Mnogi tekstovi su napisani iz perspektive odraslih i da li je to nešto promijenilo? Nije naravno! Jer odrasli nemaju mašte, jer ne vjeruju u život i životu. Mnogo im je teže da se puste u nepoznato i povjeruju u život, da mogu ostvariti što žele, jer su puni kočnica i blokada…


Widget not in any sidebars

Skoro svakodnevno gdje se okrenete možete čuti: „Ostavi! Ne diraj! Pazi! Razbit ćeš! Past ćeš! Nemoj!“ Možete zamisliti samo kako je djeci, kad im svakodnevno glavu pune strahovima i ambicijama, odgajaju kritikama, a kad se pobune završe u kazni, jer ih odrasli ne razumiju.

Odrasli misle da sve znaju, da znaju gdje sve vreba opasnost na putu i baš zato se ne usuđuju bilo što uraditi u životu. Logično bi bilo kad nešto znate, da to i primijenite. A ne! Čekaju se bolji dani, povoljniji vjetar, bolja zračna struja, da se poleti.

Što su djeca manja, manje se plaše osim ona dva osnovna straha za koja kažu znanstvenici da se rađamo s njima, strah od pada i strah od buke. Spremna su istražiti, probati, dodirnuti, nešto učiniti, zagrliti bez razloga, upornija su kad traže objašnjenja, smjelija su, uvijek se igraju.

Onaj dio priče koji ostavlja bez daha je što odrasli rade iste greške, koje su njihovi roditelji radili s njima i još nešto zanimljivo, brane djeci da vole i rade stvari koje su i sami radili. Kako da budu sigurni da je nešto crno ili bijelo, ako ih ne pustite da se sami uvjere?

Djeca se odgajaju koristeći dva principa, jedan se koristi i na životinjama dok se provode eksperimenti, to je princip „ovo-za ono“. Uradi nešto, pa ćeš dobiti nagradu. Drugi princip odgoja je preko kritike. Ovaj princip je 90% ljudi iskusilo. Kad se uradi nešto dobro, to je onda super i manje važno, jer dobro se podrazumijeva. Pa neće baš biti, da je tako! Dobro se ni u kom slučaju ne podrazumijeva, učiniti nešto dobro je izbor. Kad se uradi nešto što nije bio najmudriji potez, dobije se slaba ocjena u školi, onda počinju pitanja – potkategorija grdnje. Kad se kaže da su i druga djeca dobila isto loše ocijene, odgovara se da se ne uspoređuje s drugom djecom, kad se kaže da je neko dobio dobru ocjenu, onda slijedi komentar kako se može naučiti.

I ovakvih loših odgojnih metoda ima jako puno.

druga

No, sad ćemo staviti fokus na dobre metode.

Prvo u nizu je prihvaćanje i puštanje djece da budu što jesu, da oblače i biraju boje koje žele, da slušaju muziku koju žele, da imaju seksualnu orijentaciju koja s njima rezonira i Boga s kojim oni pričaju. Da im se da jednostavno pravo da budu ono što jesu, bez da ih se procjenjuje i etiketira, da pokažu svoju nevjerojatnu prirodu i mogućnosti, ma koliko se to odraslima ne sviđalo. Dozvolite im da budu Drugačiji od vas.


Widget not in any sidebars

Drugo da se ne forsira da moraju biti Neko, ostavite se očekivanja i vaših neostvarenih ambicija, trebaju biti samo ono što jesu. Bilo bi jako lijepo kad bi se razvili u dobre, osjećajne, drage, nježne i otvorene ljude. Ali ako ne žele i to je u redu. Koliko god bili djeca i ona imaju svoje lekcije, došla su na ovaj Planet s razlogom, da nauče lekciju, sklonite se u stranu i nemojte im smetati u tome.

Treće oslobodite ih strahova koje nose i pamte njihove Duše, nemojte im još i vaše „trpati u košaru“. Nemojte ih stalno upozoravati, sputavati, grditi, nemojte im braniti da žive život punim plućima. Prosto ih pustite i nemojte se osjećati krivim, kakav god da rezultat bude. Naučite ih odgovornosti, ne krivnji.

Četvrto dopustite da se zajedno igraju dječaci i djevojčice, mnogi mudri ljudi tvrde da će baš to smanjiti priliv nastranih misli kad odrastu, jer neće imati potrebu. Neće im biti zabranjeno da dodirnu dječaka i djevojčicu, da ga zagrle, a da ih vi pri tome ne postidite, šaleći se na njihov račun.

Peto generacije koje dolaze su natprosječno inteligentne i jako ih zanima tehnologija, ali ih naučite da postoji i svijet koji nije virtualan, pričajte im kako ste vi uživali igrajući se na livadi, u šumi i neka se ne boje biti Drugačiji. Time ćete i vi biti Drugačiji, a biti Drugačiji znači biti Jedinstven. Nemojte im glupavo obraćati (gugutati), već jednostavno gledajte u te oči u kojima se more ljubavi, kreativnosti i mudrosti krije.

Šesto, ove generacije su daleko samostalnije u odnosu na ranije. Ne osjećaju potrebu za pripadanjem, ali imaju potrebu da ih se pusti da se izraze i da ih se razumije. Nemojte ih gušiti svojom potrebom da budete nekome potrebni, da ste korisni i vezati za sebe da ne biste u starosti bili sami.

Sedmo ako vidite da trči u provaliju pustite (ovo je najteže). Otkud znate, da ne hvata zalet, da preskoči provaliju, zašto odmah mislite na najgore, kako će pasti? Držite fige i vjerujte, ako možete pomozite da provaliju preskoči.


Widget not in any sidebars

Osmo, nemojte misliti da sve znate, samo zato što ste stariji. Dozvolite djeci, da vas nečemu novom nauče. U prve tri godine kod djece se još nije razvio Ego, oni su čisti. Promatrajte ih neprimjetno tada, toliko ćete od njih naučiti, da ćete sami sebe iznenaditi. Djeca se s lakoćom kreću kroz prostor, ponekad možda trapavo, ali nikako nesigurno. Točno znaju što žele i to jasno i glasno kažu. Vrlo kratko i rijetko se ljute. Najfascinantnije, lako prepoznaju loše ljude i ne dozvoljavaju im pristup u prostor. Spremni su da ispočetka grade i čim se probude zaigrani su i kreću u akciju. U nekom trenutku ćete primijetiti da mnogo više znaju i da vide prije vas rješenje i odgovore za mnogo složenije situacije. No, zato trebate imati otvoren um i uši koje su u stanju da slušaju.

Deveto, nemojte očekivati od njih ono što vi niste u stanju da uradite. Vrlo često vas mogu iznenaditi, davajući vam konkretan primjer u kojem se vi niste ponijeli na određeni način. Ne zaboravite, djeca vas sve vrijeme gledaju i uviđaju detalje – iznenadili biste se!

Očekujete deseto, nema ga. Upravo je devet mjeseci period, koji vam je darovan da se pripremite za čudo koje dolazi, koje nije vaše, samo postoji u vašem prostoru. Vi niste tu ga formirate i oblikujete prema svojim željama, već da s djetetom razgovarate i da zajedno istražujete ovaj život. Gledalo vas je odozgo i baš je vas odabralo, da s vama korača kroz život. Zato mudro iz dana u dan otkrivajte kako da jedni drugima pomognete.

Olakšajte sebi život, umjesto da ga komplicirate. Najvažnije je darovati povjerenje i razumijevanje, jer to ćete i dobiti.

Napisala: Bojana Knežević
https://www.facebook.com/Journeyandbook
http://sumabambusa.blogspot.ba

atma.hr – 75




Prethodna objavaNije alternativa nego znanost: OVAKO naša SVIJEST oblikuje našu STVARNOST!
Slijedeća objavaTko sam ja danas?
Bojana Knežević
Prošlo je dvije godine otkad je Bojana ostvarila jedan od svojih snova da objavljuje tekstove na portalu Atma. U te dvije godine su se iskristalizirala zanimanja, pojavilo se mnoštvo novih ideja (salsa, plivanje, penjanje, posao turističkog vodiča...), kao i istrajnost kod ranijih (yoga)... No, ljubav prema pisanju, istraživanju, putovanju, stranim jezicima i mogućnosti da se razumije što veći broj stanovnika ove planete ne jenjava... kao ni želja da posjeti Nepal, grad Varanasi (Indija), istraži svaki kutak Italije, putuje Transsibirskom željeznicom, napiše slikovnicu, brošuru za Osnovce i roman (epska-fantastika). Uz pomoć Univerzuma, mogao bi ovo biti zanimljivo proživljen i istražen Život.