Nakon što bismo se obukli u odjeću od konoplje, pročitali knjigu otisnutu na papiru od konoplje i sjeli u automobil proizveden od konoplje, mogli bismo krenuti prema svojoj kućici, koja bi također mogla biti dijelom i od konoplje. Ovo danas nije moguće, jer se ne uklapa u korporatističku agendu.
Piše: Krešimir Mišak / dolinakonoplje.hr
Svojedobno sam u novinama spazio tekst naslovljen: „Ide li Prozac uz gospinu travu“. Pravo pitanje bi bilo ide li Prozac uz čovjeka, ali nadnaslov je sve objašnjavao: „U EU u punoj je pripremi direktiva o tradicionalnim biljnim lijekovima koja nameće stroga pravila“.
Pisalo je da je „popis biljaka koje su stavljene izvan zakona vrlo dug, a na njemu su, uz tradicionalne zapadnjačke ljekovite biljke, uglavnom biljni pripravci koji se koriste u kineskoj i ajurvedskoj medicini“.
Zamislite da ste se spustili na Zemlju s nekog drugog planeta, a netko vam priopćio da su na tom planetu biljke stavljene izvan zakona. Lud planet, pomislili biste. Pa takva zamisao može samo doći od specifične vrste umova koji teže sveobuhvatnoj kontroli, kad bi mogli oni bi najradije naredili prirodi da prestane stvarati te biljke i uopće svu raznolikost koja postoji. Ali kako ne mogu, pokušat će podignuti zid između nas i životnih energija prirode.
Tekst nas je dalje obavještavao: „Kao i kod mnogih sličnih zakonskih akata EU, i ova direktiva želi osigurati veću kontrolu nad onim što se u ljekarnama i drogerijama prodaje bez recepta, a u većini slučajeva i bez odobrenja“. Ključna riječ doista i jest: Veća kontrola. Samo se o tome i radi. Zato je EU i osnovana, da bi se mogli donositi zakone po svojoj volji bez onih smetala kakve predstavljaju demokratski procesi glasanja, rasprava i nedajbože volje ljudi.
I biljke da rastu po paragrafu
Naravno, kako to već te strukture rade, prave namjere se uvijek skrivaju iza naizgled dobronamjernih objašnjenja. Tako je dalje pisalo da „direktiva zapravo ne poznaje kategoriju zabranjenih preparata, već samo onih za koje njihovi proizvođači nisu dobili odobrenje za stavljanje u promet. (Nije šija, nego vrat).
Odredbe ovog zakonskog akta kažu da se svi biljni lijekovi moraju registrirati, odnosno moraju proći proces provjere sigurnosti za konzumaciju, kvalitete i proizvodnih standarda.“ Ti procesi su dugotrajni i koštaju često nedostižne hrpe novaca, (nije to zabrana, samo su uvjeti nemogući) ali što se može, mora se provjeriti da priroda nije nešto krivo posložila. Naravno, korporatisti iz farmaceutske industrije imaju te hrpe novca i masovno ih troše na reklame, potkupljivanje, a nešto malo i na same ‘lijekove’.
Uostalom, kad smo kod pripravaka farmaceutske industrije, evo slijedeće vrlo zanimljive rečenice iz teksta, jer je, rečeno je, „u Velikoj Britaniji provedeno istraživanje koje je pokazalo da je Direktiva EU i te kako dobrodošla jer čak 58 posto Britanaca vjeruje da su ovi proizvodi potpuno sigurni samo zato što su ‘prirodni’.
No to u mnogim slučajevima nije točno. Tako se, primjerice, gospina trava nikako ne smije uzimati ako se pije još neki antidepresiv poput Prozaca, a može poništiti i djelovanje kontracepcijskih pilula, dok primjerice, ginko ili ginseng mogu imati negativne posljedice ako se uzimaju s lijekovima za razrjeđivanje krvi.“
Imam bolju ideju – nemojte uzimati farmaceutske lijekove i problem je riješen. Recimo, rečeno je da se gospina trava ne smije uzimati ako se pije Prozac. Da živimo u svijetu koji ima imalo veze sa zdravim mozgom i istinom, onda bi taj antidepresiv bio zabranjeni zakonom.
Radio sam intervju s Johnom Virapenom, bivšim direktorom farmaceutske tvrtke Eli Lilly sa više od 35 godina iskustva u farmaceutskoj industriji, koji mi je (kao i u svojoj knjizi Nuspojava: Smrt) ispričao kako je podmićivao liječnike i državne službenike da se lijek, koji će kasnije postati poznat kao Prozac, odobri, usprkos kliničkim istraživanjima koja su pokazala da su mnogi sudionici istraživanja zbog stanja u koje ih je doveo ‘lijek’ počinili samoubojstva. Svakako, ne može se reći da ih nije definitivno izliječio od depresije. Ali ipak – čuvajte se gospine trave.
Codex Alimentarius- skupo i štetno, umjesto besplatno i zdravo
Što se Europe tiče, svaki biljni pripravak koji se svede na dodatak prehrani, tada postaje podložan jednom drugom sličnom zloglasnom pravilniku – Codexu Alimentariusu. Bila bi nevjerojatna ta želja da se baci šapa kontrole na konzumaciju biljaka, kad se ne bi imalo u vidu da posvuda oko nas, čak i kad šećemo susjednom livadom ili šumarkom, buja prava darežljiva biljna apoteka. Besplatna i zdrava.
Nikako se ne uklapa u ideju ovisnosti ljudi i njihova trovanja. Ono što danas izgleda nemoguće, sutra će biti stvarnost, kad se svi na to naviknu. U Sloveniji se prije nekog vremena raspravljalo treba li zabraniti kamilicu jer se smrt jednog čovjeka na neki način povezuje s njome. Po toj logici, svi su farmaceutski lijekovi odavno trebali biti zabranjeni.
Sve je stvar uvjetovanja uma. Primjer je jedna slična kampanja koja je prošla s velikim uspjehom, o čemu svjedoči nevjerojatna činjenica da se danas u svijesti svakoga od nas najljekovitija biljka na svijetu povezuje s pojmom ‘droga’. Riječ je o konoplji koja pomalo svoju renesansu kao lijek doživljava u Nizozemskoj (kroz tvrtku Bedrocan), Kaliforniji, Izraelu i još par mjesta, a i ulje od konoplje koje je svijetu predstavio Rick Simpson sve je poznatije.
No, nećemo danas o ljekovitoj strani te biljke, već ću se usredotočiti na industrijsku konoplju (koja također, ni kriva ni dužna, ima stigmu zbog onih sorti konoplje bogatih THC-om). Čini se da upravo tu biljku krase neke osobine koje je čine jedinstvenom višenamjenskom alternativom svijetu za kojeg su nas uvjerili da može biti baš takav, bolestan, gladan, pokretan naftom, i nikakav drugačiji.
Pa, kad već imamo tu slobodu da možemo misaono oblikovati svijet, koju ljudskom rodu zapravo nitko ne može oduzeti ako je sam ne preda, probajmo je malo i koristiti. Možda će ponešto na prvi pogled zvučati prefantastično ili prejednostavno, ali svaka najmodernija tehnološka naprava u vašoj sobi prvo je bila nečija misao, davno prije nego što je uopće bilo mogućnosti izraditi je.
No, posao nije tako težak posao. Zapravo, riječ je o nečemu starom, nečem što je već postojalo, mada ne u opsegu koji bi bio u skladu s današnjim potencijalom, i nečemu što je u našoj svijesti postalo svoja suprotnost upravo zahvaljujući onome što se pisalo po novinama, odnosno zahvaljujući jednoj intenzivnoj novinskoj kampanji koja se zbivala u SAD-u između dva svjetska rata. To je dobar primjer kako programiranje kroz vijesti ima dugoročne učinke i kako nije niti najmanje bezazlena djelatnost. Ali zašto se sad pravim tako tajanstven, kad sam sve rekao u naslovu?
Ekonomija temeljena na konoplji
Kakva je to sad glupost? Pa konoplja je droga. Tako nas društvo uči. Istina je, naravno, potpuno suprotna. To je, za početak, univerzalni, svima dostupan, bujajući lijek. Ali i u ovom slučaju ‘ispiranje’ uma bila je temeljito i velikog opsega. Krenimo od početka, gdje god on bio. Kao i obično, u davnoj prošlosti.
Konoplja kroz povijest i njena svojstva
Konoplja se uzgajala u Egiptu prije 6000 godina, kao i u drevnoj Kini, odakle potiče najstariji zapis o njenoj preradi. U mnogim zemljama svijeta bila je prvi usjev koji je čovjek uopće počeo uzgajati, a i prvi koji je uzgajan za neku drugu namjenu osim prehrambene. Već od 5. stoljeća p.n.e. upotrebljavala za pravljenje jedara i brodskih konopa, a kasnije za pravljenje ribarskih mreža, zastava, cerada, mornarske odjeće.
Brodske karte, dnevnici i Biblije bili su izrađeni od papira na bazi konoplje, čija je trajnost bila sto puta veća od onih na bazi papirusa. U industriji je služila za proizvodnju tekstila i tkanina, jer je odjeća od konoplje bila ne samo mekša, toplija i bolje upijačkih svojstava od pamuka, nego i triput otpornija na kidanje. Od svih 300 000 vrsta biljaka na zemlji niti jedan drugi biljni izvor se ne može usporediti sa nutricijskim vrijednostima kanabisova sjemena, sa svojim savršenim balansom esencijalnih aminokiselina i ulja i u obliku koji je najprirodniji za probavu, a njeno sjeme sadrži jedan od najvećih izvora proteina u prirodi.
No, konoplja je daleko više od izvora proteina. Ona suvremenom čovjeku može služiti kao sirovina skoro za sve – kao hrana, lijek, miris, energent, gradivni i odjevni materijal, stočna hrana, za razne industrijske proizvode. Doista, da ste početkom 20. stoljeća nekome rekli da je konoplja droga, valjao bi se po podu od smijeha. Tom se biljkom u SAD-u morao plaćati porez.
Uzgajanje konoplje kao i njena prerada nekada je bio jedan od najunosnijih poslova širom svijeta, nazivana je “usjev od milijardu dolara”, a sve do 20. stoljeća bila najisplativiji usjev na tržištu. U Americi je proizvodnja konoplje dostigla vrhunac 1850. u Kentuckyju, kada je proizvedeno 40 000 tona.
Konoplja umjesto novca
Konoplja je od 1631. do 1800. u Americi bila zakonsko sredstvo plaćanja poreza. Prvi američki zakon o njoj datira iz 1619. godine, a obvezao je farmere iz Virginije na sadnju indijske konoplje. Slični su propisi doneseni za poljoprivrednike iz Massachusettsa (1631) i Connecticuta (1632). Važnost koju je ta biljka imala u ekonomiji mlade Amerike pokazuje činjenica da je konoplja, kako bi se potaknula njena proizvodnja, do početka 18. stoljeća služila kao platežno sredstvo. Oni koji su odbijali uzgajati konoplju u 17 i u 18. stoljeću dolazili pod udar zakona i oporezovani su dodatno.
Punih 150 godina Britanska enciklopedija se tiskala na papiru od konoplje, a do 1880. i sve školske knjige. Konoplja ima kvalitetnije vlakno od drveta, a za izradu papira – koji ne žuti i trajan je – potrebno je daleko manje nagrizajućih kemikalija. Osim toga, biljka raste brzo i sazrijeva u jednoj sezoni, dok je drveću potrebno više godina.
Godine 1916. američka vlada je izračunala da će do 1940. sav papir moći raditi se od konoplje i da više neće biti potrebno sjeći drveće. Ista vladina studija je pokazala da se od jednog jutra zasijanog konopljom dobije sirovine za papir koliko od 4,1 jutra zasijanog drvetom. “Uzgajanje i proizvodnja konoplje ne ugrožava prirodnu okolinu”, zapisano je u američkom biltenu br.404 američkog ministarstva poljoprivrede.
Kad bi se svi plastični proizvodi, umjesto od naftnih derivata, radili pomoću cijeđenja ulja iz konoplje, prirodno bi se razgrađivali. Trebalo bi ih samo nakon upotrebe smrviti, dok se plastika od naftnih derivata ne razgrađuje. Kvalitetne boje i lakovi pravljeni su od ulja konoplje sve do 1937. Čak 58 000 tona konopljinog sjemena korišteno je u SAD za proizvodnju boja do 1935. godine. Uz to, godinama je Američka medicinska udruga podržavala konoplju kao lijek.
Osobine i mogućnosti
Kora konoplje ima najduža i njajčvršća vlakna od svih biljaka. Od tih vlakana mogu se izgraditi svi građevni materijali, uključujući lesonit, materijale za pokrivanje krovova, materijale za podove, zidne ploče, brtvila, oplatu, boje, ivericu, žbuku, šperploču, armirani beton, izolaciju, cigle i biorazgradive plastične kompozite koji su čvršči od čelika.
Konoplja ne zahtjeva herbicide i pesticide kod uzgoja te stvara humus i čisti tlo od teških minerala, a može dati 250 posto više vlakana od pamuka, a uz manju potrošnju vode, te 600 posto više vlakana od lana, na istoj površini. Dr. sc. Zvjezdana Augustinović s Visokog gospodarskog učilista u Križevcima je, u disertaciji kojom je magistrirala je na temi konoplje, obuhvatila istraživanja na koji način gnojidba dušikom i gustoća sjetve utječu na prinos i kvalitetu stabljike konoplje.
Provedena su kroz poljske pokuse na pokušalištu Visokoga gospodarskog učilišta u Križevcima tijekom 2003-2005. godine. Između ostaloga, ustanovljeno je da njezinom uzgoju nisu bili potrebni nikakvi pesticidi (ni jedne godine se nije pojavio niti jedan štetnik ili bolest), a iza nje je tlo ostalo gotovo potpuno čisto od korova. U sve tri godine istraživanja koje su bile klimatski potpuno različite prinosi stabljike, vlakna i ukupne biomase bili su i više nego zadovoljavajući.
Konoplja sa jednog hektara daje znatno više drveta nego šumske vrste za jednu godinu. Primjerice, godišnji prirast drveta borove šume iznosi 2,5 m3/ha, dok istovremeno konoplja prinosom od 10 t/ha stabljike daje 10-12 m3/ha drveta. Osim toga, konoplja, zbog svoje otpornosti, može rasti na bilo kakvom tlu, a tlo koje je iscrpljeno monokulturom može revitalizirati pa i zaustaviti eroziju tla.
To je u mnogim zemljama koje su posjekle previše šuma (poput Madagaskara, Bornea, ali se i eolskom erozijom u SAD-u godišnje ‘otpušu’ tisuće tona zemlje) veliki problem, jer zemlju više ništa ne drži na okupu pa je počela oticati u more ili je odnosi vjetar. Konoplja pušta jako duboki korijen, pa neki smatraju da bi se sadnjom konoplje u tim područjima mogla zaustaviti erozija tla. Tome još treba pridodati i činjenicu da konoplja izvlači otrove iz zemlje, pa bi mogla biti vrlo korisna u područjima pogođenim radijacijom.
Svemoćna konoplja
Danas se od konoplje može dobiti preko 25 000 različitih proizvoda, među kojima su pojedini dijelovi za potrebe automobilske industrije, potpuno biorazgradiva plastika ili lagane građevne ploče i izolacijski materijal.
Konopljin beton (hempcrete) građevni je materijal koji se proizvodi od usitnjenih unutarnjih vlakana stabljike konoplje. Pomiješana s vapnom, mljevenom drozgom ili drugim dodacima, ona stvaraju celulozni cement koji je lakši od konvencionalnih materijala, ali s poboljšanim svojstvima toplinske i zvučne izolacije. Taj materijal otporan je na vatru i u potpunosti otporan na termite.
Mogao bi biti sjeme revolucije u izgradnji kuća jer se stvrdnjava poput betona, ali se može rezati poput drvenih greda. Svaka neželjena građevina od konopljinog betona mogla bi se jednostavno samljeti i ubaciti u novu smjesu. Konopljin beton omogućio bi i to da ljudi puno lakše sami grade kuće, uz to što bi dramatično smanjio troškove stanova pojednostavljujući gradnju: na primjer, krov izliven od konopljinog betona ojačan bambusom može zamijeniti krov s crijepovima, opšav i oluk. Takav krov imao bi bolju toplinsku i zvučnu izolaciju od crijepova, bio bi otporan na tuču i uvelike smanjio rizik od požara.
Kao da sve ovo nije dovoljno, konoplja bi mogla biti i zamjena za naftu. Njena prirodna biomasa bi mogla praktično nadoknaditi sve energetske potrebe koje se danas zadovoljavaju naftom (koja, čini se, i nije organskog porijekla). Rick Simpson, stručnjak za konoplju, rekao je da je konoplja nevjerojatan izvor goriva, čak i u starim gabaritima.
Na oko 4000 m² zemlje, proizvodila je oko 1800 litara etanola, kojim se može pokretati automobil ili grijati dom. No danas, koristeći enzime u postupku, iz iste se površine može se dobiti oko 7000 litara etanola, rekao je i dodao: „Ako imate 7000 litara etanola, to će grijati vašu kuću, grijati toplu vodu, pokretati vaš automobil i još će vam par tisuća litara ostati. Od 4000 m² konoplje možete postati energetski neovisni od sistema i samodostatni.“
Spomenimo i to da je 1941. Henry Ford napravio automobil od vlakana konoplje koji je, kaže se, bio 30% lakši i deset puta čvršći od čeličnog. Na poznatoj snimci Henry Ford stoji pored auta s maljem u ruci i lupa po prtljažniku automobila, a da ne napravi niti jednu udubinu.
Da ne pričamo o tome da konoplja ne hrđa. Rick Simpson je rekao: „Zašto onda ne radimo svoje aute, brodove, avione od konoplje? Ako malo pogledate po svom domu, vaš stol, stolice, sve plastične stvari koje imate, sve to može biti proizvedeno od konoplje. U stvarnosti, trebali bi živjeti u ekonomiji temeljenoj na konoplji, umjesto ekonomije temeljene na skupim i otrovnim fosilnim gorivima.“
Zanimljivo očište. Do potkraj 19. stoljeća svijet je pokretao sustav temeljen na ugljikohidratima, u kojem su se sva vlakna, goriva i lijekovi za zadovoljenje ljudskih potreba proizvodili fotosintezom, a Sunčeva se energija koristila za kombiniranje ugljičnog dioksida i vode u celulozu, osnovni građevni materijal prirodnog svijeta.
Dakle, svijet su pokretali sunce i voda.
Korporatisti neće energetsku neovisnost ljudi
Bilo je to prirodno stanje stvari, bez ikakve potrebe za pokretima zelenih i drugim manipulacijama ekologijom. Tijekom 20. stoljeća velik dio tih ugljikohidrata zamijenili su ugljikovodici koji se dobivaju iz ugljena i nafte. Skup vic, jer treba duboko bušiti skupim tehnologijama, ali potom se može po volji manipulirati cijenom. S druge strane, konoplju svatko može posaditi u vlastitom vrtu, a neovisnost ljudi svakako nije ono što odgovara korporatističkoj agendi.
Kad su umjesto konopljinih prirodnih vlakana došla petrokemijska vlakna, najlon, poliester i drugi sintetički materijali počeli su se proizvoditi u golemim količinama i promovirati agresivnim reklamama. Umjesto papirnatih vrećica i kutija dobili smo sveprisutne plastične vrećice.
Milijarde tih toksičnih i u puno slučajeva nerazgradivih predmeta proizvedene su kako bi bile upotrijebljene samo jednom i odbačene da bi onda pronašle put do potoka i rijeka i s vremenom se stopile u goleme potopljene otoke smeća u Tihom oceanu i drugim oceanima, oslobađajući u morski i ljudski ekosustav toksičnu tempiranu bombu kemikalija koje narušavaju hormone.
Umjesto da se papir proizvodi iz jednogodišnjih kultura za vlakna, goleme površine drevnih šuma ruše se i pretvaraju u triješće, pa zatim kuhaju s klorom i drugim opasnim kemikalijama kako bi se dobio inferioran proizvod u usporedbi s onim što zamjenjuje.
To je moguće samo u krajnje nerazumnom svijetu. Ili namjerno manipuliranom.
Priča o konoplji ne bi bila potpuna kad se ne bi reklo i to da su konopljine sjemenke bez premca u hranjivosti. Sadrže antioksidanse, bjelančevine, karotene, vitamine A / beta-karoten, B1,B2,B3,B6,C,D,E (prirodni antioksidans) fitosterole, fosfolipide, kao i brojne minerale, uključujući kalcij, magnezij, sumpor i željezo, cink i fosfor, sve u lako probavljivom obliku.
Izvor su bjelančevina i sadrže svih 20 poznatih aminokiselina, uključujući devet esencijalnih. Ulje konopljinog sjemena izuzetno je bogato esencijalnim masnim kiselinama te je najuravnoteženije prirodno ulje za ljudsku prehranu. Njegovih 10 posto zasićenih masnih kiselina pruža energiju, dok 80 posto esencijalnih masnih kiselina prvenstveno služe kao građevni blokovi stanica te za proizvodnju hormona.
Sjeme konoplje jedan je od najbogatijih izvora ALA (alfa-linolenske kiseline), biljnog oblika esencijalne masne kiseline omega-3. ALA ima strukturu od 18 ugljikovih atoma koja se u tijelu produžuje u lanac od 22 ugljikova atoma radi sinteze DHA (dekosaheksaenske kiseline) i EPA (eikosapentaenske kiseline). U tom obliku omega-3 ugrađuju se u mozak, stvarajući ključan dio neuronske membrane.
Sjeme konoplje impresivan izvor minerala i vitamina
Postoje dvije vrste esencijalnih masnih kiselina: omega-3 i omega-6. (zovu ih ‘esencijalnima’ zato što ih tijelo ne može sintetizirati, zbog čega ih je potrebno dobivati iz hrane). Za optimalno zdravlje idealan odnos između unosa omega-3 i omega-6 bio bi 1:3. Industrijalizacija zapadnjačke prehrane i konzumiranje repičinog i drugih inferiornih ulja iz masovne proizvodnje – koja u svakom slučaju imaju nizak udio omega-3 – dovele su do ozbiljnog smanjenja unosa omega-3 uz istovremeno dramatično povećanje unosa omega-6.
Općenito govoreći, omega-6 masne kiseline i njihovi derivati djeluju proupalno, dok omega-3 stvaraju medijatore koji obuzdavaju upalnu reakciju. Uz prevladavanje omega-6 i nedostatak omega-3 tijelo je u trajnom stanju suvišne upale. Ljude koji nastoje održavati povoljnu ravnotežu omega-3 i omega-6 masnih kiselina i ujedno čuvaju svoja tijela od oksidativnog stresa redovitim unosom prirodnih antioksidanata biljnog podrijetla općenito ne muče osteoartritis ili druge degenerativne bolesti.
Također, rijetko imaju problema s krvnim tlakom i nemaju potrebu za antidepresivima – dvjema skupinama lijekova koje donose velike prihode farmaceutskim kompanijama uz štetu po organizam čovjeka. Idealan unos omega-3 također je potreban za optimalno funkcioniranje imunološkog sustava. Nedostaci se mogu manifestirati kao alergije, autoimune bolesti i drugi izrazi imunološke disfunkcije.
Konopljino sjeme nudi jedinstvenu kombinaciju važnih hranjivih tvari te impresivan raspon vitamina i minerala. Ima posebno visoku razinu vitamina E, snažnog antioksidanta koji štiti omega-3 od užeglosti. Vitamin E, kojega tako često nedostaje u prehrani prerađenim namirnicama, od presudne je važnosti za zdravlje žila zbog toga što održava elastičnost stjenki krvnih žila. Bjelančevine u konoplji uravnotežene su i lako se apsorbiraju. Slobodno se može reći, namirnice od konoplje mogle bi liječiti i revitalizirati stanovništvo. Predvidljivo, takva je biljka zakonom zabranjena, dok nam se u prehranu i vodu podvaljuju fluoridi, aspartam i drugi opasni otrovi.
Konoplja kao temelj svjetske ekonomije
Liječnik i doktor znanosti Andrew Katelaris je u tekstu u časopisu Nexus nabrojao neke važne uporišne točke teze da je konoplja biljka na kojoj bi se mogla temeljiti cjelokupna ekonomija. Za početak, može li postojati održivija industrija od one koja bi koristila jednogodišnje kulture kao polaznu točku za tvorničku proizvodnju, zamjenjujući mineralne sirovine kao što su željezna ruda i ugljen?
Dr. Katelaris je ponudio viziju posve mogućeg svijeta u kojem se automobili izrađuju od konoplje, upotreba stabala i klora u proizvodnji papira bila bi samo daleka uspomena, a tvornice za proizvodnju bezdrvnog papira bile bi okružene zelenim poljima konoplje. Što se odjeće tiče, sintetička vlakna odavno bi bila nestala, a zamijenili su ih prirodni tekstili koji dišu, proizvedeni od konoplje, ramije i bambusa. Nakon što bismo se obukli u odjeću od konoplje, pročitali knjigu otisnutu na papiru od konoplje i sjeli u automobil proizveden od konoplje, mogli bismo krenuti prema svojoj kućici, koja bi također mogla biti dijelom i od konoplje.
Ove sekunde sve ovo su samo slova na monitoru, ali – za razliku od mnogih drugih ideja i koncepata o pozitivnom razvoju čovječanstva – ideja o ekonomiji utemeljenoj na konoplji je doista jednostavna i prilično izvediva i ovog trenutka. Na putu prema ostvarenju takve vizije stoje samo dvije stvari: svijest ljudi o mogućnostima konoplje i zakoni koji stvaraju ograničenja po pitanju sađenja industrijske konoplje. Dobro se prisjetiti toga da je 1960-tih Jugoslavija bila šesti ili sedmi najveći proizvođač i izvoznik industrijske konoplje u svijetu.
