”Ljubavni ovisnici” shvaćaju i percipiraju ljubav kao opsesivnu i prožetu rigidnim i strogim ”pravilima ponašanja”. Izbjegavaju bilo kakve promjene bojeći se da poremete tu svoju lažnu sigurnost koju su stvorili. Često se ponašaju manipulativno, a da uopće to ne shvaćaju dok im na to netko ne ukaže. Partnera ili partnericu pokušavaju zadržati pod svaku cijenu i na način koji koristi samo njihovom, a ne obostranom zadovoljstvu, jer smatraju da je ljubav posjedovanje druge osobe.
Jeste li znali da osoba može biti ovisna o ljubavi i ljubavnim vezama kao i narkoman o drogi ili alkoholičar o alkoholu? Znam da nekima zvuči možda i suludo ali je tako.
Gdje je granica normalne i patološke ljubavi?
Ovisnost o ljubavi (također poznata kao patološka ljubav) odnosi se na „obrazac ponašanja karakteriziran neprilagodljivim, prodornim i pretjeranim interesom za jednog ili više romantičnih partnera, što rezultira nedostatkom kontrole, odricanjem od drugih interesa i ponašanja i drugim negativnim posljedicama.
To je nezrela ljubav koja je toksična, slijepa, van kontrole i prožima čitav život ovisne osobe. U svakom slučaju treba razlikovati patološku ljubav od nekih drugih mentalnih stanja poput ovisnog ili graničnog poremećaja ličnosti, kod kojih su poremećeni obrasci ponašanja (tj. disfunkcionalni su) ne samo na ljubavnom aspektu nego mnogo šire i dublje.
Duboke rane na duši kao uzrok
Do ovakve vrste ovisnosti dolazi ponajprije kao posljedice emocionalnih trauma i povreda u ranom djetinjstvu. stoga su takve osobe s dubokim ožiljcima na duši spremne na sve samo kako bi spriječile bol ako i kada ostanu sami – bez svoje druge “bolje polovice”. Uzrok ovakvog ponašanja krije se u njihovom ogromnom strahu od napuštanja.
Kao što je mnogo puta ispjevano u refrenima pjesama : ”Jedino do čega mi je stalo u životu je ljubav”! Ljubav doista je emocija koja spaja (često i razdvaja) ljude i čini ih sretnim. I to je naravno super. Međutim, znamo , neki možda i iz vlastitog primjera, da ljubav čini često osobu slijepom i može ju totalno unesrećiti i uništiti život – sve zbog ljubavi.
Može biti prejakog intenziteta i prerasti u patologiju. E, to su osobe ovisne od ljubavi. U očajničkoj potrazi za svojom drugom polovicom koja će biti uz njih 24/7. To je jednostavna njihova osnovna životna misija i preokupacija koja prelazi u opsesiju i patološki poremećaj.
Takve osobe žive za to da pronađu svoju ljubav, a kada je imaju, onda opet žive u neprestanom strahu i anksioznosti da ju ne izgube. Ovisne osobe se naprosto užasavaju mogućnošću da budu ostavljeni i sami. Osjećaju strepnju i uznemirenost na svaku neobičnost u vezi, sve su spremne učiniti da održe odnos ”sigurnim”, što prerasta u jedan toksični i patološki obrazac maladaptivnog ponašanja.
Profil osobe ovisne o ljubavi
Iako je njihov unutarnji afektivni život buran, njihovo je ponašanje stereotipno i često neprilagođeno. To znači da mnogi od njih sebe opisuju kao vrlo senzitivne duše, dok drugima koji malo bolje poznaju ljudsku psihu mogu izgledati napasno. Nesigurno, agresivno, opsesivno, preplašeno i nesigurno.
”Ljubavni ovisnici” shvaćaju i percipiraju ljubav kao opsesivnu i prožetu rigidnim i strogim ”pravilima ponašanja”. Izbjegavaju bilo kakve promjene bojeći se da poremete tu svoju lažnu sigurnost koju su stvorili. Često se ponašaju manipulativno, a da uopće to ne shvaćaju dok im na to netko ne ukaže. Partnera ili partnericu pokušavaju zadržati pod svaku cijenu i na način koji koristi samo njihovom, a ne obostranom zadovoljstvu, jer smatraju da je ljubav posjedovanje druge osobe.
Čak kada i pridobiju ljubav i pažnju, u njihovom odnosu nema prave intimnosti, jer sve postaje rigidno do te mjere da se ni same ne mogu opustiti i uživati i doista doživjeti istinsku i pravu nježnost i ljubav. Uzroke treba tražiti u ranom djetinjstvu jer su takve osobe često doživljavale sukobe ili bili odbacivani tijekom odrastanja najčešće od strane jednog ili oba roditelja. I tako gladni pažnje i ljubavi za koje su bile uskraćene u djetinjstvu, sada kao odrasli napokon imaju moć da zadovolje svoj apetit.
Kako se patološka ovisnost o ljubavi najčešće manifestira
Ta se patološka ovisnost o ljubavi manifestira na različite načine. Kao što postoji ovisnost o hrani (emocionalno prejedanje) ili o drogi, alkoholu, tako je i s ovom vrsti ovisnosti, jer osobe podliježu svojim destruktivnim ponašanjima osobito u stresnim situacijama jer imaju nizak prag tolerancije na stres.
I tako dok se pretili emocionalno prejedaju, narkomani se drogiraju, alkoholičari piju, ”ljubavni ovisnici” povlače se u svoj svijet mašte o idealnoj ljubavi, osjeća se ugodno maštajući o svom princu ili princezi a taj osjećaj ugode povratno djeluje kao potkrepljenje. Njima nije nimalo čudno svoje ponašanje i emocije pa često ostaju zarobljene u tom svom iluzornom svijetu koje su dizajnirale kako bi pobjegli od svojih osjećanja.
Ovisni o ljubavi uglavnom izjednačavaju stanje njihove zaljubljenosti i emocionalne uzbuđenosti s ”pravom ljubavlju”, onda je velika šansa da ostanu vječito frustrirani, nezadovoljni, neispunjeni u toj njihovoj potrazi i iščekivanju ”prave ljubavi”.
Ovisna osoba će eventualno zatražiti stručnu pomoć kada ih partner napusti i kada se jednostavno osjete da se srušio čitav njihov svijet.
Kako prepoznati i živjeti zdravu emocionalno-ljubavnu vezu?
Vrlo jednostavno – zdrava ljubavna veza podrazumijeva dijametralno suprotne postupke od ovisničke. To znači da se partneri ili supružnici beskrajno i bezuvjetno vole, poštuju jedno drugo sa svim svojim različitostima, da su uvijek jedno drugome podrška, ono što se kaže ”i u dobru i u zlu”. Iako imaju mnoge zajedničke interese, imaju i neke svoje koje druga strana prihvaća i ne propitkuje – ”zašto ovo, zašto ono”. Imaju i neke zajedničke ali i svoje prijatelje s kojima se druže, održavaju veze i općenito ne gube kontakt sa stvarima koje su ih nekad ispunjavale, jer su sada u vezi ili oženjeni. Idu u zajedničke izlaske, a ponekad i odvojeno.
Oni jednostavno imaju svoj zajednički svijet koji im je najvažniji, iako su integrirani i u onaj ostatak svijeta i realnosti u kojemu participiraju i čiji su dio. Ako i dođe do problema u vezi ili prekida i rastave braka, naravno da im je žao, međutim, ne doživljavaju raskid kao “kraj svijeta” i ne drame previše.
Ne optužuju jedno drugo, ne služe se emocionalnim ucjenama poglavito ako su djeca u pitanju. Naravno da i oni prolaze proces adaptacije na nove okolnosti pa čak i tuguju, međutim, ne upadaju u teška i dugotrajna depresivna stanja. Za njih život ne prestaje, nego dalje teče sa svim životnim obvezama i odgovornostima jer su to emocionalne zrele i stabilne osobe.
Za kraj bih naglasila da je po meni jedna od ključnih odrednica i razlika između zdrave i patološke ljubavne veze u sljedećem: za razliku od ovisnih veza, u zdravim vezama, partneri i supružnici ostaju ono što jesu, za razliku od ovisničke veze u kojima partneri postaju ono što nisu.
Sve iz straha za gubitkom. Takve su veze jednostavno prije ili kasnije osuđene na propast. Što se prije prepozna i osvijesti, tim bolje jer će i posljedice biti manje.
piše: Mirella RASIC PAOLINI, holistički psihoterapeut/focusin-holisticlifestyle
