Koje dijelove sebe pokazujemo drugima i zašto neke odabiremo sakriti? Osobnost i sliku o sebi kreiramo kroz interakciju s drugima, ako je neko ponašanje nagrađeno, ponavljat ćemo ga, ako nije, možda ćemo potisnuti ili pokušati sakriti neke dijelove sebe i nećemo baš uvijek iskreno reći svoje mišljenje.
Maske i maskiranje vrlo su se rano pojavili u ljudskoj kulturi, najstarije sačuvane maske stare su 9.000 godina, a prema nekim arheološkim nalazištima i crtežima, može se naslutiti da su bile korištene i prije 40.000 godina.
Maske se pronalaze u različitim kulturama i na svim kontinentima, a korištene su u mnogim sferama ljudskog djelovanja kao što su rituali, obredi, igra i zabava, umjetnost i ratovi. U prapovijesno i antičko doba vjerovalo se da maske svojem nositelju daju moć za ostvarivanje ciljeva od interesa za cijelu zajednicu, kao što je komunikacija s bogovima ili rastjerivanje zlih duhova. Tradicija maskiranja zadržala se do danas u obliku običaja kao što su poklade.
Zabavno je zamišljati da smo netko drugi. Kada navučemo masku, kao da osobine lika u koji smo se maskirali privremeno postaju i dio naše osobnosti. Riječ persona potječe iz antičkog Rima i znači maska. Prema Jungu, persona označava onaj dio naše osobnosti koji pokazujemo prema van, odnosno nevidljivu psihičku masku koju nosimo svaki dan. Naša se osobnost sastoji od više elemenata od kojih tek neke dijelimo s okolinom.
Koje dijelove sebe pokazujemo drugima i zašto neke odabiremo sakriti? Osobnost i sliku o sebi kreiramo kroz interakciju s drugima, ako je neko ponašanje nagrađeno, ponavljat ćemo ga, ako nije, možda ćemo potisnuti ili pokušati sakriti neke dijelove sebe i nećemo baš uvijek iskreno reći svoje mišljenje. Svima nam je važno prikazati se u najboljem svjetlu pa ćemo možda naglašavati svoje uspjehe i prešućivati anegdote u kojima nismo zablistali.
Shakespeare je napisao da je cijeli svijet pozornica i svi su ljudi glumci koji igraju različite uloge u svojim životima. Uloge, maske, stvarni život, konformizam i bonton toliko se isprepleću da ponekad dolazi do velike diskrepancije između onoga kako se ponašamo javno i onoga kako se osjećamo privatno.
Maske mogu poslužiti i kao zaštita od bolnih uspomena, niskog samopouzdanja i mogu biti pokušaj kompenzacije narušene slike o sebi. Ponekad nosimo sretnu masku kada smo tužni ili ljutitu kada smo prestrašeni. Iako maske koristimo kako bismo se zaštitili od povreda, one nam onemogućuju povezivanje s drugim ljudima. Iako se osjeća sigurna, maskirana osoba ostaje usamljena i uskraćena za iskrene odnose. Tko smo mi kada skinemo masku?
Borchard (2019) opisuje 10 najčešćih maski koje ljudi nose:
Cool osoba je uvijek mirna i hladne glave ma koliko okolnosti djelovale kaotično i konfliktno. Ono što se obično događa ispod površine jest da potisnute emocije dovode do povremenog grubog ponašanja prema slabijima od sebe kao što su djeca ili životinje, prema podređenim kolegama na poslu ili na prodavača u trgovini koji ne smije uzvratiti na isti način.
Humor je odličan obrambeni mehanizam, no osoba koja svaki ozbiljni razgovor okrene na šalu, uskraćuje si priliku za traženjem i dobivanjem podrške i utjehe od okoline. Ako je sve šala, nitko ne nudi rame za plakanje. Sarkazam je posebno razorna vrsta humora koja obično skriva povredu, razočaranje i ljutnju.
Super uspješni ljudi nastoje postići osjećaj sigurnosti kroz postizanje izvanrednih rezultata i dokazivanje na različitim poljima, privatnom i poslovnom. Perfekcionizam krije zamku jer savršenstvo zapravo ne postoji pa osoba stalno živi s osjećajem tjeskobe i krivnje zbog grešaka koje vjeruje da je napravila i strahuje da će nešto poći po zlu. Opsesivno provjeravanje, popravljanje, tvrdoglavost i opterećenost detaljima iscrpljuje i udaljava je od bliskih ljudi.
Požrtvovne osobe hvale se kako su spasile svijet ili barem svoje bližnje nesebičnim djelima. Požrtvovnost je način na koji se osoba nastoji istaknuti i svidjeti okolini, ali pretjerana požrtvovnost na kraju otjera ljude jer se nitko ne osjeća ugodno pokraj osobe koja uvijek pronađe način da ispadne požrtvovnija od svih ostalih, kojoj nikada ne treba pomoć i oko koje se svi osjećaju kao da su joj nešto dužni.
Nasilnik može koristiti različite metode, od fizičkih do suptilnih metoda manipulacije, ali cilj je uvijek isti – mora biti po njegovom ili njezinom. Iako nasilnici djeluju samopouzdano, stalno se osjećaju ugroženo, a neprijateljsko ponašanje i zastrašivanje služi im kako bi se zaštitili jer napad smatraju najboljom obranom.
Kontrolirajuće osobe osjećaj sigurnosti nastoje doseći kroz pravila i red i tako umanjuju svoj strah od nepoznatog i nepredvidivog. Kontrolirajući roditelji dugoročno oslabljuju svoju djecu jer im ne dozvoljavaju da se uče odgovornosti i samostalnosti; kontrolirajući prijatelji planiraju svaki detalj zajedničkih putovanja i teško pristaju na sugestije drugih; kontrolirajući šefovi ograničavaju kreativnost zaposlenika i preuzimaju odgovornost za svaki pa i najmanji detalj radnog procesa iscrpljujući sebe i frustrirajući svoju okolinu.
Podcjenjivanje samoga sebe je obrambeni mehanizam kroz koji osoba omalovažavajući samu sebe pokušava postati neosjetljiva na vanjske uvrede jer koliko je god iskritizirali, nikada je ne mogu srušiti niže od onoga gdje se već nalazi.
Udovoljavanje drugima proizlazi iz nemogućnosti samostalne procijene vlastite vrijednosti pa se slika o sebi temelji na vanjskom odobravanju. Umjesto da osluškuje vlastite potrebe, iskustva i znanja, osoba traži savjete prijatelja, stručnjaka, mentora ili obitelji i teško samostalno donosi odluke.
Sramežljive osobe boje se grešaka i odbacivanja i izbjegavaju izazove kako bi izbjegli razočaranja. Strah od neuspjeha tako postaje samoostvarujuće proročanstvo jer se ništa ne usude pokušati.
Duša zabave ima puno poznanika, ali malo prijatelja i često je usamljena. Na tulumima je glasna i nasmijava čitavo društvo, no kroz površne razgovore i duhovite komentare izbjegava stvarnu intimnost zbog straha da će biti odbačena ukoliko je vide u stvarnom svjetlu.
Možda ste se prepoznali u nekom od gornjih opisa ili poznajete nekoga tko se odlično uklapa u neki od ovih 10 profila.
Ukoliko biste temu maski koje svakodnevno nosimo željeli dublje istražiti pozivamo vas na radionicu psihodrame koja će se održati 14.3.2019. u 18 sati u prostoru Savjetovališta Žiraha, Ribnjak 18, Zagreb. Više informacija potražite na: https://bit.ly/2H8rWir ili https://www.facebook.com/events/392305547992997/
Radionicu vode Maja Pataky i Irena Bohač, psihodramske praktičarke u edukaciji za psihodramske psihoterapeutkinje. Psihodrama je psihoterapijski pravac koji koristi tehnike dramatizacije kako bi istražio unutarnji svijet klijenta, ali i kako bi klijentu omogućio da samoga sebe sagleda izvana, kao da gleda tuđim očima.
Autorica teksta je Irena Bohač. Radi u Zagrebu i provodi grupnu i individualnu psihodramsku psihoterapiju. Više možete pročitati na: https://irenabohac.wixsite.com/psihodrama ili na Facebook stranici: https://www.facebook.com/irena.bohac.psihodrama/
Prilikom pisanja ovog teksta korišteni su sljedeći izvori: Wikipedia i Psych Central.
32 OSTVARI SVOJE NEOGRANIČENE SPOSOBNOSTI
