Ako želite naučiti uživati sami sa sobom i prestati biti ovisni o drugima, za početak i kao prvi korak, treba prepoznati da se osjećate usamljeno. Što treba preuzeti nakon osviještenja, ovisi od mnogo faktora.
Zašto se osjećamo usamljeno?
Usamljenost je vrlo neugodan emocionalni odgovor na opaženu izolaciju. Iako preklapa, usamljenost se razlikuje od samoće. Dok je samoća stanje odvojenosti od drugih, ne osjećaju se usamljeno svi koji doživljavaju samoću. Kao subjektivna emocija, usamljenost se može osjetiti čak i ako ste u društvu s drugim ljudima.
Uzroci usamljenosti su različiti, uključuju socijalne, mentalne, emocionalne i ekološke faktore. Moje je mišljenje da se osjećamo usamljeno kada i ako smo u lošem društvu odnosno društvu ljudi s kojima se jednostavno ne osjećamo ugodno jer imamo potpuno drukčiji mindet (sustav vrijednosti, uvjerenja, interesa, itd.).
Klijentica priča da je kao adolescent imala puno društva, no stalno se osjećala usamljeno. Mnogi pod svaku cijenu izbjegavaju da ostaju sami sa sobom i sami pune svoje energetske baterije umjesto da traže energiju od drugih.
Društvene mreže i kompjuterske igrice jako utječu loše na naše mentalno zdravlje
Je li rješenje biti u društvu? Ovisi. Interakcija djece s vršnjacima je neophodna jer je to jedini način da djeca emocionalno sazrijevaju. No vršnjaci u mnogome određuju kakvu će sliku dijete imati o sebi a s pojavom društvenih medija postalo je još važnije broj pratitelja, tko te (ne)voli.
Umjesto da omoguće komunikaciju, društveni mediji čine antisocijalno ponašanje nečim sasvim ”normalnim”. I što onda čine djeca i tinejdžeri? Umjesto da izađu i provode vreme sa ljudima u direktnom kontaktu, djeca biraju da ostanu unutra, u svojoj ”sigurnoj zoni”, na svojim pametnim telefonima. Kada ste mladi onda društvene interakcije mogu biti zastrašujuće za neku djecu jer ne znaju gdje se uklapaju ili još uvijek uče kako da rade sve stvari. Umjesto da nespretno prolaze kroz te možda i izazovne situacije, mladi koriste svoje mobilne uređaje kako bi bili pošteđeni eventualnog rizika i osjećali se loše.
Internet i društveni mediji čine sve da djeca i mladi budu i osjećaju se još otuđeniji i usamljeniji. Nemaju dovoljno znanja da se nose sa životom i svojim turbulentnim osjećajima. Emocionalno sazrijevanje oduvijek je bilo izazovno samo što se o tome nije baš pričalo, a dok odrastate, želite da vas svi vole, da ste najpametniji, najljepši ili najjači kako biste drugima dokazali koliko vrijedite.
Stoga je potrebno pronaći jedan balans između toga da naša djeca izađu van i druže se uživo s drugom djecom, ali i da nauče biti sami sa sobom i uživaju u samoći, jer sebe upoznajemo i kada smo u društvu i sami.
Po ovim znakovima možete prepoznati da ste se i kao maleni osjećali usamljeno:
- I danas kao odraslu osobu vas privlače emocionalno nedostupne osobe. Također imate stalan osjećaj kao da kucate na vrata koja vam se stalno zatvaraju i zbog toga često bivate odbijeni.
- Skloni ste zatvoriti se u svoj svijet koji je nedostupan drugim ljudima poglavito kada imate neki problem vi u tom svom svijetu tražite rješenja. To znači da rijetko tražite pomoć drugih ljudi jer imate osjećaj da ih time gnjavite i opterećujete.
- Želite biti voljeni no ne dozvoljavate nikome da vam se približi previše. Ako joj/njemu to i dozvolite imate osjećaj kao da se upalio neki alarm u glavi dok vi samo tražite način da napravite neku glupost kako biste se udaljili od te osobe.
- Vas i najmanji znakovi pažnje i dobrote drugih ljudi dirnu duboko u srce pa sebe vidite kao osobu koja je dostupna za druge, no rijetko vidite druge ljude da su dostupni za vas
- Poznajete dosta ljudi, ali malo njih su vaši pravi prijatelji. U biti vi suštinski želite biti bliski s nekim samo ne znate kako da se povežete s drugima na dubljoj razini.
Jedna veličina ne dogovara svima
Ako ste se prepoznali i želite nešto poduzeti u tom pogledu odnosno naučiti uživati sami sa sobom i prestati biti ovisni o drugima, za početak i kao prvi korak, treba prepoznati da se osjećate usamljeno. Što treba preuzeti nakon osviještenja, ovisi od mnogo faktora.
Zato jedan pristup ne odgovara svima jednako nego za svaku osobu treba primijeniti individualni pristup. Budući da je usamljenost multidimenzionalno iskustvo i rad na ovoj temi je višestrana. To znači – ako se usamljenost doživi nakon nekog gubitka (smrti voljene i drage nam osobe), zahtjeva rješavanje procesa tuge kao preduvjet za ublažavanje usamljenosti.
S druge strane, usamljenost koju izaziva razvod može zahtijevati intervenciju koja je u početku usmjerena na osjećaj lične neadekvatnosti i nesigurnosti, a tek tada se usamljenosti može pozabaviti.
piše: MSc. Mirella RASIC PAOLINI, specijalist struke za psihofizičko, mentalno i duhovno zdravlje/focusin-holisticlifestyle
