Pogledati se u oči znači otvoriti vrata vlastitog unutarnjeg svijeta, sastavljenog od nikad izrečenih misli, emocija, čiste istine koja se ne može prikriti, već samo sakriti iza kapaka. Iza ovih malih vrata od mesa postoji duša.
“Čovjekova duša je skrivena u njegovom pogledu, zato se bojimo da nas pogledaju u oči.” – Jim Morrison
Pogledom možete učiniti puno: možete razodjenuti osobu, učiniti da se osjeća voljenom, poželjnom, govoriti otvorenog srca ili uvrijediti, napasti. Oči ne lažu: skretanje s prizora ili osobe koju ne podnosimo je automatski. Zatvaramo oči kada nešto odbacujemo ili želimo ignorirati i spriječiti da bude dio naše stvarnosti ili kada se želimo zaštititi.
Pogled je drevno sredstvo komunikacije
Gledanje jedno drugome u oči ostaje jedan od najprimitivnijih komunikacijskih alata današnjice, i dok s jedne strane izravan kontakt očima u većini slučajeva može biti znak pouzdanosti i dobronamjernosti, to nije uvijek slučaj. Ponekad, možete koristiti svoje oči kao oružje, povrijediti ljude, napasti ih bez upotrebe riječi.
“Možemo imati sva sredstva komunikacije na svijetu, ali ništa, apsolutno ništa ne može zamijeniti pogled ljudskog bića.” – Paulo Coelho
Studija objavljena u European Journal of Social Psychology koju je provela Jennifer Jordan, profesorica liderstva na IMD Business School u Lausannei u Švicarskoj, zapravo je pokazala kako osoba koja nam gleda u oči nema uvijek dobre namjere.
→ Ako želite pročitati studiju: Pogled u oči i kompetitivnost u društvenom odlučivanju
Prema dr. Jennifer Jordan, “Životinje uspostavljaju izravan kontakt očima prije nego što se počnu dobronamjerno ponašati, ali i neposredno prije napada: kontakt očima je znak izazova i prijetnje od drugoga. Čini se da mi ljudi nastavljamo ovu tradiciju tako što (podsvjesno) gledamo protivnika direktno u oči prije napada.“
Intimna dimenzija pogleda, povezivanje s drugim
Ako izravan i fiksiran kontakt očima može imati negativno značenje u okruženju u kojem dominira natjecanje, u emocionalnim odnosima, srećom, on je češće znak dobronamjernosti i prisnosti. A kroz oči se stvara prva prava veza s drugim. Ljubav se rađa s pogledom, a pod ljubavlju ne mislimo samo na onu romantičnu već na osjećaj koji je sposoban spojiti dva živa bića i natjerati ih da žele dobro drugome.
“Točno se sjećam trenutka kada sam usred dosadne gomile primijetio tvoj divan pogled. U tom sam trenutku shvatio kako se izgubljena duša mora osjećati kad među tolikim tijelima prepozna ono u kojem se odluči reinkarnirati.” – Iz filma Dopisivanje (La corrispondenza)
Ipak, vrlo je teško gledati druge u oči kada se jedva poznajete jer se zbog toga osjećamo izloženi, goli, pred onim drugim. Dubok pogled može ogoliti našu dušu i ako ne vjerujemo drugome ili se osjećamo bespomoćno, nećemo moći izdržati njegov pogled; zatvorit ćemo kapke, odvratit ćemo pogled.
Kad prijeđemo vremensku granicu jednostavnog pogleda, čini nam se da prodiremo u tajanstveni svijet sazdan od misterija drugoga, zbog čega je važno prije ulaska pitati za dopuštenje, a zatim hodati na prstima i ljubazno, jer to je sjedinjenje dvaju svjetova koje se rađa u ovom susretu.
Pogledati se u oči znači otvoriti vrata vlastitog unutarnjeg svijeta, sastavljenog od nikad izrečenih misli, emocija, čiste istine koja se ne može prikriti, već samo sakriti iza kapaka. Iza ovih malih vrata od mesa postoji duša.
Gledanje u dušu, dodirivanje vaše duše očima
Soul Gazing – gledanje u dušu, se sastoji od gledanja u oči na udaljenosti od pola metra, duže vrijeme, bez gledanja u ruke; zapravo, gledanje u vaše ruke moglo bi značiti nedostatak povjerenja u drugoga (nesvjesno provjeravate da nas oni nemaju čime povrijediti). Gledati se u oči bez skretanja pogleda je stoga gledanje i dopuštanje drugome da nas vidi; izlažemo se na najljudskiji i najranjiviji način koji postoji, dopuštajući drugome da uđe u nas, da nas čita.
Ako je gledati u drugoga, utonuti u njegov svijet je teško, dopustiti da vas netko vidi, širom otvoriti svoja vrata da pustite drugog unutra je još teže, jer pogled može zaboljeti u nanosekundi i ta rana će ostaviti dubok ožiljak. Postoje teški pogledi, od kojih vam je neugodno, koji kao da pitaju, zahtijevaju, zaboravljajući pravo značenje razmjene, poštovanja i uzajamnosti, koji su temelji gledanja u dušu: gledajući se u oči razgovarate s dušom.
Umjesto toga, kada se osjećamo sigurno i dopuštamo drugome da nas vidi, možemo doživjeti duboku povezanost i jezik bez riječi i kodova koji nam omogućuje duboku i autentičnu razinu komunikacije.
Ono što će drugi osjećati, osjećat ćemo i mi; ovo je razlog zašto Soul Gazing promiče empatiju i poštovanje: kroz pogled dotičemo ljudskost osobe bez ograničenja ili kategorizacije riječi koje nas mogu zatvoriti u etikete i koje nam nikada ne bi mogle omogućiti da vidimo neizmjernost onoga što može biti skriveno u duši druge osobe.
Sandra Saporito
ATMA/eticamente/Pripremila: Suzana Dulčić
