Neka djeca i u odrasloj dobi ne uspiju shvatiti da su zapravo bili taoci svojih roditelja jer jednostavno nisu znali za bolje misleći da su mama i tata takvi kakvi jesu, jer bezuvjetno vole svoju djecu. Mnogi nažalost projiciraju svu krivnju na sebe misleći da s njima nešto nije u redu.
Ovaj je post namijenjen svim onima koji su nesretni i duboko pate u sebi jer se osjećaju neshvaćenim od strane roditelja i jednostavno ne znaju kako izaći na kraj s njima.
Među roditeljima postoji jedan manji dio ljudi koji se ponekad zapitaju ”Je li moguće da sam ja postao/la toliko toksičan otac ili majka prema djeci”? Nažalost, puno je više onih koji se uopće ne pitaju takva pitanja jer misle da je s njima sve ok i da je problem u njihovoj djeci.
Između ostalog, svi oni koji na bilo koji način psihički, verbalno ili fizički zlostavljaju svoju djecu, totalno ih zanemaruju, ovisnici, alkoholičari ili roditelji koji imaju neki poremećaj osobnosti, definitivno su toksični za svoju djecu. Oni svojim ponašanjem itekako dugoročno štete i ometaju normalan psihološki razvoj svoje djece. Ostavljaju ih (svjesno ili nesvjesno) s različitim psihološkim posljedicama.
Nije sve tako crno kao što izgleda i postoji lijeka i za takve osobe koje su odrastale s toksičnim roditeljima. Većina problema može se riješiti tijekom sama sazrijevanja osobe ili nekim psihoterapeutskim pristupom i radu. Prvi i najvažniji korak sastoji se u tome da prepoznaš tj. osvijestiš da nešto ipak ne štima s tvojom mamom ili tatom i da uz stručnu pomoć shvatiš o čemu se radi.
Taoci roditeljske ljubavi
Neka djeca i u odrasloj dobi ne uspiju shvatiti da su zapravo bili taoci svojih roditelja jer jednostavno nisu znali za bolje misleći da su mama i tata takvi kakvi jesu jer bezuvjetno vole svoju djecu. Mnogi nažalost projiciraju svu krivnju na sebe misleći da s njima nešto nije u redu.
A neki pak s odrastanjem shvate da njihovi roditelji nisu tako blagi, nježniji, puni ljubavi i empatije, razumijevanja kao roditelji njihovih prijatelja.
Shvate da roditelji zapravo uopće ne pokazuju iskrenu brigu za njihova osjećanja i potrebe, da ih ne ohrabruju da prate svoje ambicije i snove, nego samo njihove (mamine ili tatine), da se ne odnose prema njima s poštovanjem i sl.
Osobine toksičnih roditelja
1. Uživaju kontrolirati svaki aspekt života djeteta – što trebaš da radiš, kako, kada, s kim, itd. U potpunosti žele kontrolu nad tobom i tvojim životom.
2. Manipulatori su – skoro uvijek okreću ”istinu” kako bi ispalo da oni nisu nikada krivi i tako se služe nametanjem osjećajem krivnje, obezvrjeđivanjem omalovažavanjem, poricanje, itd. Sve kako bi dobili što oni žele ne poštujući uopće tvoje osjećaje i potrebe.
3. Otvoreno pokazuju pretjerane emocionalne reakcije – često ”puknu”, drame, teško obuzdavaju svoje emocije.
4. Previše su kritični – nikada im ništa nije dovoljno dobro.
5. Pasivno su agresivni u trenutcima kada žele da manipuliraju (upravljaju) s tobom.
6. Uvijek si ti u krivu – takvi roditelji nikada ne preuzimaju odgovornost za svoje ponašanje nego su im uvijek drugi krivi (pa i ti).
7. Stalno nešto traže od tebe – očekuju da u svakom trenutku ostaviš sve kako bi se pobrinuo za ono što je njima potrebno ili bitno.
8. Ne mare za to što ti želiš – Briga ih za tvoje potrebe. Za tvoje snove. Oni znaju najbolje što ti treba zanemarujući tvoje potrebe, želje i snove.
9. Omalovažavaju te – govore ti riječi koje te duboko povrjeđuju. Možda te ono kao u šali i ismijavaju, šale se na tvoj način. Omalovažavaju i umanjuju tvoj uspjeh tako da ga pokušavaju umanjiti ili ga jednostavno ignoriraju.
10. Opterećuju te sa svojim osobnim problemima – u braku, na poslu i sl. i očekuju da im budeš rame za plakanje.
11. Uopće ne poštuju tvoje osobne psihološke granice – u sve se petljaju. Sve moraju znati. Stalno ti govore što bi bilo bolje ili daju savjete kada ih uopće ne tražiš. Prate te na društvenim mrežama, otvaraju tvoju e-poštu, tvoje poruke, itd. Ne prihvaćaju da si odrasla i zrela osoba.
Zvuči poznato?
Ako si prepoznao/la neke od ovih odlika kod tvojih roditelja, sve ti je jasno. Najbitnije u čitavoj priči jeste da shvatiš da se tu ne radi o tebi. Da nije tvoja krivnja i da koliko god te oni za nešto optuživali, kritizirali i sl. da to nema veze s tobom, nego s njima.
Nemoj gubiti vrijeme i energiju da ih uvjeravaš da su u krivu tj da ih nastojiš promijeniti jer nema šanse da uspiješ.
Što možeš učiniti da si olakšaš život?
1. Za početak, nauči postaviti zdrave psihološke granice. To znači da znaš postaviti granice između fizičkog i emocionalnog prostora između tebe i tvoje mame ili tate. Budi konzistentan i uporan. Nikad nije kasno za promjene. Nekada si bio mali/a pa nisi znao, bilo ti je neugodno ili si se bojao/ča da ne izgubiš njihovu ljubav. Sada je vrijeme da odlučno kažeš ”stop” nekim stvarima i preuzmeš kontrolu nad svojim životom. Da im kažeš na pristojan način što im je dopušteno, tj. do kuda idu granice, a gdje završavaju.
2. Nema šanse da promijeniš svoje roditelje – oni su takvi kakvi jesu, stoga ne gubi vrijeme pokušavajući ih promijeniti. Umjesto toga, fokusiraj se na one stvari koje TI možeš kontrolirati. Drugim riječima, kako se ti znaš i umiješ postaviti prema svemu onome što ti tvoji mama i tata učine ili kažu.
3. Prestani udovoljavati roditeljima da ih učiniš zadovoljnim – To je unaprijed izgubljena misija za takve roditelje. Shvati da imaš pravo zadovoljiti svoje potrebe tj da kao odrasla osoba moraš preuzeti odgovornost za svoj život. Da imaš puno pravo na svoj život i svoje izbore i odluke, bez da se pritom opravdavaš pred njima. Preuzmi odgovornost za svoje odluke, ponašanja i njihove ishode. Budeš li živio/la kako mama i tata sviraju, jer oni znaju što je najbolje za tebe, nikada nećeš postati ispunjena, sretna i zadovoljna osoba. Ti nisi rođen/a da udovoljavaš njihove želje i potrebe nego da ostvaruješ svoje.
4. Prestani biti dostupan 24/7 – Nažalost, mnoge toksične osobe među kojima su i naši roditelji, u stanju su da nam samo kradu energiju tj da stalno uzimaju a zauzvrat vrlo malo ili ništa ne daju. Sve dok im se otvoreno ne kaže ”sad je dosta”. Nemojte me krivo shvatiti – naravno da im trebate pomoći, biti empatični, ipak sve s mjerom. Što su oni bolji prema tebi, što te više cijene, lijepo se ponašaju, naravno da i ti trebaš uzvratiti istom mjerom. Ako se to kojim čudom i dogodi a da iza toga ne postoji neka njihova skrivena agenda. Nisi ti ničiji sluga ni rob, pa ni njihov. Što im prije to daš do znanja i vaš će odnos postati zdraviji.
I na kraju, ako si se pronašao ili pronašla u ovoj priči, a ne znaš kako izaći na kraj s ”teškim” roditeljima, za početak donesi odluku da izgradiš vlastite stavove i prestani se truditi da im ugađaš jer tome nikad kraju. Prema potrebi potražite stručnu pomoć.
piše: Mirella RASIC PAOLINI, holistički psihoterapeut/focusin-holisticlifestyle
