Koliba je kršćanski film napravljen po popularnoj knjizi istog imena koju je napisao Kanađanin William P Young. Prije desetak godina knjiga je postigla ogroman uspjeh i prodala se u više od 10 milijuna primjeraka. Lagano duhovno štivo sa zapletom koji nas vodi od sretne obitelji, preko obitelji koja pati zbog smrti djeteta, pa sve do ponovnog iskupljenja.
Widget not in any sidebars
Priča nas vodi kroz život MacKenzie Allena Philipsa, zvanog Mack, koji teško prihvaća gubitak mlađe kćerke i za to krivi sve oko sebe. Koliba koja se nalazi duboko u šumi je bila mjesto ubojstva njegove kćerke. Pošto je obitelj, a naročito njegova žena Nan, vrlo religiozna, njegov daljnji život se preslikava kroz odnos s Bogom, kojeg Nan zove Papa. Koliba predstavlja metaforu za mjesto gdje smo zapeli u životu i gdje se nalazi sve ono loše u nama.
Film dosta vjerno preslikava knjigu, uz par filmskih preinaka. Onaj tko je kršćanin, mogao bi naći dovoljno inspiracije da uživa u filmu, osim ako teško prihvaća da Bog izgleda kao debela crnkinja, ili stariji Indijanac. Barem je Isus stolar i izgleda da je s Bliskog istoka. A Duh sveti je zgodna i visoka Azijatkinja. Za razliku od filma Dogma, ovdje je sve to zapakirano uz manje humora i duhovnog trasha. Tema je ozbiljna, smrt malene djevojčice, a i s Biblijom se ne valja igrati. Ne znam kako bi gledatelji prihvatili da zapjevaju TBF s prijateljem Kristom.
Nekima će biti teško prihvatiti sve te New Age novotarije sa svetim trojstvom i Bogom, jer toga zaista nema u Bibliji. Ali u toj knjizi i dosta drugih stvari nema pa ih ljudi prihvaćaju zdravo za gotovo. Na primjer, nigdje se ne spominje jabuka koju nudi Eva Adamu, već samo voće; anđeli nemaju krila, niti vrag rogove; pitanje je da li je Isus stolar ili je neke druge struke. Pa, već kada se učeni teolozi ne mogu dogovoriti što piše u Bibliji, nema razloga da jedan običan čovjek ne napiše knjigu s Bogom crnkinjom. Malo slobode nikome ne škodi.
Onaj tko na kršćanstvo gleda otvorenog uma i volio je knjigu Koliba, uživat će i u filmu. Meni je malo teže uživjeti se u teološka razmatranja kada se sve vrti oko par stranica jedne knjige. Podsjeća me kao da igram kartašku igru, ali sa samo pola karata. Kao da se zaletim u trk, i potom naglo stanem. Kao dobar film kojem su isjekli kraj zbog reklama. Kao da je istrgano pola stranica neke knjige.
Često se i obična, banalna tema, može uzbudljivo i dobro prikazati na filmu. U drugu ruku, dobri predlošci se znaju uništiti lošim režiserom i katastrofalnim glumcima. Ponekad dobar film ostane neshvaćen pa se tek nakon dugo vremena počne prihvaćati kao dobro filmsko djelo. Ima i dobrih filmova s temom Krista (meni osobno dragi Brianov život, Ben Hur, Čovjek sa Zemlje ili Put, s Martinom Sheenom). Ima ih i puno više kontroverznih (Posljednje Kristovo iskupljenje ili već spomenuta Dogma), pa tako svatko može odabrati film po volji.
Pretpostavljam da se vjernim sljedbenicima Kristove nauke koji su članove neke crkve, neće svidjeti koketiranje Boga i Isusa s New Age pogledima na svijet. Ali tko kaže da je ono što crkva gura kao jedinu istinu, upravo i jedina istina? Ako se od samo jedne knjige, za koju svi tvrde da je jedina i istinita riječ Božja, može rasplinuti više desetaka tisuća raznih sekti (provjerite na internetu ako mi ne vjerujete). Oni koji štuju Kuran, također su se podijelili na tko zna koliko grupa i grupica. Kome bi štetio još jedan prikaz Boga? To je ionako samo film koji je napravljen po jednoj knjizi običnog obiteljskog čovjeka.
Da bi film bio gledan, a naročito ako je stvoren u Americi, mora slijediti neka Hollywoodska pravila. Malo suza, puno zagrljaja, blagoslovi od Boga i sretan kraj. Koliba sve to ima pa nije čudo da je financijski uspješan film. Kritika je u drugom planu.
Neven Ilak, nevenilak.com
