“Kada sam zaista počeo voljeti sebe, prestao sam samom sebi krasti svoje vrijeme i prestao sam praviti grandiozne projekte za budućnost. Danas radim samo ono što mi donosi radost i sreću. Radim stvari koje volim raditi i koje vesele moje srce i činim to na svoj vlastiti način i u svom vlastitom ritmu. Danas znam da se to zove JEDNOSTAVNOST.” ~ Charlie Chaplin
Čini se lako. I jedino smisleno. Pa i jest…jednom kada do toga dođemo (uz iznimku onih zaista osobitih pojedinaca koji tako žive otkako su OVDJE). I tada shvatimo da, kada sa svog kaputa života otresemo sve ono pre-, ostaje čista ljepota, istinsko i autentično bivanje. Tada shvatimo da smo savršeni upravo takvi kakvi jesmo u svojoj izvornoj biti te da nije smisleno mijenjati se kako bismo prikrili svoju suštinsku prirodu (unutarnju i vanjsku) misleći da ćemo tako biti savršeniji, bolji, ispravniji i time prihvaćeniji od drugih/za druge. Tada shvatimo da je savršen trenutak upravo ovaj sada trenutak. Jer to je jedini trenutak koji imamo. Jedini trenutak u kojemu zaista možemo živjeti (ako tako odaberemo). Tada…tek tada započinje ŽIVOT. Onaj život koji nam je dan i koji od nas ima samo jedno očekivanje – da ga prihvatimo i ispunimo svojim vlastitim bojama.
Mnogi ljudi veliki dio svoga života ili čak cijeli svoj život OVDJE provedu u ljušturama koje skrivaju njihovu izvornu bit, s maskama ili čak cijelim kostimima nakićenima nekim toliko nepotrebnim tričarijama (markiranom odjećom – koju nemilosrdno skupo plaćaju megalomanskim divovima što za njihovu izradu zloupotrebljavaju bijedne i jadne ljude i djecu, titulama apstraktnih naziva i još apstraktnijih značenja, gomilama prijatelja koji to nisu, članstvima u organizacijama i deklariranoj pripadnosti skupinama za koje ni ne znaju koja im je prava svrha i koje je njihovo mjesto u njima), misleći da će tako biti bolji, ljepši, ispravniji…i time prihvaćeniji za svijet izvana. Da će tako ispuniti ono za što smatraju da se od njih očekuje i time zavrijediti svoje mjesto pod suncem…ne shvaćajući koliko se time zapravo udaljavaju od sebe samih i od prilike da, upravo ispoljavajući ono što zaista jesu, jedino i mogu zasjati u svom najboljem svjetlu, dotaknuti svoje sunce.
Pogledate li samo prirodu, pogledate li bilo koji njezin dio – vlat trave na livadi koja se prostire ispred vas, vodeni krug na jezeru kojega je stvorio bačeni kamenčić, oblak koji vas prati u stopu nagovještajući kišu – vidjet ćete da su svi oni tako savršeni, tako predivni u svome bivanju baš takvi kakvi jesu. „Priroda ima veliku jednostavnost, a time i veliku ljepotu“ (Richard Feynman).
Čovjek, kao i sva ta predivna priroda, potječe iz istoga izvora te je kao jedinstveni i unikatni djelić ovoga svijeta savršen baš takav kakav jest. Zato, oslobodite se strahova biti svoji i odvažite se biti takvi kakvi jeste u svojoj biti. Čim prije. Jer „čovjekovi su dani kao trava, kao cvijet u polju procvjeta, a čim nad njim puhne vjetar, već ga nestane.“ (Psalam 103:15).
Ne tratite svoje vrijeme OVDJE uzalud, već u svakoj svojoj misli, riječi i djelu budite ono što doista jeste, tako da svaki vaš vanjski izričaj bude odraz vaše izvorne biti. Tek tada ćete živjeti upravo onako kako vam je namijenjeno i tek tada će vaš život dobiti i imati smisao.
Kako ćete to znati? Po čemu ćete to prepoznati? Po radosti koja će vas ispuniti pri svakom vašem pokretu. Po strujanju daha života cijelim vašim bićem uvijek kada budete činili ono što je u skladu s vašim izvorom. Po tako lakom protoku vaših ideja u djela. Po izostanku vrtloga misli o tome „jesam li to dobro učinio/učinila, jesam li u krivu, možda nisam…, a što ako…“ Po tome što će iz vašeg života iščeznuti nedoumice i nesigurnosti. Po tome što ćete osjećati lakoću u svakom svom djelovanju. Po tome što ćete imati osjećaj da ste usklađeni s trenutkom u kojemu upravo bivate i prepustiti mu se u cijelosti, neopterećeni nepostojećim (prošlošću i budućnošću) i nepotrebnim.
Zato, odvažite se u svakom trenutku svoga života, počevši od ovoga sada, živjeti u skladu s onime što je vaša istinska priroda. Tada će i sva vaša djela biti odraz božanske iskre u ljudskome svijetu, a vaš život će dobiti najuzvišeniji oblik postojanja.
Martina Setnik
