Krešimir Mišak: Sve je počelo s 12 patenata za HAARP

Patenti su opisivali kako manipulacijom ionosfere i magnetosfere stvoriti energetski štit protiv interkontinentalnih raketa, komunicirati s podmornicama, onemogućiti komunikaciju, dubinski skenirati površinu Zemlje i naći nova nalazišta fosilnih goriva ili ukopane neprijateljske bunkere, kako stvarati potrese, tsunamije i vulkanske erupcije…

Piše: Krešimir Mišak

HAARP je bio jedan od često spominjanih pojmova tijekom nedavnih poplavnih razdoblja, kad su mnogi upirali prst u to navodno američko geotektonsko-i-tko-zna-kakvo-još oružje. Kažem “navodno” jer su se u isto vrijeme javljali i naivni vjernici u službene priče koji su mahali nekim podacima i objavama o tome da je antenski sustav HAARP tek dio istraživanja ionosfere i ništa više. U takvoj polarizaciji rasprava postaje nemoguća, s razlogom – ako je riječ o tajnom oružju, ne očekujete valjda da će javno objavljeni podaci biti točni. A opet, kako možete znati da je riječ o tajnom oružju – kad je tajno?

Doduše, o HAARPU se se javno oglasili i predsjednici nekih država – recimo bivši venecuelanski predsjednik Chavez je optužio SAD da ga je koristio na Haitiju, a bivši iranski predsjednik Ahmedinajad da je isto oružje korišteno za stvaranje suša na jugu Irana prije nekoliko godina. Nekako nisam sklon misliti da su do tih zaključaka predsjednici tih velikih i moćnih država došli pušeći travu u mračnoj sobi ili čitajući interentske web-siteove posvećene “teorijama urote”. Obje te zemlje SAD smatra svojim neprijateljima, praktički se nalaze u nekom vidu neobjavljenog obavještajno-informacijskog rata te zbog toga imaju vrlo aktivne i razvijene obavještajne službe. Valjda su nešto načuli!

Kumovi američkog raketnog programa daju zeleno svjetlo za projekt

Ako HAARP postoji, svakako je u kategoriji egzotične vojne tehnologije, baš onakve kakvima se bavi mračna američka agencija DARPA koja bojišta već pretvara u prizore nalik onima iz uvodnih scena Terminatora, prepune robota – oružja krajnje neugodnog izgleda. Povremeno, HAARP bude spomenut i u javnoj areni, recimo u proglasu Europskog parlamena prije desetak godina, s preporukama da se zabrane takava oružja, ali postojanje takvih oružja još je uvijek u kondicionalima.

Pa onda, kako izaći iz uobičajenih okvira rasprave koja se svodi na prihvaćanje ili negiranje? Možda nikako. A možda šerlokholmsovskim detektivskim pristupom praćenja finih tragova. Zapravo cijela kontraverza oko HAARP-a, kako je to sažemo moj frend Vilim, zapravo počiva samo na jednom jedinom pitanju – je li taj pogon HAARP-a napravljen na temelju dvanaest patenata firme APTI ili ne.

Sva sreća je što čovjek ima prijatelje i što se ti prijatelji bave raznim temama. Tako sam, da si skratim muke kad sam odabrao ovu temu, nazvao Vilima Uzelca iz Labina, koji je HAARP zadnjih godina istraživao uzduž i poprijeko – nije bilo tog traga u vidu patenata, promjena vlasništva tvrtki i sličnih slučajnih tragova na koje nitko nije obratio pažnju, a da on nije za njim krenuo, nekad gubeći i mjesece. Zamolio sam Vilima samo da mi pošalje popis patenata na kojima bi se mogao temeljiti HAARP, kao i niz međukorporacijskih promjena vlasništava nad tvrtkom koja je posjedovala patente, a dobio sam trideset stranica materijala s izvorima izjava iz medija i dokumenata, tehničkim podacima, objašnjenjima tehnologije, poveznicama s drugim tehnologijama i slično. Iz svega toga pokušao sam izvući bit i sažeti rečeno, ali ni to nije moglo proći bez bitnog reduciranja. No, ukratko, hvala ti Vilime, a evo kojim se tragom može krenuti za HAARPOM i kuda on vodi…

Sredinom osamdesetih godina plinsko-naftni konglomerat ARCO (Atlantic Oil Rich Field Company), vlasnik najvećeg dijela naftnih bušotina na Aljasci, razmišljao je o eksploataciji plina kojeg se godinama pod visokim tlakom vraćalo natrag u naftne bušotine. Plin je nerazdvojni pratitelj nafte i nalazi se u neposrednij blizini gotovo svih naftnih polja, ali udaljenost ARCO-vih bušotina od ostatka svijeta činila je eksploataciju tog plina neisplativom (izgradnja dugačkog plinovoda, sustava za ukapljavanje plina, ukrcajnih terminala za brodove specijalizirane za prijevoz ukapljanog plina itd). Netko je u ARCO-u doznao za fizičara Bernarda Eastlunda, koji se bavio plazmom, a imao je i neke patente. Ti patenti opisivali su učinke elektromagnetskih valova na zemljinu magnetosferu i iononsferu te davali osnovne naputke za izgradnju pogona preko kojeg bi se tim učincima eksperimentiralo, ali i bilo u mogućnosti slati velike količine energije u ionosferu i preko nje na neki drugi kraj zemlje. Prvobitni poticaj za nastanak projekta HAARP zapravo je bio pretvorba i prijenos električne energije. Takav bi se pogon napajao električnom energijom dobivenom izravno od plina s ARCO-vih bušotina, bez potrebe za transportom plina.

Kada su predstavnici ARCO-a predstavili tu ideju Simonu Ramou, jednom od kumova američkog raketnog programa, on ga je proslijedio zamjeniku ministra obrane, koji ga je dalje proslijedio agenciji DARPA (koja se bavi naprednim tehnologijama) i njenom direktoru Tony Tetheru koji je dao zeleno svjetlo početku financiranja projekta. Takav projekt DARPA-i je bio je izuzetno interesantan jer su patenti opisivali kako manipulacijom ionosfere i magnetosfere, pored prijenosa energije, stvoriti energetski štit protiv interkontinentalnih raketa, kako manipulirati vremenom u velikim razmjerima, komunicirati s podmornicama, poremetiti i onemogućiti komunikaciju, dubinski skenirati površinu Zemlje i naći nova nalazišta fosilnih goriva ili možda ukopane neprijateljske bunkere, kako stvarati zemljotrese, tsunamije i vulkanske erupcije…

Projekti vrijedni milijarde dolara

Međutim, službeno, projekt HAARP je navodno začet jednog jutra, 13. prosinca 1989., kada je u Uredu mornaričkog istraživanja (Office of Naval Research – ONR) održan sastanak združenog osoblja mornaričkih i zrakoplovnih snaga. Sastanak je opisan kao rasprava o zajedničkim interesima u provođenju programa Ministarstva obrane na području modifikacija ionosfere. Službeni vojni i HAARP-ovi dokumenti inzistiraju na tome da je upravo na tom sastanku prepoznata “potreba” za izgradnjom posebnog pogona grijača ionosfere za provođenje eksperimenata i njihovu primjenu unutar Ministarstva obrane.

Vratimo se ARCO-u i Bernardu Eastlundu. Nakon dobivenog zelenog svjetla za provedbu studije izvedivosti, ARCO je osnovao podružnicu APTI (Arco Power Technologies Inc.), na njeno čelo postavio Bernarda Eastlunda, a za glavnog konzultanta Denisa Papadopulosa. 3. studenog 1993. američko zrakoplovstvo objavljuje da je dobitnik natječaja za prvu fazu izgradnje pogona HAARP – firma APTI.

U raspisanom natječaju za izvedbu projekta, uz APTI, sudjelovalo je nekoliko firmi, među kojima i korporacija Raytheon, po veličini 44. tvrtka na svijetu, s projektima koji se mjere u milijardama dolara, upravo dobro poznata po uskoj suradnji s američkom vojskom na projektima elektromagnetskih egzotičnih oružja. Radi usporedbe, treba naglasiti kako je u trenutku natječaja podružnica APTI imala dvadesetak zaposlenih, tek oko 20 milijuna dolara vrijednosti i apsolutno nikakvu reputaciju po pitanju sličnih projekata. Zaključak koji se nameće jest da je razlog pobjede na natječaju upravo vlasništvo nad dvanaest patenata (tri od Bernarda Eastlunda) potrebnih za izgradnju HAARP pogona.

Daljnje promjene vlasničkih struktura su također zanimljive. APTI je u lipnju 1994. prodan tvrtki E-systems. Interesantno je primijetiti da APTI nije prijavio nikakavu zaradu od svoga osnutka kasnih 1980-ih. E-systems tada mijenja ime u “Advanced Power Technologies Incorporated” te zadržava skraćenicu APTI koja se pojavljuje u svim patentima. 1995. godine korporacija Raytheon – ona koja se natjecala protiv APTI-ja i koja je “stari” suradnik vojske – kupuje E-systems za 2,3 milijarde dolara, a time i Eastlundove patente. Nećemo puno pogriješiti ako zaključimo da je jedina realna vrijednost prvotne firme APTI počivala samo u njihovih dvanaest patenata potrebnih za početak gradnje pogona HAARP u Gakoni na Aljasci.

Pitanje je i kakve posljedice može imati generiranje valova ekstremno niske frekvencije na većem području na zdravlje i ponašanje ljudi, ali i na eventualno izazivanje tektonskih pomaka, potresa i slično?

U početku, HAARP su zajednički vodili Ured za mornaričko istraživanje ONR i Air Forces’s Philllips Laboratory u Massachusettsu. DARPA (Defense Advanced Research Projects Agency) je potpisala memorandum dogovora s američkim zrakoplovstvom i mornaricom o vođenju projekta HAARP u studenom 2002. godine. (17. veljače 2003. objavljeno je da je British Airways BAE Systems North America postigao konačni dogovor s APTI-jem oko kupnje cijele tvtke za 27 milijuna dolara gotovine i potom zaključio ugovor s američkom mornaricom u visini od 35 milijuna dolara za dovršetak programa HAARP, što je tipični primjer vojno-korporativne suradnje).

U ožujku 2006. na službenim stranicama agencije DARPA, pod čijom kapom se odvija razvoj HAARPA, objavljeno je da je gradnja projekta HAARP završena. Od tada je projekt vođen budnim okom projekt-menadžera dr. Sheldona Z. Metha. Istovremeno s projektom HAARP, dr. Meth je vodio program zračnog lasera i magnento-hidrodinamično-eksplozivnog streljiva (Air Laser and Magneto Hydrodynamic Explosive Munitions – MAHEM). Dakle, čovjek koji radio na razvoju nekakvih bombi postavljen je na čelo projekta koji bi trebao ispitivati reakciju gornjih slojeva ionosfere s elektromagnetskom valovima, što je svakako zanimljivo iz perspektive tvrdnji da HAARP navodno nikad nije smatran niti korišten kao oružje.

Svrnimo na trenutak pogled na DARPA-u, „Agenciju za istraživanje naprednih projekata”, koja djeluje u sklopu Ministarstva obrane SAD-a. DARPA prati istraživanje i tehnologije gdje su rizik i iskoristivost vrlo visoki i gdje uspjeh može omogućiti dramatičan napredak po pitanju tradicionalne vojne uloge i misije. DARPA ima osam tehničkih odjela, a HAARP spada pod Taktičko-tehnološki odjel (TTO). Po DARPA-inom opisu TTO “je uključen u razvoj visokorizične, visokonaplatne napredne vojne tehnologije (naglasak dodan) naglašavaju i sustavni i podsustavni prilaz razvoju nenadgledanih sustava, svemirskih sustava i taktičkih umnoživača”. Što god da sve to značilo, ključno je svrnuti pažnju na izraz “vojna tehnologija” koji sadrži opis odjela koji se bavi HAARP-om.

Egzotično oružje ili paranoja

Osporavatelji zaključaka da HAARP nije vrsta oružja i da se radi tek o paranoji uporno tvrde da je u tom projektu tek bilo riječi o znanstvenom istraživanju ionosfere, ali nasuprot tome stoji službena izjava DARPA od 3. rujna 2006. da je HAARP “projekt koji je razvio nove eksperimentalne istraživačke metode i proveo istraživački program u cilju istraživanja novonastalih ionosferskih i radio-tehnologija koje su u izravnoj relaciji s naprednim obrambenim aplikacijama”.

U istoj izjavi DARPA navodi da se “trenutno polje antena pokazalo izuzetno pouzdanim i fleksibilnim te je pokazalo izvodljivost sveukupnog koncepta. Međutim, današnji rezultati ispitivanja ukazuju na potrebu proširenja postojeće snage emitiranja s 960 kW na planiranih 3,6 MW kako bi se omogućila potrebna napredna istraživanja i demonstracija novih vojnih sustava predviđena orginalnim konceptom HAARP” (naglasak dodan). Dakle, već je “originalni koncept” HAARP-a bio “novi vojni sustav”, ne radi se ni o kakvim slučajno otkrivenim učincima.

Primjena sustava danas

Danas, 2014. godine, HAARP je proširen na planiranih 3,6 MW odašiljačke snage. Pogledajmo čemu može služiti ako je napravljen na temelju 12 APTI-jevih patenata, a što je prilično izvjesno s obzirom na gore opisani slijed promjena vlasništva:

• Manipulacija magnetnim poljem Zemlje u cilju generiranja područja visoko nabijenih čestica i stvaranja proturaketnog štita
• Ubrzavanje električno nabijenih čestica uzduž linija magnetskog polja Zemlje i mijenjanje njegovog oblika
• Radar za nadziranje iza horizonta
• Poremećaj ionosfere radi poremećaja komunikacije te kreiranje zona unutar ionosfere za provođenje kontrolirane komunikacije
• Generiranje valova ekstremno niskih frekvencija (ELF) i njihovo korištenje u snimanju i ispitivanju tla ispod površine zemlje te komunikacije s podmornicama

Takvih sličnih ionosferskih grijača ima po cijelom svijetu. Prvi takav operativni sustav podignut je u SSSR-u i zvao se SURA.

Sličan pogon nalazi se u Tromsu u Norveškoj i zove se EISCAT, a postoji još jedno na otočiću Svalbard visoko na sjeveru Norveške.

HAARP u odnosu na slične pogone u svijetu

Slični pogoni postoje danas i u Kini, Indiji, Čileu itd. No, za razliku od drugih ionosferskih grijača, HAARP ima sposobnost fokusiranja elektromagnetske energije na sličan način na koji laser fokusira svjetlost. Pojedinačna antena je dipolna, cirkularno polarizirana, visoko frekventna (kratkovalna – Model D616G, koju je specijalno za HAARP razvio odjel DRS Broadcast Technology u Dallasu).

Kompjuterski programirano okidanje pojedinačnih antena omogućuje postizanje elektronske ciklotronske rezonancije i vrlo preciznu modulaciju izlaznoga vala. Isto je tako moguće tu modulaciju promijeniti u iznimno kratkom roku. Elektronska ciklotronska rezonancija je slučaj kad se frekvencija vanjskoga uzbudnoga elektromagnetskog vala poklopi s rezonancijom brzine okretanja elektrona u atomima. Svaki atom pojedinog elementa u molekuli ima svoju vlastitu frekvenciju, a ona je različita za svaki pojedinačni element. Precizno izvedena elektronska ciklotronska rezonancija podiže brzinu rotacije subatomskih čestica u molekulama te njihovu temperaturu i energiju atoma u ionosferi do stanja plazme. Tako užarena zona ionosfere postaje reflektivna za druge elektromagnetske valove. Isto se tako preciznom rezonancijom može postići emitiranje niskofrekventnih valova iz ionosfere.

Pitanje jest i kakve posljedice može imati generiranje valova ekstremno niske frekvencije na većem području na zdravlje i ponašanje ljudi, ali i na eventualno izazivanje tektonskih pomaka, potresa i slično?

Ljudski mozak u različitim stanjima odašilje valove ekstremno niskih frekvencija koji se, s obzirom na frekvencije nazivaju Delta (0.1 – 3 Hz); Theta (4 – 7 Hz); Alfa (7.5 – 12.5 Hz) i Beta (16 – 31 Hz). Moždani alfa-valovi koje je otkrio Hans Berger od 7,5 do 12 Hz potpuno se podudaraju s frekvencijom Zemljinih valova nazvanom Shumanovom. To je prvi primijetio i doveo u korelaciju dr. Ankemuller. Oni su ujedno i frekvencija pod kojom je ljudski um najproduktivniji, ali oni kontroliraju i našu kreativnost, djelovanje, stres, anksioznost, imunološki sustav itd. Vrlo je precizno dokazano da je izloženost ljudskog organizma Zemljinoj frekvenciji važan element koji utječe na mentalno i fizičko zdravlje pojedinca. Ta je činjenice poznata već puno godina i dokazana u eksperimentima profesora Ruthera Wevera sa instituta Max Planck. Profesor Wever, u suradnji sa svojim asistentom Jurgenom Aschoffom, dao je sagraditi podzemni bunker u Andechsu kojeg je pretvorio u faradejev kavez i u njemu izolirao ispitanike pokusa od Zemljinog pulsa od 7,83 Hz pulsa. Ispitanici bi ubrzo nakon toga počeli imati osjećaj slabosti, mučnine i depresije. Zatim je unutar bunkera aktivirao generator koji je stvarao 7,83 Hz impulsa i svi su ispitanici odmah prestali osjećati bilo kakve tegobe.

Zemljina frekvencija od 7,83 Hz – izvor života

Zemljina frekvencija od 7,83 Hz nije samo uvjet za dobro zdravlje i mentalnu stabilnost čovjeka, ona je i sam izvor života. U eksperimentu 2011.godine nobelovac Luc Montagnue dokazao je da je moguće formirati potpuno novu DNK iz potpuno sterilne vode u kojoj su prije filtriranja bile bakterije M. Pirum i E. Coli. Nakon što je izložio sterilnu vodu Zemljinoj frekvenciji od 7,83 Hz, nukleotidi su formirali potpuno novu DNK “iz ničega”. Bez prisustva Zemljine frekvencije formiranje nove DNK bilo je nemoguće. To nam govori da je Zemljin puls od 7,83 Hz nešto više od tek signala koji se nekom igrom slučaja baš podudara s najdominantnijim frekvencijama ljudskog mozga. Svaki uređaj ili pogon koji bi mogao zamijeniti ili, još gore, potpuno anulirati Zemljin puls, itekako bi utjecalo na čovjeka i njegov sveukupni razvoj.

Postoje i eksperimenti koji pokazuju sposobnost mozga da se prilagodi vanjskom podražaju elektromagnetskih valova i počne ih oponašati. Jedan takav eksperiment proveo je David Walonick. Oponašanjem vanjskih valova mozak može prijeći u druga stanja pa se na taj način može kontrolirati i upravljati čovjekovim ponašanjem i načinom razmišljanja. Postoji niz objavljenih patenata za uređaje koji proizvode takve učinke.

Pogledajmo sada kako ELF-valovi mogu utjecati na potrese, vulkane i slično. Znanstvenici NASA-inog istraživačkog centra Ames u Kaliforniji su u prosincu 2001. godine proučavali preko stotinu potresa i zaključili da su u skoro svim slučajevima njima prethodili elektromagnetski poremećaji u ionosferi. Znanstvenik Brooks Agnew je u dokumentarnom filmu History Channela „Weather Warfare” opisao kako je u proljeće 1987. slučajno izazvao pootres u Kaliforniji generatorom elektromagnetskih valova ekstremno niske frekvencije snage 30 Wati. U tom je filmu također demonstrirano, u malim razmjerima, kako ELF valovi mogu prouzročiti tektonske pomake, odnosno klizanje između velikih ploča u tlu. U mnogo je slučajeva zabilježeno da su potresima prethodila čudna svjetla u atmosferi ( 2008. Sichuan – Kina, lipanj 2010. Victoria – Kanada, 2010. Chile, 2011. Japan).