U društvu punom laži, roditelju je izuzetno teško da bude pošten. Lažući, roditelji pokazuju nevjerojatno neznanje u pogledu štete koju nanose djetetu.
Ako vaše dijete laže, to znači ili da vas se plaši ili da vas odražava. Ako od djeteta hoćete istinu, nemojte ga lagati. Ova preporuka nije moralne prirode, jer svi mi povremeno lažemo. Ponekad lažemo da ne bismo povrijedili nečije osjećaje, a naravno, lažemo i o sebi, kad nas optužuju za egoizam ili uobraženost.
Umjesto da djetetu kažete: “Mamu boli glava! Budi miran!” – bilo bi bolje i poštenije da viknete “Prestani s tom prokletom galamom!” Međutim, to možete slobodno reći samo ako vas se djeca ne plaše.
Za obiteljsku laž ima dva motiva: nastojanje da se dijete lijepo ponaša i želja da mu se ureže u svijest roditeljska savršenost. Koliko će očeva i nastavnika istinito odgovoriti na ova pitanja djeteta: “Jesi li se ikad napio? Jesi li ikad psovao?” Upravo strah od ovakvih dječjih pitanja čini roditelje licemjerima.
U društvu punom laži, roditelju je izuzetno teško da bude pošten. Lažući, roditelji pokazuju nevjerojatno neznanje u pogledu štete koju nanose djetetu. Oni mogu nanijeti toliku štetu djetetu svojim lažima i zabranama, zato što su osjećaji neusporedivo važniji od znanja. Oštećenje više trpi djetinje srce nego glava.
Aleksandar S. Nil, Slobodna deca Samerhila
