Ljubav, i to božanska ljubav, najviši je nivo ljubavi u kojem je sreća postignuta ne samo našim dugotrajnim osjećajem ljubavi i veselja, već i poimanjem sebe i svih drugih ljudi djelićima jedne univerzalne kozmičke cjeline, dijelom Boga/Tvorca.
“Zdravlje je sreća za tijelo. Ispunjenje želja, blagostanje i budućnost su sreća za duh, dok je sreća za dušu- ljubav.” ~ N.Lazarev
Kako biti sretan? Od pradavnih vremena mnogi filozofi, mislioci i učenjaci nastojali su dati odgovor na to pitanje, a i danas mnogi pokušavaju proniknuti u tu enigmu života.
Među ostalima tom pitanju se posvetio ruski filozof, iscjeljitelj i parapsiholog Sergej Nikolajevič Lazarev u svojoj posljednjoj objavljenoj knjižici Recept za sreću-kako biti istinski sretan? Lazarev na malo više od pedesetak stranica obrazlaže kako bi čovjek mogao postići sreću u životu u skladu sa sustavom koji je iznio u svojim prethodnim knjigama.
Autor ističe kako je u biti svaki čovjek sretan jer gaji ljubav u duši, ali često na to zaboravlja ili toga nije svjestan. S obzirom da je ljubav sreća za dušu, a duša jest primarna jer nas ona povezuje s Pauzrokom/Tvorcem, sreća se postiže ljubavlju.
Iz tog razloga Lazarev donosi tri stupnja prema postizanju božanske ljubavi u duši:
Radost, sreća i bezuvjetna ljubav.
Pri tome Lazarev pod radošću misli na kratkotrajan osjećaj poleta i veselja koji čovjek iskusi zbog ispunjenja određene želje ili nekog sretnog događaja u životu.
Pod srećom podrazumijeva kada osjećaj radosti postaje trajniji, nije više vezan uz sretne prilike u našem životu već postaje dio naše svakodnevnice, dio našeg karaktera i blagostanje u budućnosti.
Ljubav, i to božanska ljubav, najviši je nivo ljubavi u kojem je sreća postignuta ne samo našim dugotrajnim osjećajem ljubavi i veselja, već i poimanjem sebe, i svih drugih ljudi djelićima jedne univerzalne kozmičke cjeline, dijelom Boga/Tvorca.
Kako sam Lazarev kaže: “ljubav je sveučilište, sreća je škola, a radost je vrtić.” Ljubav je nemoguće dostići ukoliko ne prođemo kroz prethodne dvije stepenice koje do nje vode jer često u životu, za razliku od stepenica koje susrećemo u svakodnevnici, nema preskakanja pojedinih stepenica.
Preduvjet za svaku od stepenica u dostizanju (božanske) ljubavi jest unutarnja nezavisnost. Ne bi smjeli dopustiti da događaji u našoj svakodnevnici definiraju naše unutarnje raspoloženje.
Ako nam se nešto lijepo dogodilo trebamo se radovati, ali isto tako ne bi smjeli očajavati ako nam se dogodi nešto što smatramo ružnim ili lošim. Nesreće i loši događaji u životu su nažalost neizbježni, zapravo su integralni dio života, ustalom kao i lijepi trenuci.
Ako želimo gospodariti svojim životom, prvi korak je gospodariti vlastitim umom, pa tako i emocijama. Loše stvari na koje ne možemo utjecati prihvatimo kao volju Svevišnjeg (Više sile) i krenimo dalje kreirati svoj život u smjeru kojim želimo ići.
Istina, sve je to prilično teško, ali ako u tome ustrajemo i zadržimo vjeru te na koncu uspijemo, naš um, a posljedično tome i život – će se neopisivo promijeniti i neće postojati prepreka ili barijera koja će nam se činiti prevelikom.
Napisao: Kristian Volarić
