Sve više ljudi poželi istražiti svoju duhovnost, sve se rjeđe ljudi zadovoljavaju površnim zadovoljstvima. Na početku ljudi trče za materijalnim stvarima, no kako prolazi vrijeme uvide da ih one neće zadovoljiti, ostaju iznutra prazni.
I tada odluče zaroniti u sebe, da u tihim noćima otkriju ono što se skriva u njima, tražeći dublji smisao života, svoga postojanja i putovanja između života i smrti.
U tim noćima, njihovoj otvorenosti i svemu onome što u život dolazi, kao da se upali neki prekidač i počne se istraživati, dolaziti do spoznaja. Upravo te spoznaje u ljudima izazovu dvije reakcije – strah ili mir. Ono što uplaši je uvid da je sve što se do sada dešavalo bila samo iluzija, da je život mnogo više od toga. Spoznaja da se ništa ne zna je smrt za Ego, jer nastupi praznina i tišina.
Ego je upravo taj, koji ima potrebu da gomila događaje, ljude, stvari… On jednostavno ne podnosi prazan prostor i zato će se svim silama truditi da se vrati ponovno materijalnim darovima. Onaj tko izdrži to stanje ili tko osjeti mir počet će svoj život gledati drugačije, ljude će gledati drugačije i mnogo toga će promijeniti. Tu je početak istraživačkog putovanja, koji za tragača nikad ne završava. Tijekom ovog putovanja će doći do pomjeranja svega iz ležišta kao kod slaganja Rubikove kocke. Taj put donosi i odnosi ljude, mijenja odnose velikom brzinom.
Da bi se duhovnost lakše proživjela potrebno je savladati lekcije na putu. Prva spoznaja i lekcija istovremeno na putu duhovnjaka je da sve daju, a ništa ne očekuju zauzvrat. Davanje se povezuje samo s dobrim osjećajem, koji ispunjava dušu dok se poklanja drugima. Odmah za ovom spoznajom doći će ona da neće sve izrečeno biti i razumljivo okolini.
Na to se nadovezuje i razvija talent predviđanja događaja, poznavanja ljudi, njihove ličnosti, njihovih reakcija, obrazaca kojih se drže i spoznaja da viđenje šire slike nije poželjno izgovoriti, jer u tom času nisu spremni čuti. Naredni izazovi, koji dolaze su teži. Potrebno je razviti povjerenje u Univerzum, prihvatiti da uvijek slaže najbolje, da nema ostavljenih ma koliko da ljudi hodi ovom planetom.
Onog trena kad Univerzum da izazov, istovremeno je stavio ruke na vaša ramena, čuva vas, prati, korača s vama, ali ne može umjesto vas.
Bolje uzvratiti na ispruženu ruku dok je mali izazov, nego gomilati izazove i onda kad dođe veliki proživjeti nagomilanu bol staru godinama.
Najveći izazovi, koji izazovu ogromnu patnju dovedu do najvećih blagoslova. Ako uspijete ne pobjeći i proći kroz izazov, doživjet ćete nevjerojatno stanje duha, živjet ćete s takvom lakoćom.
Postepeno se razvije osjećaj i dođe do povezivanja s Univerzumom da osjetite kako će vam se desiti neke stvari u životu. No, ono što je bitno je pronaći način da uživate u putovanju. U putovanju se uživa kad se ne pitate tko će, kad će i na koji način vam pomoći da stignete na cilj. Također, trebate biti svjesni jedne činjenice vi ste ti koji vozite automobil, u vašim rukama je odgovornost, a Univerzum će vas odvesti putem gdje je najmanja gužva i gdje ćete trebati biti najmanje strpljivi da bi ugledali svoj cilj.
Izazove na putu ćete rješavati kako se budu pojavljivali putem, bez razmišljanja i predviđanja onoga što vas čeka iza sljedećeg zavoja. Kad naučite tako putovati, onda kad stignete na cilj neće biti umorni, tužni, razočarani, već ćete opušteno uživati u onome što ste ranije poželjeli.
Naučit ćete da se ne događaju u životu nemoguće stvari, već vi ne vidite širu sliku, zato izgleda kao da je doživljen veliki preokret, a zapravo se desio logičan slijed događaja koji je odavno pripremljen za vas, no vi ste se tek sad odlučili maknuti s puta.
Također, u životu ne možete biti svjesni koliko ste nezahvalni sve dok ne vidite čovjeka koji bi sve dao da ima ono što je vama Univerzum poklonio, a vi odbacujete.
Razbit ćete iluzije da je samo jedan put pravi za vas. Život vas nije ograničio na jedan pravi put, to je vaš um uradio kako bi opravdao donesenu odluku. S druge strane nema pogrešnih puteva, imaju samo oni koje niste odabrali.
Ako odgađate dolazak nečega lijepoga tu je skriven strah od nepoznatoga.
Ne trebate forsirati odluke, plašeći se da kasnije nećete imati tlo pod nogama, ako već danas ne donesete pravu odluku. Postoje situacije, kad više ništa ne možete učiniti, osim da sačekate da se odgovori otkriju pred vama.
Pomisao da ništa ne možete učiniti užasava, jer počinju da se pojavljuju pitanja hoćete li moći izdržati posljedicu koja će nastupiti, pa uslijed te grozničavosti se javi želja za postupcima, koji nisu proistekli iz Duše, već iz Uma.
I mnogo je još spoznaja, uvida, lekcija na vašem putu… Biti duhovan nije uvijek lako, ali je svakako dar koji ne treba odbaciti, već s radošću prihvatiti i zahvaliti Univerzumu što vas je doveo pred sebe i odlučio da odvoji svoje vrijeme i poduči vas lakoći življenja.
Bojana Knežević
https://writerspen5555.wordpress.com