Funkcija je materijalnog svijeta povećati patnju, a umanjiti zadovoljstvo utjelovljenoj i uvjetovanoj duši koja je u ovom tijelu promatrač. Ne poznavajući ili ne prihvaćajući nepromjenjivu prirodu i funkciju materijalnog svijeta, duša pred sobom ima neograničeni posao, odnosno misiju. Životna misija svakog utjelovljenog bića je smanjivanje patnje i uvećavanje zadovoljstva.
Odluka je misaono-emotivni proces koji utjelovljena duša koristi kako bi ispunila ili pokušala ispuniti svoju zadanu životnu misiju. Svaka odluka koju svakodnevno donosimo zasniva se na potrebi za smanjenjem patnje i uvećavanjem zadovoljstva. Svaka odluka zasnovana na toj potrebi stvara karmičke posljedice koje će se manifestirati u našoj budućnosti. Stoga je život utjelovljene duše unaprijed predviđen i određen.
Unutar takvog postojanja vladaju apsolutne limitacije:
– ne postoji slobodna volja,
– ne postoji osobna želja,
– ne postoji prava individualnost
Karmički život sličan je postojanju robota ili računala; iako se čini kako računalo obavlja razne automatske funkcije i radnje, zapravo ništa od tih funkcija i radnji nije proizašlo iz samog računala, odnosno, računalo nije izmislilo ili na neki način manifestiralo bilo koju od tih radnji. Svaka je radnja unaprijed programirana od strane više inteligencije. Sve što računalo radi je ponavljanje usvojenih programa.
Kada duša odluči donositi odluke isključivo radi zadovoljstva Svevišnjeg Gospodina koji se kao Paramatma nalazi u srcu svakog živog bića, tek tada započinje (tj. nastavlja se nakon duge pauze) svjesni i individualni život duhovne duše u kojem se budi uspavana slobodna volja i osjećaj pravog identiteta. Izvorne moći kao i dostojanstvo duše dolaze do izražaja, a donošenje odluka oslobođeno je bilo kakvog nesavršenstva jer je vođeno Paramatmom u srcu.
