Prema zaključku vedskih spisa, uzrok kozmičke kreacije je Apsolutna Istina, Bog. S druge strane, ateisti nakon razmatranja zaključuju kako je uzrok kozmičke kreacije materijalna priroda. Energija Apsolutne Istine ispoljava se na tri načina: kao duhovna, materijalna i rubna energija. Apsolutna Istina istovjetna je sa Svojom duhovnom energijom. Materijalna priroda može djelovati samo kada dođe u dodir s duhovnom energijom.
Zbog toga privremene materijalne kreacije izgledaju aktivne. U uvjetovanom stanju, živa bića koja pripadaju rubnoj energiji spoj su duhovne i materijalne energije. Rubnom energijom izvorno upravlja duhovna energija, ali bića pod upravom materijalne energije od pamti vijeka lutaju u zaboravu koji prožima materijalni svijet. Uzrok uvjetovanog stanja zlouporaba je osobne duhovne nezavisnosti jer ona odvaja živo biće od društva duhovne energije. No kada živo biće milošću Boga ili Njegovog čistog bhakte postane prosvjetljeno i sklono tome da oživi svoj izvorni položaj služenja s ljubavlju, nalazi se na najpovoljnijoj razini vječnog blaženstva i znanja. Rubna jiva, ili biće, zloupotrebljava svoju nezavisnost i osjeća odbojnost prema stavu vječnog služenja kada nezavisno misli da nije energija već energetik. Ovo pogrešno shvaćanje vlastitog postojanja vodi ga do stava vladanja nad materijalnom prirodom.
Materijalna priroda izgleda potpuno suprotno od duhovne energije. Činjenica je da materijalna energija može djelovati samo kada je u dodiru s duhovnom energijom. Božja energija izvorno je duhovna, ali može djelovati na različite načine. Spomenimo primjer električne energije koja može hladiti ili grijati očitujući se na različite načine. Materijalna energija duhovna je energija prekrivena oblakom iluzije ili maye. Stoga ne može sama djelovati. Vishnu ulaže Svoju duhovnu energiju u materijalnu energiju koja tada može djelovati, kao što željezo može djelovati poput vatre kada se usija u vatri. Materijalna energija može djelovati samo kada je opunomoći duhovna energija.
Kada je prekriveno oblakom materijalne energije, živo biće, koje je također duhovna energija Vishnua, zaboravlja djelatnosti duhovne energije i smatra kako je sve što se događa u materijalnoj kreaciji čudesno. Ali osoba koja predano služi u potpunoj svjesnosti Boga i koja je stoga već utemeljena u duhovnoj energiji može shvatiti kako materijalna energija nema nezavisnu moć. Sve djelatnosti odvijaju se zahvaljujući duhovnoj energiji. Materijalna energija, koja je iskrivljeni oblik duhovne energije, sve predstavlja na iskrivljen način uzrokujući tako zablude i dvostranosti. Znanstvenici i filozofi uvjetovani obmanom materijalne prirode pretpostavljaju kako materijalna energija djeluje automatski i zato su frustrirani, poput obmanute osobe. Nitko ne može postići uspjeh u razumijevanju izvornog uzroka kreacije iznošenjem teorija koje stvara materijalna energija. Takav pokušaj posljedica je neznanja.
Materijalna energija Vishnua naziva se maya, ili iluzija, jer djelujući na dva načina (osiguravajući materijalne elemente i uzrokujući materijalnu kreaciju) čini uvjetovanu dušu nesposobnom da shvati pravu istinu o kreaciji. Međutim, kada se živo biće oslobodi uvjetovanog života materije, može shvatiti dvije različite djelatnosti materijalne prirode – prekrivanje i zbunjivanje.
Izvor kreacije
Izvor kreacije je Vishnu (Bog). Kao što je potvrđeno u Bhagavad-giti (9.10), kozmička kreacija djeluje pod upravom Boga koji prožima materijalnu energiju s tri materijalne odlike (sattva, rajas i tamas). Pokrenuti tim odlikama, elementi koje je priskrbila materijalna priroda stvaraju različite stvari, kao što slikar stvara različite slike miješanjem tri boje – crvene, žute i plave. Žuta predstavlja vrlinu ili sattvu, crvena strast ili rajas, a plava neznanje ili tamas. Tako je šarolika materijalna kreacija samo interakcija ovih triju odlika predstavljenih u osamdeset jednom različitom spoju (3 X 3 = 9, a 9X 9 = 81). Obmanuta materijalnom energijom uvjetovana duša, opčinjena ovom raznolikošću kreacije, želi vladati materijalnom energijom kao što muha želi uživati u vatri. Ova iluzija nastaje kada uvjetovana duša zaboravi svoj vječni odnos s Bogom. Kada je duša uvjetovana, materijalna priroda je primorava na zadovoljavanje svojih osjetila, dok osoba prosvjetljena duhovnom energijom služi Vishnua u svom vječnom odnosu.
Bog je izvorni uzrok duhovnog svijeta i prikriveni uzrok materijalne kreacije. Također, izvorni je uzrok rubne moći, živih bića. Vođa je i održavatelj živih bića koja se nazivaju rubna moć jer mogu djelovati pod zaštitom duhovne energije ili pod prekrivačem materijalne energije. Uz pomoć duhovne energije možemo shvatiti kako je nezavisnost vidljiva samo u Vishnuu koji zahvaljujući Svojoj nepojmljivoj energiji može djelovati kako god želi.
Apsolutna Cjelina
Bog je Vrhovna Osoba, Apsolutna Cjelina, a živa bića djelići su Apsolutne Cjeline. Ovaj odnos istovremene sličnosti i različitosti Boga i živih bića je vječan. Nikada ne bismo trebali pogrešno misliti kako mala materijalna energija može podijeliti duhovnu cjelinu na male dijelove. Bhagavad-gita ne podržava ovu impersonalističku teoriju, već jasno izjavljuje kako su živa bića vječno mali dijelovi vrhovne duhovne cjeline. Kao što dio nikada ne može biti jednak cjelini, živo biće, kao sićušni dio duhovne cjeline, nikada ne može biti jednako Vrhovnoj Cjelini, apsolutnoj Božanskoj Osobi. Iako su Bog i živa bića kvantitativno povezani kao cjelina i djelići, djelići su ipak kvalitativno istovjetni sa cjelinom. Tako su živa bića, iako su kvalitativno uvijek istovjetna s Bogom, u relativnom položaju. Bog je upravitelj svega, a živa su bića uvijek pod upravom duhovne ili materijalne energije. Zato živo biće nikada ne može postati upravitelj materijalne ili duhovne energije. Živo biće po svom prirodnom položaju uvijek je podređeno Bogu. Kada pristane djelovati u takvom položaju dostiže savršenstvo života, ali ako se pobuni protiv tog načela, nalazi se u uvjetovanom stanju.
