Svi naši svjesni i podsvjesni programi stvoreni boravkom u ovom svijetu namijenjeni su odvajanju od Boga. To odvajanje služi samo nama, dušama, kako bismo u potpunosti osjetili taj osjećaj odvojenosti i sami došli do zaključka kakav život želimo za sebe. Ukoliko nam je ugodno živjeti bez Boga, slobodni smo ostati zauvijek u ovome materijalnom svijetu i prolaziti kroz beskonačan niz života i situacija u kojima se sreća i nesreća konstantno izmjenjuju.
Vede kažu kako je jedan od razloga odvojenosti od Boga naš pogrešan osjećaj vrijednosti vlastitog života. Vjerujući u našu prolaznost, većina ljudi ne cijeni dovoljno svoj život misleći kako će sve ionako brzo proći. Paralelno tom vjerovanju, neizbježno se javlja negativan stav prema Bogu koji nas je stvorio takvima. Nameće se pitanje: “Zašto nas je Bog stvorio i zašto nas planira uništiti? Odakle Mu ideja stvoriti svjesno biće koje ima svoju osobnost i želju za vječnim postojanjem, a onda uništi i osobnost i želju, čineći je beskorisnom i ništavnom? Kakav je mentalitet i karakter takvog Boga?” Potpuno je razumljivo zamjerati takvom konceptu Boga i odricati se vjerovanja u istog. Kad bi Bog zaista bio takav i ja bih Mu zamjerao i odrekao se svoje vjere u Njega. U takvu osobu teško je imati bilo kakvo povjerenje.
Na našu sreću, Vede razotkrivaju pravu prirodu Boga, Njegovu osobnost i motive djelovanja. Logičkim argumentima koje svako ljudsko biće može razumjeti objašnjava se uzrok našeg trenutnog stanja i Božja uloga u našem postojanju. Objašnjava se kako smo mi oduvijek i zauvijek u društvu Boga, unutar duhovne energije, duhovnog svijeta, koji je dijametralno suprotan materiji po svim svojstvima i zakonitostima. U društvu svog izvora, mi smo savršeno sretni i potpuni. Imamo osoban odnos s Njim u kojem postoji samo jedna kategorija emocija, a to je ljubav, radost, ushićenje, sigurnost, zaigranost i neograničena količina sreće koja raste u svakom trenutku. Sve naše želje potpuno su ispunjene i ne postoji nijedan trenutak dosade, tjeskobe ili neugode.
Patnja je u potpunosti odsutna u svakom obliku i ne postoji mogućnost pada s tog nivoa postojanja, osim u slučaju vlastitog odabira. Jer pored sve sreće i blaženstva, duša i dalje ima svoju slobodnu volju koju može koristiti po vlastitom nahođenju. Razlog zašto smo baš mi zaglavili u materijalnoj energiji jest to što smo htjeli iskušati svoju slobodnu volju kako bismo se uvjerili da je imamo.
Pitali smo Boga: “Je li moguće postojati bez Tebe, odvojeno od Tvoje prisutnosti?” I Bog je odgovorio: “To nije moguće, jer Ja sam sve, svuda i u svakom trenutku.” Onda smo pitali: “Kako možemo znati da smo istinski slobodni, da je život s Tobom naš vlastiti odabir? Možda si me stvorio ovakvoga, dragi Bože, možda ja nemam drugog izbora nego živjeti u ljubavi s Tobom, zauvijek.” Onda je Bog odgovorio: “Stvorit ću za tebe iluziju kako Mene nema i pružit ću ti osjećaj odvojenosti od Mene. Iako ću biti pored tebe čitavo vrijeme, ti ćeš misliti kako Mene nema. Tako ćeš doživjeti slobodu kroz odvojenost od Mene.”
I tako smo došli u ovaj materijalni svijet. Trenutno živimo unutar niže božanske energije koja ima samo jednu funkciju a to je stvoriti iluziju o nepostojanju Boga. Ta je iluzija toliko savršena da duhovna duša nema mogućnosti sama shvatiti Boga i vidjeti Ga oko sebe. Grubo rečeno, Bog se “pretvorio” u materiju i skriva se iza materijalnih elemenata i zakona, kako bi nam pružio iskustvo odvojenosti od Njega. To iskustvo nije stvarno, jer je Bog još uvijek svuda oko nas, prisutan u svakom atomu. To i jest definicija Boga: sveprisutan, što znači kako ne postoji ni vrijeme, ni mjesto u kojem On nije prisutan.
Ako je tako, zašto Ga ne možemo svi jasno i vidjeti? Odgovor leži u našoj želji za kušanjem slobode koju nam je Bog dao, slobode izbora, koja se jedino može potvrditi ukoliko živimo odvojeno od Njega. Kad bi Bog bio uistinu nametljiv, onda ateizam ne bi mogao postojati. Svi bi Ga vidjeli u svakom trenutku i ukoliko ne bi postojao način odvajanja od Boga, mogli bismo pomisliti kako nismo potpuno slobodni. Budući da trenutno ne vidimo Boga oko sebe, odnosno ne prepoznajemo Ga u onome što promatramo oko sebe, možemo jasno zaključiti kako smo potpuno slobodni birati između društva Boga i odvojenosti od Njega.
Čitavo naše postojanje u materijalnom svijetu naziva se odvojenost od Boga.
Svi naši svjesni i podsvjesni programi stvoreni boravkom u ovom svijetu namijenjeni su odvajanju od Boga. To odvajanje služi samo nama, dušama, kako bismo u potpunosti osjetili taj osjećaj odvojenosti i sami došli do zaključka kakav život želimo za sebe. Ukoliko nam je ugodno živjeti bez Boga, slobodni smo ostati zauvijek u ovome materijalnom svijetu i prolaziti kroz beskonačan niz života i situacija u kojima se sreća i nesreća konstantno izmjenjuju. Ako nam se sviđa karakter ovog svijeta, ako smatramo kako je prirodno ponekad ispaštati, ponekad uživati, onda će Bog i dalje ostati skriven od naših pogleda i mi ćemo vječno živjeti uvjereni kako Bog ne postoji. Ta sloboda odabira zauvijek će ostati naše pravo i zauvijek ćemo moći odabrati jedno ili drugo. Vede govore kako smo mi prisutni u ovom svijetu od pamtivijeka, prolazeći kroz neograničen broj tijela i životnih situacija. Do sada smo se rodili i umrli bezbroj puta.
Odvajanje od Boga ima jednu moćnu nuspojavu, a to je osjećaj straha. Nije moguće osjećati strah bez odvojenosti od Boga, i nije moguće biti odvojen od Boga bez osjećaja straha. Također, nije moguće biti povezan s Bogom i osjećati strah.
Strah je suprotnost ljubavi jer je ljubav definirana odnosom dvije osobe, odnosno povezanošću. Kako je strah simptom odvojenosti, ljubav nije moguća, jer u odvojenosti nema odnosa s drugom osobom. Zato u ovom svijetu pokušavamo imati odnose s drugim ljudima kako bismo ublažili osjećaj odvojenosti (straha) od Boga. Sada možemo shvatiti što znači imati strah od Boga. Strah od Boga znači odvojenost od Boga. A odvojenost od Boga doslovno znači imati volju (želju) koja nije povezana s Njegovom. Što više imamo želja koje nisu povezane s Bogom, to više osjećamo tjeskobu, strah, samoću, bespomoćnost i si.
Zapravo, ono što nas najviše plaši su naše želje, jer u sebi nemaju Boga, i podsvjesno osjećamo kako se zbog toga neće ispuniti. A kako smo davno prije živjeli s Bogom i sve su naše želje bile ispunjene, osjećaj neispunjenih želja potpuno je neprihvatljiv za duhovnu dušu. Konačno, moramo se suočiti s činjenicom da nijedna želja koju smo do sada imali nije bila u potpunosti i savršeno ispunjena. Duša koja je odvojena od Boga tješit će se uvjerenjem kako je prirodno biti nesavršen i kako nitko nije savršen, pa stoga, ukoliko se moja želja ne ispuni savršeno, možda je to normalno.
Međutim, kad bi to bilo normalno, onda se ne bismo osjećali usamljeno i nesretno i ne bismo imali nikakvih problema. Ako je normalno imati probleme i prolazan život, zašto se opiremo prolaznosti i gubitku? Zašto stalno tražimo bolje, više, savršenije, ugodnije, sretnije… ?
Zato što je duša savršena, ovaj je svijet savršen i Bog, kao izvor svega, također je savršen. Vjerujući u nesavršenstvo, odričemo se savršenstva i tako živimo u potpunoj i savršenoj iluziji (sanskrt: maya, ono što nije). Jedini način da budemo nesavršeni jest vjerovanje u naše nesavršenstvo (podsvjesno odricanje od savršenstva). Kako se Bog ne miješa u našu slobodnu volju (jer inače ne bi imala smisla), dopušta nam slobodan izbor vjerovanja. Opisano je kako Bog zapravo podržava naša duboka uvjerenja tako što nam pomaže vjerovati u njih još dublje. Toliko nas voli da će podržati bilo kakvo vjerovanje u koje smo duboko uvjereni. On to radi na taj način da prebiva u našem srcu (podsvijesti) i sluša što se tamo zbiva.
Kristijan Kolega
samoozdravljenje.com
