Uvijek nekako znaš kada nisi ono što jesi.
Nešto ti konstantno govori da nisi na pravom putu. Pravom mjestu. Sa pravim ljudima…
I sve ti se nešto neda i nije te volja.
Umoran od ničega i bez entuzijazma.
Duboko u sebi znaš da nije to To.
I da ti nisi Ti.
Već neka blijeda varijanata sebe kakav ustvari ne želiš biti.
I osjećaš negdje duboko iznutra što bi trebao napraviti da to promijeniš. I kreneš u pravom smjeru… Točno znaš. Iako ćeš često tvrditi da ne znaš.
I sebi i onima oko sebe.
Pa se opravdavati raznim izgovorima.
A znaš da zapravo samo zavaravaš sebe.
I pokušavaš se uvjeriti da si zadovoljan i da nije tako loše.
A znaš da između lošeg i odličnog je velika razlika. Ogromna.
Samo se treba usuditi krenuti.
I izbaciti taj kamenčić što te žulja iz cipele. I iz života.
Pogledati hrabro strahu u oči i pokazati da se ne bojiš. A onda će on kukavički pobjeći.
Jer što vrijedi život ako ga samo odglumimo?
Ako ne živimo onako kako želimo?
Ako svim srcem ne volimo?
Prvo sebe, barem u toj mjeri da si dozvolimo biti ono što Jesmo.
I nikad više ne pristati na nešto što nismo. I ne želimo.
Nikad više dozvoliti si biti nisko… Ni ničija žrtva.
Nikad više.
Možda ti se sad čini preteško pokrenuti. I teško se pridignuti.
Ali polako… Polako kreni. Daj si vremena da osvjestiš svaki korak. Da ga utvrdiš, stabiliziraš se i kreneš na sljedeću stepenicu.
Da, možda će biti teško.
Da, možda će biti izazovno.
I možda će promjena boljeti.
Jer si navikao na stare rane koje su već dio tebe, pa ih i ne osjećaš.
A sad ih treba odbaciti.
Da, možda će biti ponekad i naporno.
Ali…
Ali, vratiti će ti se sjaj u očima kad konačno kreneš otkrivati Sebe.
Osjetiti ćeš polet i snagu kako kolaju tvojim žilama.
Duboku Radost postojanja.
I nevjerovatnu energiju Života.
Radost Buđenja i mirnoću Snivanja.
Osjećaj da si ponovo ili po prvi put uistinu Živ.
Punoću emocija u svim spektrima.
Neprocjenjivo!
Čudesno!
I nevjerovatno prekrasno!
I već samo to je dovoljno vrijedno.
A sa time u sebi, sa toliko ispunjenom Dušom, sa toliko divne energije… samo ti je nebo granica.
A možda niti ono.
Jer nećeš više imati potrebu mijenjati ljude oko sebe.
Već ćeš ih gledati drugačijim očima.
I svijet što ti je do jučer bio siv vidjeti ćeš u nevjerojatnim bojama.
A okolnosti u kojima bi se do jučer nervirao doživjeti ćeš mirnijim emocijama.
Sve isto postati će drugačije.
Vidjeti ćeš drugu stranu medalje.
Sjajno će postati još sjajnije.
Ono tmurno vedrije.
A tvoje Srce mudrije. ❤️
Iva Bradarić
https://suncanastrana.wordpress.com/
Sunčana strana života
