Art: Mario Sánchez Nevado

Četiri područja u kojima možemo raditi na sebi su: samopromatranje, odnosi s drugima, stres i osobna pripovijest. Evo kako…

U svijetu u kome vladaju milijarde informacija, niče i milijarda deformacija. Svatko od nas je jedinstven i kompleksan. Upravo na toj kompleksnosti se začinju jednako složeni poremećaji. Veliko je pitanje, zapravo, kako u multipliciranom svijetu ostati duševno zdrav?

Znanost je tijekom desetljeća i desetljeća proučavanja ljudskog ponašanja dala na tisuće definicija tipova i nijansi poremećaja osobnosti.

Međutim, postoje dvije karakteristične skupine u koje ih sve možemo razvrstati. U jednoj grupi su ljudi koji su u potpunom kaosu i idu kroz život rastrzani od jedne do druge krize.

U drugu skupinu spadaju ljudi koji su zaglavljeni u kolotečini i funkcioniraju uz skup zastarjelih, rigidnih reakcija. Tajnu koračanja po stazi fleksibilnosti, onoj koja nam čuva razum, daje psihoterapeutkinja i autorica Philippa Perry u knjizi “Kako ostati duševno zdrav?”.

Iako ne postoji jednostavan skup uputa kako razmišljati, kako se osjećati i ponašati, uvijek postoji način da se raskine s ustaljenim obrascima i zauzme nov pravac.

S obzirom na to da smo svi mi proizvod svog djetinjstva, nerijetko je teško proniknuti u tu točku koja je nešto promijenila na lenti vremena, donijela ili oduzela.

Međutim, što god se zbilo u prošlosti i na kakvom god formirajućem iskustvu rastemo, postoje načini da izmijenimo, prilagodimo i poboljšamo sebe i svoje duševno zdravlje. Uostalom, ako prakticiramo tjelesnu higijenu zašto ne bismo i higijenu uma i duše. Philippa Perry za početak preporuča četiri područja u kojima zaista možemo raditi na sebi:

  • samopromatranje
  • odnosi s drugima
  • stres
  • osobna pripovijest

Samopromatranje

Ovo je stara praksa koju su preporučivali Buddha, Sokrat, Georges Ivanovich Gurdjieff i Freud, između ostalih. Cilj je da postanemo uvježbani samopromatrači kako se ne bismo hvatali u zamku življenja svojih skrivenih osjećaja. Tada je i manja vjerojatnost da ćemo ponavljati sabotirajuće šablone, a s druge strane stječemo bolje razvijen osjećaj za sebe ali i za druge.

Sposobnost da promatramo i slušamo osjećaje i tjelesne senzacije ključna je za duševno zdravlje. Treba napraviti razliku između toga kad kažemo “Ljuta sam” ili “Osjećam ljutnju”. Prva izjava je opis koji je zatvoren, nema mjesta uzmicanja i manevriranju. Druga izjava je priznanje osjećaja ali ne i karakteristika ili definicija osobe.

Samopromatranje je vrlo važno jer nam dozvoljava da se formiramo i reformirano. Pomaže ako doživljavamo svoj samopromatrajući dio kao zasebnu komponentu koja nas prihvaća i ne osuđuje. Kako bismo započeli samopromatranje trebali bi sebi postaviti pitanja:

  • Što sada osjećam?
  • Što sada mislim?
  • Što radim u ovom trenutku?
  • Kako dišem trenutno?

Odgovori na ova pitanja nam dopuštaju da postavimo sebi sljedeće pitanje:

  • Što želim sebi u ovom novom trenutku?

Odgovori na ova pitanja nam omogućuju da se uzemljimo i udaljimo iz situacije ili osjećaja koja nam ne odgovaraju. Kada smo promotrili cijeli sklop i dali odgovore na pitanja možemo promijeniti i fokus. Philippa Perry preporučuje i pisanje dnevnika i korištenje tehnika fokusirane pažnje kako bismo uvježbali samopromatranje.

Odnosi s drugima

Treba razumjeti da kvaliteta formativnih veza koje smo imali kao djeca određuje naše početno mjesto u spektru mentalnog zdravlja. Međutim, drugi nastavljaju biti naš najbolji izvor pomoći kako bismo ostali duševno zdravi.

Kako bismo se razvijali i postajali najbolja verzija sebe, neophodno je da uspostavljamo i odnose s drugim ljudima. Ali da bi se povezali s drugom osobom u velikoj mjeri mi moramo biti otvoreni – trebamo dozvoliti sebi da budemo ono što zaista jesmo.

Ovo podrazumijeva i rizik da ćemo se osjećati ranjivo ali ako to sebi zabranimo, uskraćujemo sebi šansu da doživimo pravi dijalog.

Naravno, nije jednostavno dati upute za stvaranje dobrih odnosa ali unošenje emocionalne iskrenosti svakako otvara put ka zdravim vezama i duševnom zdravlju. Obiteljski terapeut, Virginia Satir osmislila je vježbu koju je nazvala “dnevno očitavanje temperature”, jer mjeri temperaturu određene veze sada i ovdje.

Prvo, izdvojite pola sata kada vas ništa neće prekidati. Isključite telefone, televizijske prijemnike … Ako vas je dvoje, sjednite okrenuti licem u lice. Minut-dva razmislite o tome kako doživljavate sebe, svog partnera ili skupinu. Pred vama je pet tema koje treba proći:

  • zahvalnost
  • nove informacije
  • pitanja
  • pritužbe / prijedlozi za promjenu
  • želje / nade i snovi

Zahvalnost

Naizmjence podijelite sa svima što cijenite kod ostalih. Budite konkretni i precizni. Na primjer, umjesto da kažete “Volim biti s tobom” budite precizni i recite “Volim kada me usred dana nazoveš i pitaš kako sam. Tada se osjećam zbrinuto.”

Nove informacije

Ovo je dio u kome razmjenjujete informacije iz svog života i kada trebate biti otvoreni kada je riječ o vašim raspoloženjima, osjećajima, mislima io tome što utječe na njih. Ovdje treba dijeliti objektivne informacije koje zapravo govore o tome što je za vas u tom momentu u prvom planu, kako rješavate stvari i kakav smisao stvarate.

Pitanja

Sada je trenutak da ispitate pretpostavke koje imate o drugima ili svom partneru. Ispitivanje naših pretpostavki i njihovo provjeravanje s partnerom osigurava vezu sa osobom a ne sa fantazijom o njemu / njoj. Pitanja mogu biti raznovrsna, ne treba se ograničavati jer i postavljanje pitanja na neki način predstavlja informaciju o vama.

Pritužbe / preporuke za promjenu

Važno je da se pritužbe iznose samo uz prijedlog za promjenu. Bez napadanja, okrivljavanja, izigravanja žrtve, tumačenja ili kritiziranja, opišite ponašanje koje izaziva vašu zabrinutost, a zatim objasnite kako se osjećate zbog toga (ne što mislite). Zatim recite što biste voljeli da bude drugačije.

Kada vi primate pritužbu, ostanite mirni i nemojte se braniti. Možete izabrati promijeniti svoje ponašanje, a možda i ne. Suština je da nisu razlike te koje uzrokuju probleme u vezama već kako mi postupamo u odnosu na te razlike.

Želja / nade / snovi

Dijeljenje naših najdubljih snova i nada može nas staviti u ranjivu poziciju ali ovakvo dijeljenje povećava intimnost i produbljuje veze među nama. Zašto su odnosi s drugim ljudima toliko važni za nas? Možda se moramo zapitati da li bismo postojali kada nitko ne bi bio svjedok našeg postojanja. Neophodno je da stvaramo veze i odnose s ljudima koji utječu na nas i na koje mi utječemo jer jedino tako rastemo.

Stres kao prilika za rast

Samopromatranjem i kroz odnose s drugima dajemo sebi dobru šansu da ostanemo duševno zdravi. Ali naš se mozak nikada ne prestaje razvijati i treba ga održavati u formi.

Visoka razina stresa rezultira panikom ili disocijacija mozga što je prekid veze između naših misli, osjeta, osjećaja i onoga što činimo. Međutim, umjerena razina stresa održava kondiciju našeg uma. Ovaj “dobar stres” proizvodi hormone živčanog rasta, koji pospješuju učenje.

Zona dobrog stresa je tamo gdje se naš mozak može prilagoditi, gdje mijenja konfiguraciju i raste. Ukoliko smo u stimulativnoj okolini, potaknuti smo da širimo svoje znanje i stječemo nove vještine.

Fizička aktivnost također povećava razine “dobrog stresa”. Učenje i fizička aktivnost su produbljujuća iskustva koja otvaraju prostor za daljnji razvoj. Dobro je testirati i proširivati svoju zonu komfora postavljanjem izazova čije ispunjenje nam donosi zadovoljstvo.

Naši uobičajeni emocionalni, kognitivni i fizički odgovori na svijet u situacijama koje se ponavljaju proizlaze iz naših vlastitih priča. Naš um se formira narativima.

Dok su naši rani njegovatelji prenosili naše osjete, osjećaje i djela u riječi umjesto nas, narativ se oblikovao. Mi smo koristili ovaj narativ da svoje iskustvo integriramo u koherentna značenja.

Priče su važne i za formiranje osobnosti, ali i za ljudsku evoluciju. One mogu nesvjesno utjecati na nas i naše ponašanje, ali nam one i dozvoljavaju da razmišljamo o sebi na objektivan način. Dobra stvar u vezi s pričama je to što su fleksibilne.

Ako nam se ne sviđa scenario po kojem smo živjeli, ne moramo ga prihvatiti kao scenarij za budućnost. Na primjer, uvjerenje da smo nedostojni ljubavi i pripadanja je upravo to – uvjerenje. Ova priča koju pričamo može se promijeniti. Izazov je stvoriti dosljedan vlastiti narativ koji ima smisla i koji doživljavamo kao svoju istinu. Uz stjecanje svijesti o onome što je naša priča dobivamo neprocjenjivu kvalitetu – sposobnost da se odmaknemo, da ispitamo porijeklo priče i da je promijenimo.

Što je zapravo neophodno za duševno zdravlje? Razvijanje vještine samopromatranja nam omogućuje da čak i svoje najjače emocije uočimo i promatramo, umjesto da nas one definiraju. Uspostavljanje blagotvornih i iskrenih veza s drugima je ono što nas njeguje i apsolutno je nezamjenjiva kategorija kada je riječ o našoj cjelovitosti.

Također, možemo potražiti “dobar stres”, aktivirati svoj mozak i na kraju možemo izmijeniti svoju priču. Nijedna od ovih stvari nije laka ali treba se usuditi i krenuti na put fleksibilnosti s početka i vježbati duševno zdravlje.

1. Jednominutna vježba

Šezdeset sekundi fokusirajte svoju pažnju na disanje. Dišite normalno i vratite pozornost na disanje kad god se promijeni, ne pokušavajući ga ispravljati. Ova vježba disanja osigurava temelj za sve ostale vježbe.
Nakon minute, upitajte se kako vam je bilo, kako ste doživjeli to fokusiranje, jeste li primijetili promjenu raspoloženja?

2. Tridesetominutna vježba

Uzmite bilježnicu i olovku. Isključite telefone, TV, radio i sve što bi vas moglo ometati. Podesite sat ili štopericu na trideset minuta. Sjednite naslonjenih leđa, fokusirajte svoju pažnju na disanje i probajte isprazniti um.

Misli će vam dolaziti ali nemojte ih zadržavati i nemojte se baviti njima. Jednu po jednu misao zapišite u bilježnicu (opišite je s jednom ili dvije riječi ) i zatim je otpustite. Kada vam sljedeća misao dođe u um, učinite istu stvar.

Ako vam se pojavi misao prekinuti vježbu, tretirajte je kao i svaku drugu – zapišite je. Radite ovo trideset minuta. Sada pogledajte sve misli koje ste zapisali i sortirajte ih u jednu od sljedećih kategorija i saberite:

  • misli senzorne svjesnosti (zvučne, vizualne, mirisne senzacije)
  • misli o planiranju (popisa obveza, misli o željama i potrebama)
  • misli koje izazivaju anksioznost (brige)
  • reproduciranje sjećanja
  • fantazije o nepostojećim situacijama, vezama ili događajima
  • zavidne, ljute, buntovne misli
  • preuzimanje (bilo koje misli koje niste mogli očistiti i koje su preuzele vježbu)

Cilj vježbe je uvidjeti što vam se događa i odličan je pokazatelj postotka vaših dnevnih misli u različitim područjima. Ako 80 posto misli spada u kategoriju fantazije, imate izbor to i promijeniti, počnite primjećivati ljude i situacije oko sebe umjesto da se bavite izmaštanima.

3. Vježba samopromatranja koja se izvodi tijekom rada

Kada sljedeći put budete radili kućne poslove fokusirajte se potpuno svjesni u okviru toga što radite, mentalno snimajući svaki osjećaj, misao, senzaciju ili sjećanje kako vam ulaze u glavu.

Na primjer, “Sada perem šalicu, sada osjećam toplu vodu i sapun, sada stavljam šalicu na policu, sada razmišljam o bojleru koji se pokvario …” Cilj vježbe je da razvijete sposobnost samopromatranja i koncentrirate se na to da živite u sadašnjem trenutku.

Ostale korisne vježbe možete naći u knjizi Philippe Perry “Kako ostati duševno zdrav?” .

Jelena Lonić

lovesensa.rs

Prethodna objava25.5. se ukazuje moćni super mladi Mjesec 2017. (u Blizancima): Početak Novog Ciklusa
Slijedeća objavaDolaze li vaše želje iz ega ili iz duše? Porijeklo želja utječe na mogućnost njihovih ostvarenja
Atma
Učinite od svog života ono najbolje što on može biti - nevjerojatno iskustvo, ispunjenje i putovanje. Stvorite ravnotežu tijela, uma i duše - budite svoji, živite slobodno, njegujte znanje, cijenite iskustvo, volite i budite sretni...

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.