bih se igrao. I kada vidim nešto sa čime bih se igrao, moram to nabaviti, na ovaj ili onaj način. Onda ću se neko vrijeme igrati, a zatim to ostaviti po strani i pronaći nešto drugo za igru.” To je samo igralište za uvjetovanu dušu koja traži s čime bi se igrala, i muči se kako bi do toga došla. Malo se poigra, zatim to slomi ili baci. Onda traži nešto drugo. To se naziva požudom. Misliti da ovdje postoji nešto sa čime bismo se mogli igrati i što će nas trajno usrećiti. Mislimo da je uživanje jedna velika igra. Da, to i jest igra – u kojoj svi gube. Gubimo vrijeme, energiju, inteligenciju. Samo gubimo. Gubimo sreću.
No, toliko smo zbunjeni obmanjujućom energijom da mislimo: “Ovoga ću puta igrati i dobiti.” Ovaj je svijet jedan veliki Monte Carlo u kojemu je namješteno da svi izgube. Kada netko to shvati, potrudi se doći na razinu na kojoj ne pokušava trčati za stvarima. To se naziva religijom. To je kontrola, regulacija grješnih aktivnosti. Tada razvijemo malo inteligencije. I s to malo inteligencije shvatimo da mora postojati nešto pozitivno, osim pukog izbjegavanja negativnih stvari. Zatim saznamo da postoje bolje okolnosti, bilo u ovome svijetu ili na rajskim planetima, ili u oslobođenom stanju. Pa pokušavamo vršiti one djelatnosti koje će nam uzdići svjesnost na višu razinu. To se naziva pobožnim djelatnostima. Pobožne aktivnosti u konačnici podrazumijevaju ono što nam Bog kaže da činimo. Naš je cilj pokušati Ga doseći. Pobožne djelatnosti koje se spominju u vedskoj literaturi zapravo su mali koraci kojima razvijamo želju da dosegnemo Boga.
Ne teku tu med i mlijeko
Ako se odreknemo grješnih djelatnosti i vršimo pobožne djelatnosti, to ne znači da će nam se sve odvijati lijepo u materijalnome svijetu. Možemo očekivati i probleme. Čak i najpobožnija osoba u svemiru, Brahma, može očekivati probleme. Na samome početka života dok je sjedio na lotosovu cvijetu, došao je uragan koji ga je pokušao zbaciti sa cvijeta. Stvorio je neke sinove koji su ga kasnije proganjali. Sve je pošlo po krivu od početka stvaranja i još uvijek ide po krivu. I dok god se nalazimo u ovome materijalnom svijetu stvari će ići po krivu. Na primjer; u Treta-yugi je Prishadhna vršio svoju dužnost, trudio se zaštititi krave. Nesretnim je slučajem ubio kravu i proklet je da u sljedećem životu postane šudra (osoba nižeg rođenja). Ne trebamo misli ti: “Jao, u Kali -yugi je tako loše, da sam bar u Satya-yugi.” U Satya-yugi je rođen Hiranyakasipu (demon iz vedske povijesti koji je nanosio velike probleme čitavom svijetu). Zatim Hiranyaksa. Zemlja je pala u Garbhodaka ocean. Osvrnite se i pogledajte kako je zabavno u Satya-yugi. Išlo je od gorega ka lošijemu, a tako će se i nastaviti u budućnosti.
Stoga se osoba mora naučiti toleranciji. U sustavu Varnasrame brahmacariji (studenti duhovnosti u vedskom sistemu) studiraju. No, zašto studiraju? Kako bi dobili diplomu i zaposlili se kao perači suđa? U Americi trenutno 40 do 50 posto diplomanata ne može naći posao za koji su osposobljeni. Nalaze poslove konobara i perača suđa. Jedina razlika između njih i običnog perača suđa jest ta što oni moraju otplatiti 120 000 dolara zajma. Više moraju platiti za kamate i zajmove koji su im omogućili studiranje nego što zarade plaćom. Kada bi barem papir na kojemu im je tiskana diploma bio jestiv, možda bi imao nekakvu vrijednost.
Studiranje o našem identitetu
U svakom slučaju, studiranje i proučavanje našeg identiteta cilj je života. To je samospoznaja, doznati što je naše istinsko jastvo. Ako je osoba dovoljno inteligentna, kroz studiranje će shvatiti da mora vršiti dobrotvorne djelatnosti, žrtve, kontrolu osjetila i uma. Onaj tko to ne može razumjeti oženi se, a onda će mu žena pokazati što znači žrtva, što znači dobročinstvo i što znače kontrola osjetila i uma. No, bilo da se radi o životu obiteljskog čovjeka ili brahmacarija, oni nisu sami po sebi cilj, već se osoba treba naučiti toleranciji i strogostima. Kaže se da je tapa (askeza) za vanaprasthe (obiteljske ljude). Osoba se treba naučiti tolerirati dvojnosti materijalnoga postojanja, zatim može postati dhira (mudra neuznemirena osoba), a samo dhira može biti uma usredotočenog na Boga. Osoba može razviti odlike dhire, koje će joj pomoći usredotočiti um na prave stvari.
Tu je prije svega abhaya, neustrašivost. Ukoliko nas svaka situacija uznemiri, uvijek smo u strahu. To znači da smo u neznanju, jer ne shvaćamo da smo ionako uvijek u nevolji. Ništa nas neće dovesti u poteškoće, jer se već nalazimo u poteškoćama. Ako je netko dhira, može postati neustrašiv, abhayam. Može spoznati i iskusiti vlastiti duhovni identitet duše i tako biti lišen brige o tome što će se dogoditi s njegovim tijelom. Jer znamo što će se dogoditi s našim tijelom – umrijet će. Izbacit će nas iz tijela, ili danas ili sutra. Prije danas, nego sutra. Cilj života nije služenje osjetila. Ne, cilj nam je služiti Boga pod vodstvom Njegovih predstavnika, gurua, sadhua i sastra (vjerodostojnih drevnih spisa). Tako se možemo pročistiti.
[gard group=”1″]Bog je izvor ljubavi
Mnogi ljudi, barem oni koji se bave nekom duhovnom praksom znaju nisu ovo tijelo, ali se cijeli dan ponašamo kao da jesmo tijelo. Stoga znamo da smo ludi. Moramo spoznati što je pravo znanje, jer je to jedni način na koji ćemo postati razumni i znati što trebamo učiniti sa svojim životom da bismo napredovali.
Bog je izvor ljubavi i zadovoljstva i mi ćemo iskusiti ljubav i zadovoljstvo. Tada ćemo uistinu postati neustrašivi i utemeljeni u vječnosti. I zeleni mango i zreli mango su mango, samo je jedan slađi. Tako bismo i mi trebali postati zreli mango slijeđenjem procesa. Učeni su zaključili da je najbolji lijek za uklanjanje svih nevolja i jada posvećivanje djelatnosti služenju Svevišnjeg Gospodina, Božanske Osobe. (Srimad Bhagavatam 1.5.32) Ali ako netko ima malo inteligencije i ima sposobnost proučavanja i učenja, ne bi trebao koristiti tu sposobnost da izgradi atomsku bombu i pobije sve. Ako ima malo inteligencije, trebao bi svoje sposobnosti i energiju iskoristiti kako bi dokazao da Bog postoji. Inače se to naziva srama eva hi kevalam (uzaludan trud). Možemo postići mnoge stvari ili ih ne moramo postići, možemo biti u neznanju, strasti ili vrlini, ali na kraju ćemo samo gubiti vrijeme vrteći se u krugu rađanja i umiranja.
Prahladananda Swami
