Kroz naše odrastanje, modeli odnosa s bliskim osobama koji su ispunjeni ohrabrenjima, ali i povredama, kao i primjeri njihova odnosa, stvaraju u našem umu senzorni otisak IMAGO, o tome kako izgleda intimna veza.
Kao što već znate, djetinjstvo ima puno utjecaja na naše sadašnje ponašanje, izbore i odluke. Međutim, rijetko se povezuje da način ponašanja naših roditelja prema nama u djetinjstvu, određuje naš izbor partnera u odrasloj dobi.
Tako nas uči dr. H. Hendrix koji je na tome razvio svoj teorijski pristup „Imago terapija“. Osnovna je postavka Imago terapije da naš izbor partnera nije slučajan. Nesvjesno nas privlače osobe koje imaju obilježja jednog ili oba naših roditelja. Kroz naše odrastanje modeli odnosa s bliskim osobama, koji su ispunjeni ohrabrenjima, ali i povredama, kao i primjeri njihova odnosa, stvaraju u našem umu senzorni otisak IMAGO, o tome kako izgleda intimna veza.
Imago je pojam za sliku u našoj glavi koja u sebi sadrži pozitivne, ali i negativne osobine naših roditelja. Već u najranijoj dobi naučimo i zapamtimo kakav bi trebao biti naš imago, odnosno naš idealan partner. Najčešće se neugodno iznenadimo kako shvatimo da osoba u koju smo se na početku zaljubili ima sve osobine koje ne volimo. I tada mislimo da će biti najbolje da prekinemo tu vezu, nađemo nekog tko nam bolje odgovara te s kime se bolje razumijemo i slažemo. Ali, ako ne osvijestimo da to što tražimo nosimo u sebi te da nije problem u partneru nego u našim ranim povredama, priča će se svaki put ponavljati.
Često puta mi znaju doći žene i muškarci, koji iza sebe imaju 2 do 3 veze koje nisu bile za njih zadovoljavajuće i kada usporede sve te veze, odnosno osobe, dolaze do uvida da se obrazac neprestano ponavlja.
Tada čujem rečenice ovog tipa:
„On je isti kao i moj bivši.“
„Ona se ponaša na jednak način kao i sve prije nje.“
Kada nismo zadovoljni u vezi, često tražimo drugog partnera, a neugodno se iznenadimo kada ponovo izaberemo nekog sličnog onom od kojeg smo otišli.
Četiri faze partnerskog odnosa
1. Prva faza je zaljubljenost. Tu fazu svi u životu barem jednom doživimo i prođemo kroz nju.
U stvarnosti to ovako zvuči:
“Osjećam leptiriće u trbuhu.”
“Čini mi se da oduvijek poznajem tu osobu.”
“S njim/njom je sve savršeno i baš kako treba.”
U početku zaljubljenosti osjećamo kao da smo u sedmom nebu, sve je savršeno, partner idealan, a svijet ružičast. Tada želimo neprestano biti sa partnerom/icom, uređujemo se satima pred ogledalom, spremamo za izlazak kako bi se pojavili u najboljem izdanju. I zaista u toj fazi, dok još nema toliko dubine, otkrivamo samo svoje pozitivne osobine kako bi bili što bolji u očima druge osobe. No zapravo, mi se nesvjesno zaljubljujemo u imaginarne sličice u našim glavama, u zamišljeni imago (sliku). Ne vidimo osobu sa njezinim dobrim i lošim stranama (što svatko od nas ima), nego vidimo nekog tko će napokon izlječite sve one teškoće i boli iz ranog djetinjstva.
Dokazano je da nam u ovoj fazi mozak radi drugačije nego inače. Pod utjecajem smo hormona koji kolaju našim tijelom, uzbuđenje je toliko, a osjećaj kao da ponekad “lebdimo od sreće”. Iz tog razloga i zaboravimo da osoba nije savršena, idealna i bez mane. Nažalost ili na sreću, ova faza traje od nekoliko mjeseci do dvije godine.
2. Faza nesvjesno dogovorenih uloga. Ova faza se javlja ubrzo nakon ili paralelno sa fazom zaljubljenosti. Svaki od partnera preuzme određenu ulogu te na taj način dalje nastavljaju svoj odnos. Uloge koje preuzimaju na nesvjesnoj razini ovise o tome kakve su uloge igrali njihovi roditelji. Tako žene najčešće preuzmu ulogu kućanice te brinu o djeci, kuhanju i domaćinstvu, dok muškarac ima ulogu hranitelja koji zarađuje za sve potrebe svoje obitelji. Osobe si same nepisanim dogovorom definiraju navedene uloge te se ponašaju u skladu s njima. Ako muškarac koji je naučio da je on taj koji mora zarađivati za obitelj, ostane bez posla, osjeća nezadovoljstvo i teško mu se pomiriti s time da je žena ta koja tada zarađuje. Bitno je naglasiti da mi u svakom trenutku imamo slobodu izbora te možemo svjesno izaći iz zadane uloge, ali to ipak u većini slučajeva ne učinimo.
U ovom razdoblju može doći do braka i do rođenja djece. Ljudi kao da odluče da je bolje biti s nekime, nego ostati sam. Tu se vjerojatno javlja strah od samoće, napuštanja i praznine. Osobe se prilagode jedno drugome, potisnu svoje individualne, istinske potrebe i snove. Nema više one strasti i čari sa početka, gube se iluzija i snovi. Seksualni odnosi se prorijeđuju ili čak trajno izgube. Par se stopi u jedno i polako gube sebe kao odvojenu individuu koja postoji i izvan tog odnosa. Kao da moraju sve zajedno raditi, svugdje zajedno ići. Prestaju se viđati sa prijateljima, sve je nekako podređeno toj vezi i drugoj osobi. Na neki način kao da su se partneri “stopili”. Kod nekih parova ova faza može trajati do smrti jednog od partnera ili bude prekinuta “buđenjem i pobunom”.
3. Faza sukoba je treća faza ljubavnog odnosa. Jednog dana se probudimo i shvatimo da partner nije onakav kakvim smo ga zamišljali.
Tada često izgovaramo ili čujemo:
“Pa to nije ista osoba.”
“Na početku veze je bio skroz drugačiji.”
“Više ništa nije kao na početku.”
“Ovo više nema smisla.”
Ovdje više ne nosimo ružičaste naočale, sve što smo u početku voljeli na partneru/ici počinje nam smetati i čini nam se kao da je to neka druga osoba. Počinju nam smetati sitnice, okidač za sukob može biti neka partnerova riječ, primjedba ili pogled. Parovi se počnu svađati svakodnevno i puno puta se pitaju kako su se uopće mogli zaljubiti u tu osobu. Međutim, sukobi počnu zbog toga jer nakon nekog vremena osvijestimo da u toj vezi ne dobivamo ono što uisitnu želimo i trebamo kao individue. Još uvijek nismo svjesni da u svojoj glavi imamo imago te da nam je ljubavna veza određena tom slikom. Ta slika živi u našoj glavi te se sastoji od osobina naših roditelja, majke i oca.
Na početku veze ne vidimo da osoba u koju smo zaljubljeni, ima u sebi upravo one osobine koje imaju naš otac ili naša majka. No kao što naš partner može imati u sebi pozitivne osobine naših roditelja s kojima se osjećamo poznato i ugodno, on ima i onu drugu stanu medalje, a to su negativne osobine. S obzirom da se sve ovo događa na nesvjesnoj razini, osobama teško je shvatiti zašto odjednom izbijaju svađe i kako se sve preko noći promijenilo. Ova faza zna biti izrazito bolna i teška. Muškarci se bore sa svojim težim iskazivanjem emocija, a žene sa razumom i smirivanjem emocija. Ukoliko svađe ne prestanu, osobe zaključe da nisu jedno za drugo, dolazi do prekida te se par rastaje.
No upravo konflikti u sebi nose golemi potencijal, jer ispod njih se nalaze nezadovoljene čežnje kao ostatci iz djetinjstva. Kao da dijete u nama vrišti i govori: „Pogledaj moju bol i nezadovoljene potrebe.“. Međutim, naš partner/ica ne može znati što se događa te što nam uistinu treba, pogotovo ako je fokus u vezi na svađama, umjesto na stvarnim potrebama.
“Pozornica ljubavi ostaje ista, samo se glumci zamijene.”
4. Zadnja faza partnerskog odnosa je zrela ljubav. Oni parovi koji unatoč sukobima, odluče raditi na svojoj vezi, putem samospoznaje iznova upoznaju sebe i drugu osobu, tada je ishod potpuno drugačiji. Zapravo ako ostanemo strpljivi pri ovom procesu, odnos nam može procvijetati. Kako upoznajemo sebe, na isti način upoznajemo partnera/icu, postajemo sve iskreniji, otvoreniji, te se sve više povezujemo. Učimo prihvaćati sebe sa pozitivnim i negativnim osobinama kao i drugu osobu.
Otkuda krenuti kada shvatimo da radimo stalno isto u vezama?
Najbitniji korak je osvijestiti da smo do sada odabirali stalno iste partnere te da nam to nije donijelo ono što želimo. Priznati sami sebi da nije toliko problem do partnera, koliko je do nas. Ta bol je u nama i ono što želimo od druge osobe je nemoguće postići. Svaki put kada tražite sreću zbog i od druge osobe, predajete joj u ruke svoj ključ života. A samim time i sve uvjete za sreću.
Nakon priznavanja da više ne možemo ići iz veze u vezu po navici, krećemo sa radom na sebi. To je proces u kojem kroz različite vježbe dobivate uvid u kojem razdoblju djetinjstva ste doživjeli neku emocionalnu povredu kao i prepoznavanje osobina roditelja u sebi koje ne priznajete ili ih niste svjesni. Upravo zbog toga najčešće radite projekciju na partnera i pripisujete mu neke svoje potisnute osobine.
Birajući osobu koja nosi kvalitete našeg imaga, ponavljamo priču iz djetinjstva, ali s partnerom koji ima potencijala i želi naučiti kako se prema nama ponašati na drugačiji način od naših roditelja. U tome je srž cijelog rasta kroz imago terapiju i ljubavnu vezu.
Iskustvo me je naučilo da kada jedan od partnera počne raditi na sebi, nesvjesno dolazi do promjena i u drugom partneru.
Marta Kravarščan, neurolingvistička praktičarka, life savjetnica, business coach.
Za sva pitanja, besplatne konzultacije ili dogovor savjetovanja:
Mob: 091/935-6942
Mail: [email protected]
Facebook stranica: Put Promjene – centar osobnog i poslovnog razvoja
