Jeste li ikada čuli za izraz „Kino u glavi“? Tako nekako se odigrava život većine nas. Pojasniti ću vam što mislim.
Dakle, u životu, kao i u nekom filmu postoji pregršt dobrih i loših stvari, smijeha i suza. Tako mi u njemu proživljavamo različite situacije kroz okolnosti. Svaki film ima svoj kraj zar ne? Znači, kada je nešto završeno, gotovo je. Uzmimo za primjer nešto što vam se dogodilo pred par minuta. Čak i da razmišljate samo tih par minuta unatrag, gotovo je. To je prošla svršena stvar. Vi to više ne možete mijenjati.
Sada dolazimo do izraza „Kino u glavi“. Koliko puta ste se uhvatili da i dalje razmišljate o nečemu iako je to gotovo? Možda je čak i već odavno gotovo, no vi si i dalje vrtite taj isti film u glavi. On je završen, došao je kraj. THE END. Ipak, nekako, konstanto ga opet uzimamo u ruke i puštamo naše kino u glavi da ga ponavlja, opet iznova. I opet i opet. Ponekad filmovi u našoj glavi traju i traju, nekada čak i godinama nakon određenog događaja. U svemu tome, mi zapravo nikada nismo ovdje i sada, uvijek smo u nekom filmu. I prođe život tako.
Zamislite sada ovo. Vi ste zaista otišli u kino i pogledali neki film. Hoćete li ga sutra opet gledati, ok možda ako vam se jako svidio, ali zasigurno ga nećete ponavljati svaki dan, i tako u nedogled. Ili?
Ako usporedimo ovo, što mislite zašto si konstantno puštamo stare filmove? I nije to samo puštanje, to je nasilno utiskivanje uvijek istog kojeg često nismo svjesni. Razmišljajući tako o istim stvarima, ljudima, situacijama mi ih dovlačimo natrag k sebi i taj film sve više i više ostaje zapamćen u našoj glavi. Ponavljajući ga stalno taj film preuzme dio nas, čak se i ukalupi u naše osobnosti. Puno puta nismo svjesni toga.
Tako mi godinama sjedimo u tom istom kinu i gledamo taj isti film. Zar nam nije dosadno? Postoji toliko drugih filmova, onih lijepih. Filmova od kojih rasteš, oni koji te vesele. Oprezno sa glavom svojom, ne zaboravi da si ti vlasnik ovog kina, stoga biraj pažljivo, ono što je dobro za tebe, ne kradući si uvijek sadašnji trenutak koji odlazi nepovratno.
Marina Knüsel, https://www.facebook.com/groups/658367227966079
81 THICH NHAT HANH: SVIJET JE MOJ DOM
