Živjeti u sadašnjem trenutku znači nemati strah od smrti, što ne isključuje postojanje svijesti o nužnom trenutku transformacije. Upravo suprotno, život u sadašnjem trenutku dokazuje kako smo spremni prihvatiti prolaznost tijela, ali i zahvalnost što smo dobili priliku iskušati život u njemu. Stoga bismo trebali iskazati poštovanje svome tijelu, tako što ćemo ga osloboditi strahova.
Kad bi duša mogla umrijeti, strah bi definitivno bio njezin ubojica. Duša, na sreću, ne može umrijeti jer je vječna, kao što je vječan Izvor iz kojeg je potekla. Ali zato jako može trpjeti naše tijelo. Ono jako dobro poznaje što je to strah i više nego očito odgovara na njega, preko fizičkih bolova i bolesti. Upozorava nas da je strah probio zadnju liniju naše obrane.
Postoje različite vrste strahova, najveći među njima je strah od smrti. On je ponekad toliko velik da ljudi ostaju u vezama sa svojim partnerom samo da bi im jednom, kada dođe kraj, netko dodao posljednju čašu vode i pružio riječ utjehe.
Međutim, ono što tijelo osjeća kao svoj definitivni kraj, duša doživljava samo kao transformaciju na neku novu razinu postojanja. Kao da je duša obukla nov kaput i rekla: no dobro, od sada ću malo nositi ovaj šareni, onaj stari se već malo istrošio.
Ako prihvatimo činjenicu da smo vječni, onda je strah od smrti iluzoran i potpuno nepotreban. Ako želimo biti brutalno iskreni, strah od smrti predstavlja apsolutno nepovjerenje u Stvoritelja.
Time jasno govorimo kako nemamo niti trunčice povjerenja u Boga. Kad bismo imali povjerenja, znali bismo da se u trenutku smrti duša odvaja od tijela i na duhovnoj razini doživljava svoj apsolutni procvat, jer dobiva slobodu kakvu nije mogla imati u tijelu. Potpunim povjerenjem u Boga oslobađamo se straha od smrti.
Gotovo je nevjerojatna lakoća s kojom zdravo za gotovo prihvaćamo statističke podatke o prosječnoj životnoj dobi za umiranje. I povjerujemo da treba biti tako, par godina više ili manje. Na par godina života više gledamo kao na dar, a nekoliko godina manje kao na kaznu.
Možda se duljina života ne bi trebala mjeriti brojem godina koje smo disali trošeći kisik i povećavajući količinu otpada na planeti, nego postignućima. Što znači umrijeti mlad ili doživjeti duboku starost?
Rezultat tog lijepog života ponekad je kaos kojeg će netko drugi pometati stoljećima. Uspješan i ispunjen život ima samo jednu odliku – život u trenutku. Ne jučer niti sutra, nego sada. Ne čak ni danas, nego sada.
Iz jučer sam nešto naučio, za sutra nemam pojma što me čeka. Možda ništa spektakularno, a možda neko lijepo čudo.
Živjeti u sadašnjem trenutku znači nemati strah od smrti, što ne isključuje postojanje svijesti o nužnom trenutku transformacije.
Upravo suprotno, život u sadašnjem trenutku dokazuje kako smo spremni prihvatiti prolaznost tijela, ali i zahvalnost što smo dobili priliku iskušati život u njemu. Stoga bismo trebali iskazati poštovanje svome tijelu, tako što ćemo ga osloboditi strahova.
Kad bismo na strahove gledali kao na otrov koji šteti našem tijelu, nastojali bismo ga se čim prije riješiti. Zapravo, ne bismo se niti doveli u situaciju da mu budemo izloženi. Jer znamo da je otrov za nas štetan. U istoj mjeri štetan je i strah.
Postoje strahovi koji nam pomažu da u vrlo kratkom roku donesemo dobu odluku o kojoj nam ovisi tjelesni život, na primjer strah od jurećeg automobila dok nesmotreno prelazimo cestu, koji će nas potaknuti da izbjegnemo nesreću.
Ovdje ne govorimo o takvim strahovima, ovdje je riječ o strahovima koji nas sputavaju da budemo ono što jesmo, voljena i savršena bića, stvorena na sliku Boga, čije ime je utisnuto u naše gene.
Kako se osloboditi strahova? Jedno od najjednostavnijih rješenja je postati svjestan svoje neprolaznosti, svojeg pravog „ja“. Znati da smo upravo tamo gdje trebamo biti. Ako nam se to gdje smo sada ne sviđa, uvijek možemo krenuti nekim drugim putem. Zato je važno slušati svoju dušu.
Zamislimo da smo nešto odlučili i kako nam se život nakon toga odvija. Ako nam ono što vidimo stvara osjećaj tjeskobe, tuge ili straha, trebali bismo razmisliti o tome da li je to dobar put.
Ako se osjećamo ushićeno, radosno i ispunjeno, onda smo na pravom putu.
Tomislav Dobrović /dodir-andjela.com
O AUTORU
Tomislav Dobrović autor je knjige Dodir Anđela, zbirke tekstova i pjesama nadahnutih autorovim razgovorima s anđelima. U knjizi se govori o važnosti postojanja, oslobađanju od strahova i potrebi mijenjanja pogleda na svijet oko sebe. Knjiga na vrlo jednostavan i izravan način govori o potrebi svakog čovjeka da spozna osnovne životne istine, povezanosti svega stvorenog i utjecaju naših misli na ljude i događaje koji nas okružuju. U školi života koju svi prolazimo, anđeli nam donose ljubav, radost i mir.
