Spiritual Science Research Foundation (SSRF) definira ’iskustvo’ kao ono što doživljavamo pomoću pet čula, uma i intelekta, dok ‘duhovna iskustva’ predstavljaju doživljaje koji su izvan razumijevanja naših pet čula, uma i intelekta.
Također, duhovno iskustvo je i doživljaj nečega pomoću pet čula, uma i intelekta, a uzrok tog događaja je izvan razumijevanja ljudskog intelekta.
Cijeli svijet je sačinjen od pet Apsolutnih kozmičkih elemenata, oni nisu vidljivi no tvore ukupnu vidljivu i nevidljivu kreaciju. Napredovanjem u duhovnoj praksi aktivira se naše šesto čulo i počinjemo postupno dobivati iskustva Apsolutnih kozmičkih elemenata, počevši od najgrubljeg prema suptilnijem. Iskustva dobivamo kroz elemente Apsolutne Zemlje, Vode, Vatre, Zraka i Etera, preko suptilnih osjetila mirisa, okusa, vida, dodira i zvuka.
Povezanost duhovnih iskustava s duhovnom razinom pojedinca:
- Što smo na višoj duhovnoj razini, dobivamo viša i suptilnija duhovna iskustva. Primjerice, na početku duhovne prakse često se dobivaju duhovna iskustva suptilnog mirisa, tj. osjetimo miris upaljenog mirisnog štapića na mjestu gdje ga nema, a kasnije možemo čuti neki zvuk, a da izvor zvuka nije vidljiv.
- Određeno duhovno iskustvo može i ne mora biti pokazatelj duhovne razine, ono se može pojaviti i zbog intenzivne duhovne prakse, prisustva duhovno uzvišenih ljudi itd.
- Ponekad negativne energije mogu stvoriti prividno duhovno iskustvo s ciljem zastrašivanja osobe. Pri takvom suptilnom iskustvu ne dolazi do rasta duhovne razine dotične osobe.
- Osoba može doseći Svetost (tj. 70% duhovne razine) bez doživljenog duhovnog iskustva kroz pet suptilnih osjetila. Jedan od razloga može biti da je dotična osoba imala takva iskustva u prijašnjim životima i da joj u ovom životu nisu potrebna takva iskustva.
Značaj duhovnih iskustava
Kada se započne s odgovarajućom duhovnom praksom temeljenom na osnovnim principima duhovne znanosti, duhovno se napreduje i dobivaju se duhovna iskustva. Duhovna praksa premošćuje prazninu između dobivenog duhovnog teorijskog znanja i duhovnih iskustava koja omogućavaju osobi razviti vjeru u teorijsko znanje.
Duhovna iskustva potvrđuju da je osoba usvojila odgovarajuću duhovnu praksu, ona su znak od Boga da smo na ispravnom putu. Postepenim dobivanjem duhovnih iskustva viših razina potvrđuje se duhovni napredak. Duhovna iskustva djeluju kao prekretnica i potiču nas na našem duhovnom putu. Ako primjerice prekinemo s duhovnom praksom, možda nećemo nastaviti dobivati duhovna iskustva. Kada stagniramo u svojoj duhovnoj praksi, nećemo dobivati duhovna iskustva viših razina. Stagnacija u duhovnoj praksi podrazumijeva izvođenje iste duhovne prakse iz godine u godinu, a da ju kvalitativno ili kvantitativno ne povećavamo. Na taj način Bog nam daje do znanja da trebamo postepeno povećavati duhovnu praksu.
Smanjenje ega je neophodno za duhovni rast. Prepričavanjem različitih duhovnih iskustava drugih ljudi, shvaćamo koliko smo beznačajni u usporedbi s Bogom koji nam daje jedinstvena duhovna iskustva koja nam jačaju vjeru. Naš ego je vezan za vlastite mogućnosti, stoga, kada ih uspoređujemo s Božjim mogućnostima, dolazi do smanjenja ega.
Duhovna iskustva su pokazatelj našeg duhovnog napretka. Međutim, naš duhovni napredak ne mora početi čim započnemo duhovnu praksu. Razlog za to može biti da se duhovna energija stvorena duhovnom praksom koristi za smanjenje intenziteta teške sudbine (tj. sudbine koja se očituje u doživljavanju nesreće) umjesto za naš duhovni napredak. Zbog toga nam se čini da u nekom periodu ne napredujemo duhovno i da zato ne dobivamo duhovna iskustva. Međutim, ustrajna duhovna praksa nam omogućava da se intenzitet sudbine smanji i da se buduća duhovna praksa lakše događa.
Kako bismo razvili vjeru u Boga ili u slučaju kada nam je vjera pokolebana, Bog nam daje duhovna iskustva da nam učvrsti vjeru. Kada nam se vjera učvrsti, duhovna iskustva se mogu smanjiti ili nam čak nisu niti potrebna.
Izvor: SSRF; Duhovna iskustva
