Da li zbilja imamo slobodnu volju ili smo potpuno prepušteni na milost i nemilost sudbine? Jesmo li svjesno birali gdje ćemo se roditi ili je to odabrano umjesto nas, davno prije našeg rođenja? Imamo li potpunu kontrolu nad svojim životom ili je Viša Sila ta koja određuje našu budućnost?
Sve su to pitanja koja nemaju jednostavan odgovor, a opet, vrlo je jednostavno.Slobodna volja i sudbina hodaju ruku pod ruku jer ovo prvo ne može postojati bez ovog drugog. Na primjer, ako smo učinili nešto i ako kažemo da je to naša slobodna volja, možda nam je baš ta “slobodna volja” zapravo bila suđena. 😃
Na ova pitanja možemo gledati iz dvije perspektive; fizičke i duhovne.
Kada gledamo kroz fizičku perspektivu, tada možemo reći da nemamo izbor. Istina, naš ego, naša fizička manifestacija nije birala mjesto i vrijeme rođenja. Nismo birali boju kose i očiju, naše gene, tko će nam biti roditelji. Došli smo na ovaj svijet bez da nas je itko ikad pitao da li to uopće želimo. Ako slobodna volja zbilja postoji, zašto nismo imali pravo na izbor da li uopće želimo postojati? Također, kako uopće možemo imati slobodnu volju ako izaberemo da je naša slobodna volja neimanje iste? To je samo po sebi kontradiktorno. Ako slobodna volja nije potpuna, da li je to onda zaista slobodna volja? Pa ipak, tu smo i postojimo. Tko je to odabrao ako nismo mi?
Kada bismo počeli gledati kroz perspektivu duše, stvari bi bile malo drugačije. Shvatili bismo da se ništa ne događa nasumično. Pisac “slučajno” ne napiše knjigu, slikar “slučajno” ne naslika remek dijelo. Za svaku posljedicu postoji autor. Ništa se ne događa slučajno. Cijeli ovaj svemir nije mogao nastati slučajno (kako ateisti tvrde, iz pogreške i “velikog praska”). Mora postojati neka svrha u tome da smo tu gdje jesmo.
Nitko ne može tvrditi da zna odgovore na ova pitanja. Ne možemo znati nešto što nismo iskusili, a s razlogom se ne sjećamo našeg postojanja prije ovog života. Izbor ili sudbina? Zbog čega je uopće bitno? To je pravo pitanje koje bi si trebali postaviti. Što dobivamo time ako saznamo odgovor? Istina je da odgovora nema. Kada previše znamo, previše razmišljamo i želimo znati više i više. Zar nije bolje pustiti stvari da se odvijaju same od sebe? Zapravo, neimanje izbora je neka vrsta slobode. Postoji neka snaga u našoj slabosti i u našem neznanju. Barem možemo odahnuti i reći samom sebi da smo dali sve od sebe. To ne znači da bismo trebali prolaziti kroz život na način da “prepuštamo sve Višoj Sili”. Ponekad je vjera u sudbinu samo izlika za loše ponašanje ili propuštene prilike (na primjer, izraz “takva mi je sudbina”). Bitna je ravnoteža između pasivnosti i djelovanja.
Postoji predodređena mapa; smjernica koja nam služi kao putokaz. To bismo mogli nazvati sudbinom. Ono što ljudi nazivaju izborom ili slobodnom voljom, samo je otpor toj “sudbini”. Prije ili kasnije, sustići će nas ono što se jednostavno moralo desiti. Kako bi se inače nešto moglo desiti, ako nije bilo predodređeno da se desi?
Uvijek možemo odabrati da postanemo naš najviši potencijal. “Najviši” izbor je onaj izbor koji nas približuje našoj pravoj prirodi.
Jedina stvarna slobodna volja koju imamo je izbor da živimo u sadašnjosti, u ovom trenutku, i da se ne opterećujemo takvim filozofskim pitanjima.
spiritologija.com
