Kada se ljudi zaljubljuju, ustvari su u nesvjesnoj igri u kojoj postoje uloge. Primjerice, kada sam se nešto ozbiljnije bavio košarkom, ono što je bilo bitno jest kako ‘prevariti’ protivnika i postići cilj tj dati koš. To je svjesno igranje uloge.
Nesvjesno igranje uloge je poput zaljubljivanja, gdje partneri započinju igru uslijed činjenice da se nalaze u nesvjesnom konfliktu koji se projicira u igri ili zaljubljivanju.
Svjesni igrači ulaze u igru da bi svjesno prevarili ili igrali, dok nesvjesni igrači započinju igru s unutarnjim konfliktom u kojem svako pojedinačno zastupa suprotan stav po nekom pitanju. Stavljaju u prvi plan svoj konflikt sa svijetom, a da toga nisu svjesni.
Oba igrača kreću s nadom da će razriješiti konflikt, ali nisu svjesni da se zaljubljivanje događa radi unutarnjeg konflikta. Sukob završava razočaravajuće jer se radi o nesvjesnom konfliktu koji, da se htio riješiti onda bismo to i učinili, dok nam je prekid uvijek opravdanje da je kriva suprotna strana odnosno igrač koji je igrao, ali se nije držao pravila igre.
Radi se o subjektivnom dojmu koji igraču osigurava psihološku dobit ili potvrdu starog pogrešnog uvjerenja da ga nitko ne voli.
Mi nismo svjesni, a i ne možemo biti svjesni jer su nas u školi učili, htjeli mi to priznati ili ne, glupostima i da se ova igra može najlakše razumjeti kroz Karpmanov dramski trokut, ili tri glavne arhetipske uloge u Igrama: Progonitelj, Žrtva i Spasitelj.
Dakle, sretnete neku osobu u koju se zaljubite i vi ne vidite da ste se zaljubili u osobu koja nije u redu i gdje postajete Progonitelj, a mislite da ste Spasitelj. Ustvari, druga osoba je Žrtva, a Progonitelj se sada tako ponaša jer je u djetinjstvu sebe doživio kao Žrtvu i ne želi sam to ponovo postati.
Druga strana prihvaća ulogu Žrtve, poput Raka u jyotishu kako bi negirala vlastitu odgovornost za ono što se događa.
Pravi Spasitelj daje pomoć samo ako ga to netko zatraži dok lažni Spasitelj ima nerealno samopouzdanje, nekompetentnost, sklonost da drugima nudi pomoć i misli da rješava iako ga to nitko nije tražio.
Često se u ovoj igri događa da Progonitelj postaje Žrtva, a Žrtva Progonitelj. Ovo se događa u velikom broju veza, ali kako je rečeno, ovaj aspekt je nesvjesna igra. Žrtve su često uvučene u scenarij ljubavnih izdaja. Ako se Rak ili Riba izdignu iz samosažaljenja onda mogu postati ravnopravni učesnici u vezi, ali dok se igraju s ovim arhetipskim ulogama, teško mogu razumjeti ovu igru.
Progonitelji mogu biti ljudi s naglašenim Suncem ili Merkurom, oni svjesno mogu manipulirati. Također, loš Saturn svoj osjećaj inferiornosti kamuflira osjećajem superiornosti. Ovaj Saturnov tip svojom jakom ambicijom i upornošću zadobiva sigurnost i tako postaje Progonitelj, ali više nesvjestan u odnosu na Sunčeve i Merkurove tipove. Igra obrazaca je takva da svatko igra ovu igru i na taj način sprječava sebe da uđe u odnos.
Rješenje je u otkrivanju unutarnjeg konflikta i prestanak ulaženja u igru u kojoj neprestano upadamo u mitološke uloge koje su jednodimenzionalne i služe kao dobra podloga za sve one koji odnose shvaćaju jednodimenzionalno ili crno-bijelo.
Pitanje koje bismo mogli postaviti sebi jest: jesam li u zaljubljivanju igrao spomenute uloge, odnosno jesam li ih prevladao?
Nikola Žuvela, vedski-jyotish.net