Počelo je predblagdansko vrijeme. Svi smo se uzvrpoljili, počeli hodočastiti po raznoraznim adventima i eventima. Ljudi se čine opušteniji i sretniji. Osjeti se ta neka povezanost između svih. No da li je to uistinu tako?
Pomisao da duh blagdana nije samo konzumerizam već dulje vremena ne postoji. Sve oko nas se pretvara u blještavilo. U ovo doba godine često glumimo da smo netko drugi i na taj način dokazujemo svoju vrijednost. Kome je dokazujemo? Prijateljima na Facebooku? Poznanicima do kojih nam nije stalo? A sve u svrhu da budemo viđeni i da nas netko primijeti. Čemu ta potreba?
Jedina osoba kojoj se možemo dokazati smo mi sami. A činimo to radeći ono što smatramo ispravnim za sebe. Svatko u svom srcu zna pravi put. Većina ljudi se u životu traži, a svi odgovori leže u nama. I svi mi znamo da je to točno, ali malo toga uistinu primjenjujemo svakodnevno.
Kažu da su blagdani vrijeme za obitelj. Kada ste zadnji puta nazvali nekog rođaka kojeg dugo niste vidjeli? Zar nije to bit svega? Da se povežemo sa našim bližnjima i onim daljima? Često kažemo da nemamo vremena za druženja tokom godine, a zapravo je stvar u tome da smo se svi kolektivno ulijenili jer nam je dostupno previše svega.
Probudimo u sebi ono što imamo. Jedna od najvećih dragocjenosti koja nam je dana u ovom životu je svjetlo. Samo ga treba pronaći i ono će nas voditi dalje. Nije bitno jesmo li vjernici ili ne. Važno je da u sebi osjetimo tu čaroliju koja povezuje naše duše.
Vedrana Lisjak, lifecoach i PEAT procesor