Naša nas zapadna kultura ne ohrabruje da razmišljamo o smrti i o ograničenosti našeg dodjeljenog vremena kao što to čine neke druge kulture. U protivnom bismo vjerojatno više pažnje posvetili najvažnijim stvarima u životu. Prečesto smo jako zaokupljeni karijerom, novcem, brigom o dugovima do kojih je došlo zbog naše želje da nagomilamo stvari koje i nisu toliko važne da većinu vremena provodimo nesretni. Upadamo u čarobni krug gdje teško radimo samo da bismo bili privilegirani iznova teško raditi. Najčešće niti nemamo vremena zastati i zapitati se jesmo li uistinu sretni ili kako promijeniti trenutno stanje ako s njime nismo zadovoljni ili ispunjeni.
Da živimo kao da smrt može nastupiti u svakom trenutku, moglo bi doći do brojnih značajnih promjena u našem životu.
Primjerice:
- Puno manje bismo se svađali s drugima.
- Više bismo opraštali i voljeli.
- Više bismo cijenili vrijeme provedeno s prijateljima.
- Više bismo se trudili biti osobom kakvom želimo biti.
- Vidjeli bismo manje razlika između sebe i drugih.
- Više bismo razumjeli tuđu patnju i bol kao i borbu drugih da prežive u ovom životu.
- Spremnije bismo surađivali s drugima.
- Izgubili bismo interes za površnost života i usmjerili se na suštinu i ono najvažnije.
- Cijenili bismo mnoge stvari koje sada uzimamo zdravo za gotovo. Mnoge male stvari koje nam se sada čine beznačajnima poprimile bi puno dublje značenje.
Iz knjige “Priprema za smrt i onostrani život”
Stephen Knapp
