Albert Einstein (14. ožujak 1879. – 18. travanj 1955.) je nadaleko poznat u svijetu kao jedan od najboljih fizičara svih vremena, a časopis “Time” ga je proglasio osobom 20. stoljeća. Imajući u vidu visoka dostignuća u svjetovnom životu koja je postigao kao znanstvenik, proveli smo istraživanje zasnovano na duhovnoj znanosti o njegovom životu kako bismo razumjeli duhovnu pozadinu i koliko je duhovno napredovao u posljednjem životu. Mišljenja smo da bi ovo učenje moglo biti od koristi svima.
Autor: Spiritual Science Research Foundation
Kroz istraživanje zasnovano na duhovnoj znanosti, ustanovili smo da je prije posljednjeg života na Zemlji Albert Einstein bio na duhovnoj razini od 50% i da je zahvaljujući velikim zaslugama iz prethodnog života nekoliko mjeseci boravio u suptilnoj regiji Raja (Swargaloka). U Raju je ismijao božansku igru nekih nebeskih bića zbog čega je bio kažnjen kraćim boravkom u Raju i ponovnim rađanjem na Zemlji. (Pri određivanju nečije duhovne razine služimo se postocima, pri čemu 1% odgovara duhovnoj razini neživog objekta, dok 100% odgovara duhovnoj razini osobe koja je dostigla Bogospoznaju, tj. spajanje s Bogom. Trenutno živimo u dobu Kaliyuge kada je većina ljudi na duhovnoj razini od 20%.)
Einstein je imao jaku želju da pomogne čovječanstvu kroz znanost. Zahvaljujući visokoj duhovnoj razini, imao je sposobnost pristupiti petoj ravni znanja u Univerzumu kroz suptilni aspekt uma. Univerzalni Um i Intelekt sadrže znanje o čitavom Univerzumu, oni djeluju kroz medij sedam ravni znanja u obliku suptilnih frekvencija. Ovisno o duhovnoj razini, osoba može primiti znanje pristupom odgovarajućim višim i suptilnijim frekvencijama. Sedma ravan znanja je najviša i najsuptilnija. Zapravo su većina Einsteinovih otkrića, poput E=MC2, otkrivena zahvaljujući pristupu ravnima znanja.
Dok je primao misli iz pete ravni znanja, negativni entiteti su pokušali omesti Einsteina. Pokušali su ukrasti to znanje, izobličiti ga uz pomoć svoje crne energije i dati ga znanstvenicima ateistima. Namjera im je bila potaknuti znanstvenike ateiste da duhovne misli protumače na znanstven način i time opovrgnu duhovnu znanost. Ali ovi znanstvenici nisu bili genijalni kao Einstein i ne samo da su bili daleko od toga da otkriju nove principe zasnovane na tom znanju, nego ih nisu mogli niti razumjeti.
Zahvaljujući božanskim darovima kao što su briljantan intelekt, stabilnost i upornost, preokrenuo je znanstveni svijet i postavio temelje za sljedeće generacije znanstvenika. Kasnije je postao previše zaokupljen znanošću i nije se bavio istinskim smislom života – spoznavanjem Boga.
Cjelokupni suvremeni obrazovni sustav svodi se na pomoć oko svjetovnih nastojanja i uspjeha u svjetovnom životu. Međutim, to nije prava svrha našeg života. Prava svrha života je izmirivanje računa uzimanja i davanja iz ovog i prošlih života (sudbine) te duhovni rast da bismo se konačno spojili s Bogom. Glavnu svrhu života moderni obrazovni sustav ignorira u svom nastavnom planu.
Da bi znanost bila apsolutna, mora uzeti u obzir sve dimenzije; fizičku, psihološku i duhovnu. Budući da znanstvenici djeluju u stanju relativnosti, a ne apsolutnosti, često su nezadovoljni i napeti. Svakim novim otkrićem i izumom suočavaju se s osjećajem nepotpunosti pitajući se: „Što je sljedeće?“. Jedino je duhovna znanost, koja uključuje i duhovnu dimenziju u potpunosti, apsolutna i nije promjenjiva. Iako se izvana činilo da je Einstein sretan, oči su mu djelovale tužno. Razlog tome je što žar za znanošću sam po sebi ne pruža potpuno zadovoljstvo. Svako otkriće se ispostavi nepotpunim i u konačnici može odvesti u depresiju.
Einstein je imao intenzivnu radoznalost zbog kojeg se aktivirao njegov suptilni um. No, zbog nedostatka duhovne prakse u cilju spoznaje Boga, ovo aktiviranje nije bilo trajno. Stoga nije mogao iskoristiti dobrobiti božanskoga, odnosno pravog duhovnog znanja. Prema tome, njegov život, iako prepun svjetovne popularnosti, iz duhovnog ugla nije bio primjeran. Zato je Albert Einstein, kada je umro, otišao u Čistilište, regiju nižu od suptilne regije Raja iz koje je stigao u ovaj život.
Iz ugla duhovnosti, briljantnost intelekta mora biti upotpunjena duhovnom praksom, u protivnom je život osobe uzalud potraćen bez obzira na priznatu popularnost i pomoć čovječanstvu iz ugla svjetovnog života. Einstein je dobar primjer tog pravila. Takav gubitak može se izbjeći upotpunjavanjem svjetovnih napora sa duhovnom praksom koja je u skladu sa šest osnovnih principa duhovne prakse.
Izvor: SSRF, Duhovno istraživanje prošlog života Alberta Einsteina
