Osobe koje su često ljute imaju doživljaj svijeta kao mjesta koje nije fer, nije sigurno i koje je nepravedno prema njima. Promatrano na ovaj način, sebe zapravo doživljavaju kao žrtve nepravde. Usmjeravajući se na greške drugih, od kojih je svaki pokušaj komunikacije doživljen kao napad, ostaju osiromašeni za vlastitu sliku.
Negativne emocije, iako su sastavni dio prirodnog ljudskog emocionalnog iskustva, u intimnim odnosima mogu biti vrlo štetne. Sama pojava negativnih emocija nije neprirodna, ali načini na koje se par s njima nosi mogu doprinijeti da postanu njihovi stalni suputnici. Najčešće je tako kada je u pitanju nerazriješena ljutnja.
Kada je već postala sastavni dio emocionalnog reagiranja jednog od partnera, ljutnja dovodi do osjećaja iscrpljenosti, do strepnje da se komunikacija započinje jer je prisutan fenomen slušanja iz zasjede, konstantnih napada bez davanja prilike partneru da izrazi svoje mišljenje ili osjećaje. Konstantna frustracija ostavlja traga kroz rizik da i drugi parter reagira na agresivan način ili pronalaženje novih rješenja kako se partneru može pomoći da se promijeni.
Što se krije iza ljutnje?
Osobe koje su često ljute imaju doživljaj svijeta kao mjesta koje nije fer, nije sigurno i koje je nepravedno prema njima. Promatrano na ovaj način, sebe zapravo doživljavaju kao žrtve nepravde. Usmjeravajući se na greške drugih, od kojih je svaki pokušaj komunikacije doživljen kao napad, ostaju osiromašeni za vlastitu sliku.
Ne promatrajući vlastiti odraz, vlastitu odgovornost, razvijaju specifičan obrazac ponašanja kojim se štite od ranjivosti – drugi su krivi za sve loše, uključujući i to kako se oni osjećaju. Ljutnja može biti i nekoristan vid zaštite od tuge ili straha. Na mjesto ranjivosti smješta se lažno samopouzdanje koje se iznova hrani novom ljutnjom. Izvori nove ljutnje nalaze se u procjeni situacije ili tuđeg ponašanja kroz negativnu prizmu. Svatko tko nije dovoljno podržavajuć i suglasan s njima, biva okarakteriziran kao neadekvatan, loš, zlonamjeran.
Kako izbaciti nezdravu ljutnju iz partnerstva?
Empatija, stavljanje u poziciju druge osobe kako bi se razumjeli i tuđi osjećaji, prekida opisani ciklus ljutnje. Omogućava izlazak iz uloge žrtve i preuzimanje odgovornost za vlastite osjećaje. Prisutnost empatije od strane osobe koja je izložena utjecaju ljutnje drugog partnera, uz jasnoću i granice, uz jasne zahtjeve partneru što se očekuje, može biti vrlo ljekovito za odnos.
Kada se zahtjevi postavljaju, naglašava se duboko uvjerenje da se u partnerstvu može bolje i da govor ljutnje nije nikome od koristi. Traženje za sebe, ujedno je postavljanje jasnih granica prihvatljivog ponašanja. Emocionalni ton i samopouzdanje dok se govori o ovome od presudnog su značaja. Osoba koja čitav svijet doživljava kao neprijateljsko mjesto, zapravo nije drugima neprijatelj, već samoj sebi. Ukoliko ne može vidjeti kroz ljutnju, potreban joj je netko tko će vidjeti više od ljutnje u toj osobi.
Pokušaji da se ljutnja smiri mogu dovesti i do njenog pojačavanja kroz defanzivno ponašanje. Tada je važno zadržati smirenost i dosljednost, pustiti emociju da prođe. Ophođenje s uvažavanjem, poštovanjem prema drugome, samopoštovanjem i samopouzdanjem otvorenošću, iskrenošću, pružit će drugačiji vid komunikacije. Traženjem za sebe potiče se preuzimanje odgovornosti i kod drugoga.
Iza ljutnje može stajati uvjerenje da osoba nije shvaćena, nije aktivno saslušana, da nema razumijevanja i uvažavanja osjećaja. Kako bi ovo uvjerenje izbjeglo potvrdu u realnosti, važno je aktivno slušati, uvažiti emocije, ponoviti što je izgovoreno i provjeriti je li poruka dobro shvaćena, ono što partner govori, bez osuđivanja i doživljaja da je riječ o još jednoj temi za raspravu.
Ljutnja može skrivati druge osjećaje, poput tuge ili straha. Pitanje “Kako još vidim ovu osobu osim što je ljuta i u obrambenom ponašanju?” potiče empatiju i umanjuje šanse da sugovornik također iskusi ljutnju.
Neke teme su parovima dugi niz godina predmet rasprava. Tada je riječ o nerješivim temama, koje ne moraju biti izvor konflikta. Imati na umu koje teme pokreću ljutnju, daje izbor da se odrede one koje su značajne i rješive i one koje nisu od značaja. Ujedno, sagledavanjem vlastitog ponašanja, eliminiraju se i drugi okidači ljutnje. Rješavanje problema svakako nije moguće kada je ljutnja u punom naletu, te je najbolje pustiti da se osjećaji smire i naknadno iznijeti značajne teme.
Nitko ne može mijenjati drugu osobu, ali može utjecati na to da sama poželi promjenu. Pružanjem pozitivnog primjera, stvaranjem sigurne baze u partnerstvu, njegovanjem sigurnosti u sebe i izbjegavanjem da točak ljutnje povuče oba partnera, ljutnja se postavlja kao manje značajna od svega što čini partnerstvo.
Mr Anđelka Jelčić, specijalni pedagog i obiteljski savjetnik
38 OSHO – ZDRAV EMOCIONALNI ŽIVOT
