Emocionalna trauma u djetinjstvu u velikoj je korelaciji s pretilošću. Istraživanja pokazuju da postoji značajno veća korelacija između različite vrste zlostavljanja i viktimizacije u djetinjstvu s ekstremnom pretilošću među ženama. Međutim, i iz nekih razloga, o ulozi emocija u problemu pretilosti uopće se ne govori ili vrlo malo.
Debljina = Trošak za zdravstveni sustav
Prema najnovijim podatcima Eurostata, Hrvatska ima najveći postotak pretilih građana u Europskoj uniji. O problemu pretilosti priča se svako malo a tema dobije posebnu pozornost kada o njoj govore stručnjaci – od liječnika epidemiologa do nutricionista, djelatnika HZJZ-a, itd.
Svi oni i s pravom ukazuju javnosti na doista nepobitne podatke o tome:
- Koliko debljina košta hrvatski zdravstveni sustav
- O pretilosti kao faktoru rizika za brojne bolesti a poglavito bolesti kardiovaskularnog i krvožilnog sustava.
Emocije iza problema (simptoma) pretilosti
Također nas isti ti stručnjaci savjetuju kakvu vrstu kruha i koliko tanko/debelo narezanih feta, upozoravajući na štetnost brze hrane, šećera, itd. I sve to stoji.
Međutim, nisam upoznata da je itko od tih javnosti poznatih imena promovirajući kampanje zdravog stila života i prehrane, ukazao na psihičke tj. emocionalne čimbenike koji stoje u pozadini pretilih ljudi. Zašto mnogi ljudi jedu kad su gladni i kad nisu – i što je to u pozadini što oni maskiraju i zatrpavaju hranom.
Ja osobno ne poznam ni jednu osobu koja se pretrpava hranom kada je sretna i ispunjena u duši. Osoba koja ne mora razmišljati kako će podmiriti sve obveze s mizernim i nedovoljnim prihodima i školovati djecu, itd.
Ne tvrdim da su svi pretili ljudi i depresivne osobe. Ipak, mnogi od njih pate od neke vrste neuroze koja je postala okidač ili za neki psihosomatski poremećaj ili kroničnu bolest od koje boluju. Ili oboje.
Emocionalno prejedanje kojim osoba nastoji popuniti emocionalne praznine, postaje loša navika i prerasta u problem pretilosti. Sve su to samo simptomi iza kojih se krije neki uzrok koji je uvijek povezan s neugodnim emocijama koje su ostale negdje zakopane (potisnute) kao rezultat emocionalnih trauma ili neugodnih događaja i loših sjećanja iz prošlosti.
Unatoč povećanoj zdravstvenoj svijesti o više tjelesnih aktivnosti, pretilost i dalje raste i Hrvatska sudeći prema podatcima vodi u tom trendu! Mnogi su pokušavali skinuti težinu neuspješno. Stoga je bitno pitanje o ulozi emocija u pretilosti.
Fokus treba biti na uzroku, a ne samo na simptomu
Mnoga istraživanja potvrđuju značajnu korelaciju između negativnih emocionalnih stanja s prejedanjem ili poremećajima hranjenja. Također je dokazano je da je nedostatak vještine emocionalne regulacije i depresije uzrok pretilosti i njezina posljedica!
Sve ovo ukazuje na područje (uzroka) gdje postoji potpuni nedostatak fokusa na pretilost – a to je uloga emocija!
Mnogim osobama hrana često postaje predah od stresa, usamljenosti ili praznine. Tuga i depresija dovode do toga da ljudi počinju kompulzivno jesti.
Emocionalna trauma u djetinjstvu u velikoj je korelaciji s pretilošću. Istraživanja pokazuju da postoji značajno veća korelacija između različite vrste zlostavljanja i viktimizacije u djetinjstvu s ekstremnom pretilošću među ženama. Međutim, i iz nekih razloga, o ulozi emocija u problemu pretilosti uopće se ne govori ili vrlo malo.
Koji su to psihološki faktori koji oblikuju i održavaju pretilost?
Mogu vam reći da su kod par klijenata s kojima sam radila na problemu pretilosti i anksioznosti i koji godinama muku muče s viškom tjelesne težine, upravo su psihološki čimbenici bili ključni u tome zašto je došlo do poremećaja u prehrani, koja je rezultirala postepenim rastom težine, kulminirala pretilošću koja ustrajava.
Zato ako imate problema s mentalnim zdravljem, a niste to osvijestili, možda vam ovaj tekst pomogne da malo porazgovarate sami sa sobom na konstruktivan način i razmislite kako dalje.
Nije nikako OK i normalno, tj. osoba itekako ima problema s mentalnim zdravljem ako je većinu vremena preplavljena lošim mislima i neugodnim osjećajima, negativnim stilom razmišljanja, projiciranjem briga koje još uvijek ne postoje u zbilji nego samo u njezinom umu, ako općenito loše upravlja emocijama, ima nisko samopoštovanje, samopouzdanje koje ovisi o drugima (pohvalama, komplimentima, popularnosti u društvu ili društvenim mrežama, itd.). To nije normalno.
Kao posljedica tih čimbenika mogu se razviti različita mentalna stanja i poremećaji, poput anksioznosti i anksioznih poremećaja, depresije i poremećaja prehrane. Kao rezultat disbalansa mentalnog stanja to često dovodi osobu do emocionalnog prejedanja, loše brige o sebi i malog ili nikakvog interesa za redovitu tjelovježbu.
Drugim riječima, do ulaska u labirint iz kojega osoba ne vidi izlaz i stalno se sudara sa sobom i svojim emocijama bježeći od njih tješeći se prejedanjem.
Evo popisa nekih psiholoških čimbenika koji mogu održavati vašu pretilost:
- Izbjegavanje suočavanja s neugodnim emocijama
- Osjećaj niskog samopoštovanja i loše slike koju imate o sebi
- Loša slika tijela
- Perfekcionizam i samokritičnost
- Negativna temeljna uvjerenja
REZULTAT = Emocionalno prejedanje – jedete kad ste pod stresom i frustrirani nastojeći ”zatrpati’ te neugodne emocije koje želite da nestanu.
Kako si pomoći?
Ako ste isprobali sve tehnike i metode i ništa ne daje dugoročne rezultate, to je samo dokaz da je uzrok vašeg problema puno dublji i kompleksniji nego što mislite. Možda je vrijeme da razmislite o radu na sebi kroz proces psihoterapije kako bi se ušlo u uzrok problema – simptoma (debljine ili viška težine).
Psihoterapija i različite tehnike koje će terapeut odrediti pokazala se vrlo učinkovitom u upravljanju kontrole emocijama, a time i kontrolom nad hranom. Drugim riječima, kroz proces psihoterapije možete naučiti kako da razvijete različite vještine koje će vam pomoći da naučite upravljati svojim emocijama i znate ih umiriti bez prekomjernog unošenja hrane. To je u slučaju da imate višak tjelesne težine.
Međutim, ako ste doista pretili, tj. ako su psihološki čimbenici koje sam gore nabrojala mnogo dublji i utječu na strukturu vaše osobnosti, onda je potrebna suradnja medicine i psihologije kroz jedan holistički pristup.
piše: Mirella RASIC PAOLINI, holistički psihoterapeut/focusin-holisticlifestyle
