Jednom kad ego „umre“ u nama, on se više ne vraća. Nema kome, jer nema gdje postojati i dolaziti do izražaja. Vrlo vjerojatno u život nam počinju dolaziti kvalitetniji i kreativniji ljudi koji su također odbacili ego kao bespotrebnu jedinicu postojanja. Samim time naša kvaliteta života se može podići na vrlo visoku razinu i biti najbolje što treba biti, a sreća i pozitivne vibracije postanu naša svakodnevica.
Mnogo puta u životu se nađemo u situacijama, kada dopustimo da reagiramo impulzivno, zbog nekog vanjskog podražaja koji nas je „izbacio iz takta“. Kasnije sagledavajući ishod naših primarnih obrambenih reakcija, uvidimo da nas je to na neki način koštalo, nekog konformizma na koji smo navikli i odmaknulo nas od lijepog načina života u neku stranputicu u kojoj nismo ni željeli ni trebali završiti.
Pa onda nam treba neko vrijeme, da se uspnemo na vlastitoj skali poimanja pozitivnog življenja, ali u međuvremenu dogodi se još nekoliko situacija u kojima reagiramo isključivo vodeći se egom.
Dok takav način življenja ne postane naša svakodnevica i više ne znamo kako se iskobeljati iz neprijatnih situacija, a potom i naših reakcija koje su nas dovele do samog ruba neatraktivnog života koji proživljavamo.
Istrenirati samog sebe da ego ostavimo negdje tamo, tamo daleko nije laka zadaća. Niti najmanje. Upoznati sa sve bržom i žustrijom svakodnevicom, teško je uskladiti osnovne i primarne stavove onoga što nas čini sretnima, jer katkada se ne nađe vremena za to. U svakom slučaju, najmanje potreban ishod nam je ljutiti se na život sam kao takav, jer si činimo medvjeđu uslugu.
Ego uvijek mora biti u pravu, mora biti najbolji, najjači, najatraktivniji… i sl. Takve misli nam ne dopuštaju da se odmaknemo od pogleda na vlastito postojanje i uvidimo sve druge kvalitete koje nam misli mogu pružiti, a samim time i utjecati na našu realnost.
Ego se voli svađati, „podmetati nogu“, biti u pravu, imati čak i glupe i beskorisne reakcije, koje uglavnom više naštete nama samima, nego okolini, ili npr. osobi s kojom smo u nekom konfliktu. Obuzdati taj programirani i naučeni obrazac ponašanja nije jednostavno, pogotovo kad imamo osjećaj da je cijeli svijet protiv nas te da nas nitko ne razumije.
E pa odat ću vam tajnu, danas više nitko nikoga ne razumije, više nitko nema potrebu biti nekome kvalitetan oslonac u bilo čemu. Ljudi su podosta sami, odvojeni jedni od drugih i imaju paletu kvazi prijatelja on-line, koji zadovoljavaju katkada neke potrebe bića koje želi nešto podijeliti sa svijetom ili nekime.
Najgore kod ega u stvari je to što se njega nikada ne može zadovoljiti. Niti skupim stvarima, niti kvalitetnim osobama u njegovoj blizini, jer on je pohlepan, ne cijeni ništa i ne vidi ljepotu koja mu je utkana u svakodnevicu. Također, stalno žudi za novim, boljim stvarima, a onda se osoba izmučena vlastitim egom osjeća još gore i nezadovoljnije, jer nije uspjela dostići sve i odmah. Ali ni ne može, jer ego ne prestaje žudjeti za svime i svačime i biti prvi.
Riješiti se tog lošeg „prijatelja“ je jako teško. Ego ne želi biti izbačen iz reda postojanja u našoj sferi, to mu zaista najmanje odgovara. No uključujući zdrav razum, razumijevanje prema sebi i drugima, prihvaćanje postojanja onakvog kakvo jest i učeći i nadograđujući našu svijest, uskoro polako možemo nadići tu nepotrebnu formu u humanoidnom programu i udahnuti život, ljubav i postojanje, punim plućima.
Widget not in any sidebars
Onoga trena kad se nemamo potrebu natjecati, svađati, dokazivati i počnemo biti ono što jesmo, ego je već skoro izbačen iz nas samih. Samim time naš život postaje apsolutno drugačiji. Podizanjem vlastite energetike i vibracije, katkada polako, a nekada i brže dolazimo do rezultata i sreće koju smo prije zahtijevali i pokušali dobiti kroz sasvim nepotrebnu i negativnu formu u našim umnim obrascima.
Jednom kad ego „umre“ u nama, on se više ne vraća. Nema kome, jer nema gdje postojati i dolaziti do izražaja. Vrlo vjerojatno u život nam počinju dolaziti kvalitetniji i kreativniji ljudi koji su također odbacili ego kao bespotrebnu jedinicu postojanja. Samim time naša kvaliteta života se može podići na vrlo visoku razinu i biti najbolje što treba biti, a sreća i pozitivne vibracije postanu naša svakodnevica.
Zato maknite negativnog nosioca stvarnosti, poput ega, iz svoje domene i pogledajte promjene koje vam donosi za mnogo slobodniji način bivstvovanja.
Pozdrav svim bivšim egoistima!
Nera Crnčić
