Svijest Krista koja živi u svakome od nas i od koje možemo učiti u svakome trenutku, očituje se kao šapat samoga Boga unutar naše duše. No čovjek ne želi čuti ono što mu šapuće Krist, jer Krist šapuće isto ono što je govorio prije 2000 godina, a zbog čega je i bio ubijen. I danas bi bilo isto, jer malo je onih koji ne bi razapeli Krista kada bi nam došao govoriti o istoj istini.
Piše: Anđelko Katinić
Onaj koji iole umije svojom sviješću promatrati takozvani život, naučiti će jednu nepobitnu istinu, onu koja mu ukazuje na gomilu laži što kao istina žive u srcima i umovima mnogih od nas. Vladari ovoga svijeta oduvijek su stvarali poluistine, dobro znajući da su upravo one najpogodnije za manipulaciju i uspostavljanje kontrole. Religije i moderna znanost najbolji su primjer toga !
Nažalost velika većina ljudi nije sposobna svjesno promatrati i kritički razmišljati, jer od malena smo naučeni da prihvaćamo ono što dolazi od autoriteta jer nam u suprotnom slijedi kazna. Znanost, religije, politika, školstvo, medicina… sve su to autoriteti kojima velika većina ljudi još uvijek slijepo iz straha vjeruje pa čak i oni koji sumnjaju u njihovu vjerodostojnost, ili pak jasno vide nametnute laži, teško napuštaju konformizam koji ih uvjetuje da pristaju živjeti, održavati i učvršćivati svoje ropstvo.
Možemo to pogledati ovako, na svijetu imamo nekoliko milijardi kršćana koji u velikoj mjeri slijepo vjeruju narativu svoje religije, no oni to naravno ne vide, niti žele prihvatiti činjenicu da su prevareni. Ja osobno Krista smatram svojim Učiteljem, moj život je posvećen tome da spoznam Njega kao biće, što me dovelo do toga da sam morao napustiti religiju kako bih uistinu mogao slijediti Njega. Prosječnom kršćaninu ovo je bogohuljenje, hereza i smrtni grijeh, dok je meni jasno da je to jedini način ukoliko uistinu želimo zaroniti u Kristovu svijest, na što nas je On naposlijetku i pozvao.
Da ne ulazimo u suvišne filozofije o religiji i njenim dogmama, možemo jednostavno sagledati kontraditkornosti koje postoje između Kristovog i crkvenog nauka. Očigledno je da Krist koji je rođen u židovskoj zajednici nije previše mario za krutu tradiciju religije u kojoj je rođen, čak štoviše, rušio ju je svojom istinom. Zbog toga je naposlijetku i bio ubijen na nalog svoga naroda! Naravno, oni koji se ne usude kritički preispitati vjerodostojnost spisa koje je pisao, prevodio i prepravljao čovjek, uvijek će se pozvati na nekakav paragraf poput onoga kada je Krist rekao kako nije došao ukinuti zakone i propise, nego ih ispuniti. To samo ukazuje na nemogućnost da zaista osjete Krista, a ta nemogućnost je rezultat utjecaja religijske dogme.
Kršćanska dogma je udaljila kršćane od Krista u tolikoj mjeri da je sam Krist postao gotovo mitsko biće, a svi koji su Ga uistinu spoznali kao vječno prisutnog u nama, prozvani su luđacima ili fanaticima. Recimo kada ja kažem da već petnaestak godina razgovaram s Kristom, za većinu kršćana ili intelektualaca ateista, takva tvrdnja predstavlja duboku uvredu i čistu laž. Tu zapravo dolazimo do toga da su tzv. kršćani u velikoj mjeri zapravo ateisti, jer oni zapravo ne vjeruju u Živoga Boga, već u instituciju i njene dogme.
Idemo sada zaroniti malo dublje u ovu temu kako bi dobili dublji uvid u sve one kontradiktornosti koje crkveni nauk i kršćansku dogmu odvajaju od samoga Krista. Očigledno je kako Krist nikada nije htio pristupiti i služiti ljudskim organizacijama, jer suviše je dobro poznavao čovjeka i njegovu slabost. Iz te spoznaje, a ako uzmemo u obzir Njegovu savršenost, On zaista nikada ne bi utemeljio nešto poput današnjeg Vatikana, ili kršćanstva općenito. I zbog toga nije On za života stvorio religiju i zakone kao što nas lažu, nego je to učinio Savao iz Tarza, danas poznat kao Sveti Pavao.
Idemo sada iskoristiti sposobnost svoje svijesti i svoga uma kako bi pokušali shvatiti zbivanja toga doba. Krist je dakle ubijen na nalog židovskih svećenika i pismoznanaca, no Njegovo učenje ostaje živjeti i oslobađati srca onih koji se s njime susretnu. Ljudi koji su svjedočili Kristovom liku i djelu nerijetko su odlazili u mučeničku smrt, ali nisu htjeli poreći Kristovo božanstvo. Ubrzo Kristovo učenje postaje toliko moćno da židovsko kraljevstvo, kao i rimsko carstvo shvaćaju kako moraju nešto učiniti ili će uskoro izgubiti svu moć. Drugim riječima, prepredeni židovi i rimljani shvatili su da ne mogu zatrti Kristov nauk, ali ga mogu preuzeti i staviti u svoju službu.
U vrevi toga zbivanja pojavljuje se Savao iz Tarza koji bijaše poznat po svojoj okrutnosti prema Kristovim sljebenicima i učenicima, ubijao ih je s užitkom i bez imalo milosti, bez obzira da li se radilo o muškarcima, ženama, djeci, starijima ili nemoćnima. U jednom trenutku taj isti Savao postaje Pavle ‘suradnik Krista’, kako je sam sebe zvao te na svoj način počinje propovijedati o Kristovom nauku. Razlika između Kristovog i Pavlovog učenja se očituje u tome što je Krist učio ljude kako da pokidaju lance svojeg robovanja i oslobode se prošlosti, dok je Pavle svojim učenjem kovao lance i okove za čovjeka budućnosti, Zaista Krist je htio da ispijemo do kraja od svoje čaše života, kako bi mogli primiti novi život, a Pavle nas nauči da se držimo propisa što su zapisani u starom zavjetu.
Ovime ne želim protiv Pavla reći ništa doli toga da je on za razliku od Krista bio na daleko nižoj razini svijesti te je stoga nepobitno da je griješio u svojim tumačenjima te da je, zbog ljudske naravi, težio ka ostvarenju unutar vlastitih uvjerenja i vrijednosti i stoga je napravio grešku time što je Kristov nauk stavio u okvire židovskog starog zavjeta koji je imao jak utjecaj na njegovo poimanje svijeta, života, Boga. S obzirom da je kršćanstvo izgrađeno na tumačenju Krista umjesto na Njegovom izvornom učenju, dogodilo se to da su se u ime Kristovo dogodili mnogi zločini pod okriljem crkve i biblije. Križarski ratovi, inkvizicija, progon ‘vještica’, osvajanje i pokrštavanje mačem… sve to ukazuje na nepremostiv jaz između Kristovog i crkvenog nauka, jer dok Krist uči kroz istinu, crkva je morala stvoriti dogmu. Ovo nije slučaj samo u kršćanstvu, već je potpuno isto i u svim drugim religijama.
Kada bi izvorni Kristov nauk uistinu mogao biti zapisan i obznanjen u Bibliji, kršćani bi danas bili primjer božanskoga življenja. Isto tako kada bi drugi sveti spisi bili uistinu napisani od strane samoga Boga, kao što religije tvrde, ne bi u tim spisima bilo ničega dvosmislenog, ničega što bi u čovjeku pobudilo njegove niže strasti i emocije. A svi znamo u koliko su nas ratova povele ‘svete knjige’.
Svijest Krista koja živi u svakome od nas i od koje možemo učiti u svakome trenutku, očituje se kao šapat samoga Boga unutar naše duše. No čovjek ne želi čuti ono što mu šapuće Krist, jer Krist šapuće isto ono što je govorio prije 2000 godina, a zbog čega je i bio ubijen. I danas bi bilo isto, jer malo je onih koji ne bi razapeli Krista kada bi nam došao govoriti o istoj istini. Njegove riječi u evanđelju su ublažene i manipulirane na način da hrane našu nemoć i naše strahove te da održavaju lažnu nadu u spasitelja koji će sve učiniti za nas. Ista metoda se koristi i dan danas, vijesti i dnevnici širom svijeta koriste ovu drevnu tehniku masovne obmane. Jer onaj koji svu svjetovnu moć uspijeva zadržati za sebe, jest onaj koji vrlo vješto umije laž integrirati u istinu, tako što lažima navede čovjeka da se boji istine.
Na nama je da se sami oslobodimo! Krist će nam zaista pomoći, On će nam dati snage da ustrajemo i preživimo nemoguće, on će uistinu učiniti mnogo, ali ne sve… Nešto ipak ovisi i o nama…
Anđelko Katinić, https://akananda4.blogspot.com/2022/02/kako-je-krscanstvo-ubilo-krista-u.html
