Duboka emocionalna povezanost je srce našeg života i duša naših odnosa. Dopustimo si da sve osjećamo. Skinimo svoje snažne, hrabre i pozitivne maske. Podijelimo s djecom svoju ranjivost.
Nedavno sam razgovarala sa jednom samohranom mamom čija kći ima 15 godina. Žena se rastala od muža odmah nakon što im se rodila kćer, nije se ponovno udala i odgajala je dijete sama. Na moje pitanje kako se kćerka nosila s odrastanjem bez oca, žena je odgovorila da, budući da se njezina kćer oca ni ne sjeća, nije ni znala kako bi bilo živjeti s oba roditelja zajedno… “Tako da moja kćer zapravo nije ni patila.”
Kada bilo koje dijete odraste bez roditelja, ma koliko to izvana izgledalo “bez patnje i problema”, to je dijete pretrpjelo ogroman gubitak i bol, koji nikada neće moći u potpunosti zacijeliti. Nema te terapije, nema tih igračaka, aktivnosti, prijatelja, praznika, baka i djedova, ujaka ,ujni, teta itd. koji bi djetetu mogli zamijeniti roditelja.
Kako to znam?
Ovo nisu samo informacije iz knjiga i mog rada s klijentima. Sa spomenutim bolom i gubitkom sama sam proživjela veći dio života.
Žena je i dalje uporno ponavljala: “Ali zaista, ona je dobro. Mislim, nikad mi se nije žalila, tugovala ili plakala zbog oca. Nikad je nisam vidjela uzrujanu zbog oca.
Iako se sjećam da se njena prijateljica jednom igrala kod nas i stalno joj postavljala pitanja: Zašto tvoj otac nije na nekoj od vaših obiteljskih fotografija? Gdje je tvoj otac? Zašto u kući imaš samo fotografije svoje mame i tebe?
Ja sam u sebi pomislila: „Kakvo zlo dijete. Ostavi moju kćer na miru. Zašto joj postavljaš ta pitanja? Roditelji su te trebali naučiti da to ne pitaš! ”
Poslije sam pitala svoju kćer: “Kako to da te tvoja prijateljica onako ispitivala, zar joj nisi rekla da si odrastala bez oca?”
“Ne. Nikada joj nisam rekla za oca.”
“Kako to?”
“Pa … Nikada nije došlo do tog razgovora…”
I tako je 45–ogodišnja majka ove tinejdžerke prihvatila kćerkino: “Nikada nije došlo do toga….”
Ali – Naravno da je – Došlo…!
Zadnjih 15 godina sve o čemu je ta mlada djevojka slušala od svojih prijatelja bilo je o – ocu.
Nikada neću zaboraviti koliko sam sama, kao dijete bez roditelja, mrzila svoje djetinjstvo upravo zbog te vječne teme o roditeljima. Nisam mogla dočekati da odrastem. Svaka rečenica mojih prijatelja iz vrtića, škole, srednje škole i fakulteta (a kasnije i prijatelja s posla) započinjala bi sa:
“Moji mama i tata …”
“Što je sa tvojim roditeljima?”
“Kako su tvoji mama i tata?”
“Čime se bave tvoji mama i tata?”
Kako bi se školsko dijete moglo osjećati “normalno”, najvažnije je da se uklopi, pripada i da ima prijatelje.
Ako većina djece oko njih ima žive roditelje koji su zajedno, djeca bez roditelja se nikada ne osjećaju “normalno” i da pripadaju. Osim kada lažu, pretvaraju se, kriju istinu, izbjegavaju bolna pitanja, mijenjaju temu…
U mom slučaju, ja sam vrlo rano naučila da ljudska bića obožavaju pričati o sebi pa sam djecu u školi obično bombardirala pitanjima, kako bih skrenula pažnju sa sebe. Isto tako, jako sam brzo savladala sposobnost promjene teme razgovora. Služenje humorom je također dosta pomagalo.
I tako – većina mojih školskih prijatelja nikada nije saznala stvarnu bolnu istinu o meni. Pobrinula sam se da se “uklopim” i to je bilo ‘lako’. Trebala sam samo čuvati svoju bolnu tajnu, nekoliko godina, nekoliko desetljeća… I to sam i učinila.
Još mnogo godina kasnije nisam bila svjesna koliko je srama, krivnje, ljutnje, bijesa, tjeskobe, tuge i žalosti u svemu onome “o čemu ne pričamo”.
Na kraju našeg razgovora, žena je spomenula: “Nema smisla tugovati. Treba biti pozitivan i usmjeren ka budućnosti. Njezin je otac otišao prije mnogo godina, život mora ići dalje i najbolje je za moju kćer da ne govori i ne misli o ocu.”
Uh. Ah. Oh.
Osjećam da je vrijeme da ispravimo onu drevnu poslovicu: “Vrijeme liječi sve rane.” Jer ne liječi. Iako nam, naravno, vrijeme, zajedno sa svjesnošću, mnogo svjesnog rada i svakodnevne prakse mogu pomoći da se osjećamo bolje.
Biti zauzet i zaposlen je samo naš obrambeni mehanizam o kojem smo postali ovisni. Nespominjanje naših problema i uklanjanje pažnje s njih, ne uklanjaju i ne mijenjaju naše probleme, nego ih samo povećavaju i pomažu im da rastu iznutra, u obliku raka, kroničnih bolesti itd …
O bolnim se situacijama treba razgovarati. Naša se djeca trebaju osjećati emocionalno sigurna da bi nam mogla izraziti kako se osjećaju. Djeca zaslužuju mnogo više od hrane i krova nad glavom. Djeci je potrebno da se osjećaju emocionalno povezana s nama.
Vježbajmo “držanje prostora” (holding space) sa svojom djecom. Aktivno ih slušajmo. Pogledajmo i vidimo svoju djecu. Pitajmo ih kako se osjećaju i dajmo im prostora i vremena za odgovor. Ne gurajmo svoju djecu da budu snažna, hrabra i pozitivna. Ohrabrimo i dopustimo ranjivost svojoj djeci.
Kao i uvijek, potrebno je da ovakva promjena započne s nama samima. Prestanimo ‘biti zauzeti’. Stanimo, sjednimo, smirimo se, osjetimo i dopustimo si da sve osjećamo. Skinimo svoje snažne, hrabre i pozitivne maske. Podijelimo s djecom svoju ranjivost.
Vježbajmo to svakodnevno. Na isti način na koji peremo zube, idemo na posao. Na isti način na koji jedemo, radimo, gledamo TV ili ‘skrolamo’ po društvenim mrežama.
Otvorimo svoje srce. Osjetimo svoju djecu i povežimo se s njima i sa svijetom.
Bez obzira na naš društveni status, koliko smo bogati, lijepi, pametni, vitki, snažni, zgodni, zanimljivi i zabavni, ne zaboravimo jednu ljudsku činjenicu:
Duboka emocionalna povezanost je srce našeg života i duša naših odnosa.
Šaljem ljubav i mir svima.
AUTOR: Angelica Horvatić
O ANGELICI:
https://www.facebook.com/AngelicaHorvatic/
Angelica Horvatić je praktičar iscjeljivanja trauma, iscjeljenja unutarnjeg djeteta, rada sa sjenom, hipnoterapeut i coach.
Rođena i odrasla u Hrvatskoj, u posljednjih 19 godina, za vrijeme studija i rada u Velikoj Britaniji, Bliskom Istoku, Europi i Australiji, Angelica je radila sa tisućama ljudi iz cijeloga svijeta.
Nakon radionica u Australiji, Angelica se u proljeće 2020. vraća u Europu sa vikend radionicama:
Zagreb 9.-10.5.2020.
https://angelicahorvatic.com/events/svjesni-odnosi-vikend-retreat-zagreb/
Rijeka 23.-24.5.2020.
https://angelicahorvatic.com/events/svjesni-odnosi-vikend-retreat-rijeka/
35 NULTA FREKVENCIJA
