Kako sam prestala pušiti?

Iz današnje perspektive prestati pušiti izgleda jednostavno. Vjerojatno je to zato što su već godine nepušenja iza mene. Povijest kulture pušenja dovodi me do razmišljanja da tijekom života stječemo navike koje i ne želimo te koje nas iz neznanja guraju u osobni ponor. Pišem ponor jer pušenje cigareta doista jest ovisnost. Čovjek je uistinu rob svojih navika. Pravo pitanje za svakog pušača bilo bi: Koliko dugo moraš pušiti cigarete da shvatiš kako sam sebe ubijaš tom navikom?

Na stranici Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo piše da prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije u svijetu od posljedica pušenja svake godine umre oko šest milijuna ljudi. Procjenjuje se da u Hrvatskoj od posljedica povezanih s pušenjem godišnje umre čak 12 do 14 tisuća ljudi. Većina starijih ljudi, koji su doživjeli duboku starost, slažu se da je jedina briga o kojoj moramo voditi računa ona da si ne skraćujemo život, a s cigaretom upravo to radimo.

Razlozi za prestanak pušenja su kumulativni. Nije u pitanju novac jer on je manje bitan kada izgubiš zdravlje. Život je prolazan, stoga zašto izabrati pušenje pa ga završiti s ozbiljnom bolešću? Zašto završiti život u borbi s rakom? Dobro, nije stopostotna šansa da će pušač dobiti rak, ali je dovoljno ozbiljna da se zamislite.

U fazi kada sam pokušavala prestati s pušenjem bilo je teško, zaista preteško. Bila sam ovisna o cigaretama. Nisam mogla zamisliti život bez cigarete. Veza između nas bila je iz nekadašnje perspektive neraskidiva. Najveći je apsurd to što znaš da ćeš si nauditi, ali i dalje uporno ignoriraš činjenice i pušiš. Pušiš, kupuješ cigarete i ponovno pušiš, a svaki dan izjeda te strah od opasnih pušačkih bolesti. Sama pomisao da bih jutarnju kavu pila bez cigareta blokirala je svaku želju za novim početkom dana. Cigareta je našla svoj smisao u mojem životu, zagospodarila mojim osjećajima te prvo postala navika, a potom i ovisnost.

Kada sam shvatila da cigareta ima prevlast nad mojim umom, da ugrožava moje zdravlje, počela sam tražiti način kako prestati.

Cigarete su kontrolirale moj um i moje ponašanje. Sve je bilo podređeno cigareti. E, sada ću ovo odraditi pa zapaliti cigaretu, sada moram razmisliti uz cigaretu, sada ću skuhati kavu i zapaliti, sada ćemo razgovarati pa opet zapaliti. Navika da stavim cigaretu u usta i udišem dim postala je ovisnost bez koje nisam znala postojati. Danima sam samu sebe zapitkivala kako da prestanem. I uvijek bi me obuzeo strah od života bez cigareta.

Mnogi pušači s kojima sam razgovarala o pušenju često pomisle: Pogledaj se, udišeš svoju vlastitu propast. Činjenica je da se trošimo, iscrpljujemo, radimo da bismo zaradili i onda za taj isti novac kupujemo cigarete koje će nas brže odvesti u bolest. Statistike o bolestima porazne su kada su u pitanju cigarete, a samo nekolicina nema problema nakon deset, dvadeset ili čak trideset godina pušačkog staža.

Ako vas boli grlo, promuklo pričate, kašljete ili vas boli u grudima, nemate koncentraciju, bilo bi dobro da razmislite o prestanku pušenja. Isto tako ako se brzo umarate, a ne radite ništa naporno, vrijeme je za promjene. Nije lako, nije nikako lako prestati pušiti. Treba stvoriti novu naviku – življenje bez pušenja cigareta.

Zaista je mnogo razloga da prestanete pušiti ili da uopće nikada ni ne počnete. Ne morate pitati liječnika. Ne morate razloge tražiti po internetu. Prvi i najvažniji razlog je zdravlje. Drugi je novac. Ako vam nije stalo do vlastitog zdravlja, ako vam nije stalo do sebe, zapitajte se treba li vam taj potrošeni novac za nešto jer pušenjem kupujete vlastitu smrt.

Ima jedna talijanska poslovica koja kaže: Zdrav čovjek ujedno je i bogat iako toga nije svjestan.

Zdravlje je najvažnije, međutim i novac je bitan. Pomislite što biste si mogli kupiti za potrošeni novac kada ne biste morali svakodnevno kupovati cigarete. Kada sam prestala pušiti, novčanik mi je odjednom bio pun.

Ako pušite kutiju i pol na dan, to je dnevno trideset kuna. Mjesečno je to devetsto kuna. Mnogi će se složiti sa mnom da se tim novcem može svaki dan spremiti kuhani obrok za cijeli mjesec, platiti rata kredita za manji auto ili pak to može biti pola rate za manji stan.

Moj razlog za prestanak pušenja bilo je moje zdravlje, ali kada sam se zaigrala brojevima, izračunala sam da sam u ovih devet godina uštedjela 126 tisuća kuna.

Najvrednije je zdravlje i zbog njega treba prestati pušiti. Što to znači? Duži i mirniji životni vijek. Ma svi mi želimo što duže živjeti.

Prisjećam se da sam prva tri mjeseca, kada bih osjećala jaku želju za pušenjem, izlazila iz stana i šetala. Činila sam to nekoliko puta na dan. Isplanirala sam tako da sam uvijek neke sitnice zaboravljala kupiti kako bih imala razloga ponovno otići u kupnju. Šetnja me je neizmjerno smirivala.

Katkad se može čuti kako pušači sami sebe tješe izjavama poput: „Moj djed pušio je do devedesete godine i nije imao problema sa zdravljem.“ Katkad se može pročitati na internetu da su neke osobe koje su dugo pušile dugo i živjele. Ali to su zaista rijetki slučajevi i treba se pomiriti s činjenicom da je vrlo sićušna i gotovo nikakva šansa da ste baš vi među tim sretnim slučajevima.

Zaista sam mnogo razmišljala o prestanku pušenja. Vrijeme je prolazilo, a tijelo se bunilo protiv cigareta stalno me podsjećajući da radim nešto što me uništava. Nekoliko sam puta pokušavala prestati s pušenjem. Razmišljala sam: Pokušavaj i pokušavaj, jednom ćeš uspjeti. Bilo je pitanje vremena kada će se ta vrata snage otvoriti.

Negdje u sebi znala sam da moram prestati, da moram između sebe i cigarete izabrati sebe i zdravlje. Simptomi su bili zabrinjavajući. Počelo me boljeti u grudima, mučili su me jutarnji kašalj, iskašljavanje, često krvarenje desni i nikotinski zadah u ustima, često sam se znojila i bila umorna od hodanja, kosa mi je bila kao suha, a koža žuta i umorna.

Sjećam se da je na početku najveći uspjeh koji sam postigla bilo to što sam uspjela izdržati bez cigareta nekoliko sati. No nakon što nisam pušila četiri ili pet sata, uslijedila bi pušačka katastrofa te bih u jednom navratu popušila pola kutije cigareta. Nakon toga osjećala bih se otrovanom i zaista sam bila otrovana. Mrzila sam samu sebe. Nakon nekog vremena opet sam razmišljala o prestanku. Željela sam prestati, zaista sam željela. Svakim novim danom sve sam više bila svjesna nepopravljive štete koju mi nanosi pušački način života.

Jedno sam se jutro probudila, popila kavu, popušila cigaretu, dobro se iskašljala i rekla sama sebi: „Koliko dugo moraš još pušiti da shvatiš kako sama sebe ubijaš tom navikom?“ „Koliko?“ ponovno sam se upitala.

Otišla sam u ljekarnu i s novom nadom u uspjeh izdvojila popriličan iznos za hrpu nikotinskih guma za žvakanje i tableta za smirenje koje bi mi mogle pomoći da prestanem pušiti. I tako je krenula moja ponovna borba. Kada sam prestajala pušiti, bilježila sam vremenski razmak u kojemu mi se javljala želja za cigaretom. Bilo je to ovako: svakih 20 do 25 minuta ruka je automatski krenula prema kutiji s cigaretama, samo što je na mjestu na kojemu su nekada stajale cigarete sada stajao paket guma za žvakanje.

Kada se odlučite prestati pušiti, bitna je podrška voljenih osoba. Tablete za smirenje na biljnoj bazi će pomoći, a i obične gume za žvakanje također će pomoći. Prva tri mjeseca bez pušenja cigareta često sam žvakala gume za žvakanje. Kada ste pušač, imate naviku otvarati i zatvarati usta, a guma za žvakanje ublažuje vam tu potrebu. Međutim, pravo je pitanje kako pobijediti ovisnost o nikotinu u mozgu.

Ovisno o tome kojim ste ritmom pušili, tako ćete primati i signal želje za cigaretom. Izmjerite vrijeme koje vam protekne do želje za novom cigaretom. Važno je taj trenutak želje prebroditi. Nakon što ga prebrodite, vi ste cigaretu počeli pobjeđivati. Počeli ste vladati svojom željom za cigaretom. Počeli ste osjećati da ste vi gospodar cigareti. Kada prebrodite taj trenutak želje, on će opet doći. Ali ima jedna caka. Kako vrijeme bude odmicalo i vaša borba bude trajala, ti trenutci želje bit će sve rjeđi i rjeđi, sve dalji i dalji, a vi ćete biti sve snažniji i snažniji. Želja za pušenjem sve će rjeđe dolaziti u vaš um, a kada se i pojavi, vi ćete želju s lakoćom ignorirati. Osjećat ćete jako dobro da ste pobijedili ovisnu naviku i podarili si priliku za zdraviji život. To je ono najljepše što možete osjećati.

Ako posustanete, u redu je, samo nemojte posve odustati. Ponovno pokušajte, skupite snagu i počnite ispočetka. Opet, pa ako treba i opet. Samo nemojte odustati. Nemojte odustati od sebe.

Ja sam imala podršku kćeri. Jednog dana nakon nekoliko neuspjeha rekla sam joj: „Molim te, budi uz mene sljedeće vrijeme i dan i noć. Moram prestati s cigaretama, a nikako ne uspijevam. Molim te, kada mi se ponovno javi želja za pušenjem, podsjeti me koliko je opasna za zdravlje, podsjeti me na sve one grozne statistike, na sve ove grozne simptome koje već imam.“

Ona mi je rekla: „U redu, mama. Bit ću uz tebe.“ Moja dobra kći. I tako je moj zadnji pokušaj urodio uspjehom.

Jednom prilikom stale smo na benzinskoj crpki da natočim gorivo. Bio mi je to treći ili četvrti dan bez cigarete. Izišla sam iz auta i natočila gorivo, zatim otišla platiti benzin. Budući da mi se pušilo, razmišljala sam o tome da mi je  jedan dim, samo jedan. Platila sam benzin, a pogled mi je nervozno lutao po polici na kojoj su bile poslagane cigarete. Bez razmišljanja sam kupila jednu cigaretu. To su bile smeđe dugačke cigarete umotane u lijep celofan koje su se mogle kupiti pojedinačno. Ne znam točno kako se zovu, netko je za njih rekao da su kubanke, a ja ih dotad nikada nisam pušila. Strpala sam cigaretu u stražnji džep od traperica i krenula prema autu. Sjela sam na sjedalo, a kći me je promatrala. Pogledala sam je i pitala što nije u redu, zašto me gleda. Ona je  rekla: „Idi i vrati cigarete koje si uzela.“ Sjećam se da sam joj rekla: „Uzela sam jednu. Smijem li samo jednu i neću više?“ Kći je odgovorila vrlo ozbiljno: „Majko, ako zapališ jednu, sve je propalo. Moraš izdržati bar tri mjeseca.“

Sjećam se da sam joj djetinjasto ponovila: „Ma samo jednu i neću više.“ Međutim, kći je ustrajala: „Ako zapališ tu jednu, sve je propalo.“ Pitala sam je naivno koliko još moram izdržati da bih mogla jednu zapaliti, a ona mi je odgovorila tri mjeseca. Razmišljala sam trenutak, već sam bila tri ili četiri dana bez cigareta. To je za mene bio velik uspjeh jer dotad nisam nikada izdržala više od nekoliko sati bez cigarete. Nevoljko sam se ustala sa sjedala, izišla iz auta i otišla do blagajne. Vratila sam cigaretu koju sam kupila. Bilo mi je teško, ali danas znam da sam taj trenutak počela pobjeđivati ovisnu naviku. Kao da igrate igru, u jednom trenutku shvatite kako protivnik u vama reagira pa ga počnete pobjeđivati. Tako je moja borba počela. Najučinkovitije je da uvjeravate sebe kako pušenje nema nikakvog smisla, da šteti zdravlju, i prihvatite činjenicu da je to borba i put na kojemu će biti uspona i padova, ali isto tako da ćete na kraju doći do željenog cilja.

Pravo pitanje za svakog pušača bilo bi: Koliko dugo moraš pušiti cigarete da shvatiš kako sam sebe ubijaš tom navikom?

Anđa Arambašić, andjaarambasic.com