Ljudsko društvo zavode vođe koji su slijepi, jer nemaju znanje o cilju ljudskog života

Tko ste vi?… Jeste li vaše tijelo? Ili vaš um? Ili ste nešto više? Znate li tko ste, ili samo mislite da znate? I je li to uopće važno? Naše materijalističko društvo, sa svojim neprosvijećenim vođama, pretvorilo je u tabu raspitivanje o našem pravom, višem jastvu. Umjesto toga, svoje dragocjeno vrijeme koristimo za održavanje, ukrašavanje i zadovoljavanje tijela, bez više svrhe. Postoji li alternativa?

Evo što nam na tu temu prenosi jedan od najvećih prevoditelja vedske mudrosti sa sanskrita i jedan od najutjecajnijih učitelja vedske mudrosti prošlog stoljeća A.C. Bhaktivedanta swami Prabhupada…

Služenje nam je urođeno

U današnje vrijeme ljudsko društvo zavode vođe koji su slijepi, jer nemaju znanje o cilju ljudskog života – samospoznaji i ponovnom uspostavljanju našeg izgubljenog odnosa s Izvorom.

To znanje nedostaje. Prema vedskoj civilizaciji, savršenstvo života leži u spoznaji našeg odnosa s Bogom. Iz Bhagavad-gite, koju svi autoriteti transcendentalne znanosti prihvaćaju kao temelj sveg vedskog znanja, saznajemo da su ne samo ljudska već i sva druga živa bića sastavni djelići Boga. Djelići su namijenjeni služenju cjeline, kao što su noge, ruke, prsti i uši namijenjeni služenju cijelog tijela. Naša je dužnost, kao sastavnih djelića Boga, da služimo Boga.

Zapravo, mi uvijek nekoga služimo, svoju obitelj, zemlju ili društvo. Ako nemamo koga služiti, ponekad služimo mačku ili psa ljubimca. Sve to dokazuje da smo po prirodi stvoreni za služenje. A ipak, iako služimo najbolje što možemo, nismo zadovoljni, kao ni osoba koju služimo. Na materijalnom nivou, svatko je frustriran. Razlog je tomu nepravilno usmjereno služenje. Na primjer, ako želimo služiti stablo, moramo zalijevati korijen. Mala je korist od zalijevanja lišća, grana i grančica. Ako služimo Izvor, svi Njegovi sastavni djelići bit će samim tim zadovoljni. Takvim služenjem vršimo sve dobrotvorne djelatnosti i služimo društvo, obitelj i narod.

Svako ljudsko biće dužno je shvatiti svoj prirodni odnos s Bogom i djelovati u skladu s njim. Ako to učini, njegov život je uspješan. Međutim, katkada izazovno tvrdimo da nema Boga, da smo mi Bog ili da nas nije briga za Boga. Međutim, taj nas izazivački duh neće spasiti. Bog postoji i možemo Ga vidjeti u svakom trenutku. Ako odbijemo vidjeti Boga u svom životu, pojavit će se pred nama kao okrutna smrt. Ako ne poželimo vidjeti Boga u jednom obliku, vidjet ćemo Ga u drugom. Bog posjeduje različite oblike, jer je izvorni korijen cijeloga kozmičkog očitovanja. U stanovitom smislu, ne možemo Ga izbjeći.

Trebali bi uvijek imati na umu da se ljudski oblik života dostiže nakon mnogo milijuna godina evolucije u krugu seljenja duhovne duše. U ovom obliku života, ekonomsko pitanje rješava se lakše nego u nižim, životinjskim oblicima. Ekonomske potrebe svinja, pasa, deva, magaraca i drugih životinja jednako su važne kao naše, ali one se zadovoljavaju u primitivnim uvjetima, dok su ljudskim bićima, po zakonima prirode, pružene sve pogodnosti za vođenje udobna života.

Zašto su čovjeku pruženi bolji životni uvjeti nego svinji ili drugim životinjama? Zašto se visokom vladinom službeniku pružaju bolje pogodnosti za udoban život nego običnu činovniku? Odgovor je veoma jednostavan: ugledan službenik mora obavljati odgovornije dužnosti od činovnika. Slično tome, ljudsko biće mora obavljati dužnosti više od dužnosti životinja, uvijek zauzetih punjenjem gladnih trbuha. Po zakonima prirode, suvremeni životinjski standard civilizacije samo je povećao probleme punjenja trbuha. Kad priđemo nekoj od ovih uglađenih životinja radi duhovnog života, kažu nam da jedino žele raditi za zadovoljstvo svojih trbuha i da nema potrebe za raspitivanjem o Bogu. A ipak, unatoč njihovoj težnji za teškim radom, uvijek postoji nezaposlenost i razne druge zapreke koje postavljaju zakoni prirode. Usprkos tomu, oni poriču potrebu za priznavanjem postojanja Boga.

Ljudski oblik života

Ovaj ljudski oblik života nije nam dan samo za težak rad kao svinjama i psima, već za dostizanje najvišeg savršenstva života. Ne želimo li to savršenstvo, morat ćemo teško raditi, jer će nas na to prisiliti zakoni prirode. U posljednjim danima Kali-yuge (sadašnjeg doba) ljudi će morati teško raditi samo za koricu kruha. Taj je proces već počeo. Svake godine ljudi će trebati sve više raditi za sve manju plaću. Ljudska bića nisu stvorena za težak rad kao životinje i ako ne izvrše dužnosti ljudskog bića bit će prisiljena, po zakonima prirode, prijeći u niže vrste života. Bhagavad-gita slikovito opisuje kako se duhovna duša, po zakonima prirode, rađa i dobiva odgovarajuće tijelo i čulne organe za uživanje u materiji u materijalnom svijetu.

U Bhagavad-giti je također rečeno da se osobama koje započnu, ali ne dovrše proces prilaženja Bogu – drugim riječima, osobama koje ne postignu potpuni uspjeh u razvijanju transcendentalne svjesnosti Boga – pruža prilika da se rode u obitelji duhovno naprednih ljudi ili u imućnim trgovačkim obiteljima. Ako se neuspješnim duhovnim kandidatima nudi takvo aristokratsko podrijetlo, što reći o onima koji su postigli traženi uspjeh? Stoga pokušaj povratka Bogu, čak i polovičan, osigurava dobro rođenje u sljedećem životu. I duhovno imućne obitelji pružaju pogodnosti za duhovni napredak, jer u njima osoba može steći priliku za daljnje napredovanje od točke na kojoj je stala u prošlom životu. U duhovnoj spoznaji, atmosfera koju stvara dobra obitelj povoljna je za njegovanje duhovnog znanja. Bhagavad-gita podsjeća takve sretnike dobra roda da je njihova sreća rezultat njihova predanog služenja u prošlosti. Nažalost, djeca iz tih obitelji, obmanuta mayom, iluzijom, ne traže savjet Bhagavad-gite.

Rođenje u imućnim obiteljima od samog početka rješava problem hrane, a kasnije omogućuje razmjerno lakši i udobniji život. U takvu položaju, osobi se pruža dobra prilika za napredovanje u duhovnoj spoznaji, ali nažalost, zbog utjecaja sadašnjeg željeznog doba (punog mehanike i mehaničkih ljudi), sinovi bogataša opčinjeni su osjetilnim uživanjem i zanemaruju dobru priliku za duhovno prosvjetljenje. Zbog toga priroda, po svojim zakonima, izaziva požare u njihovim zlatnim domovima.

Pod vladavinom demona Ravane, zlatni grad Lanka je bio spaljen u pepeo. To je zakon prirode. Bhagavad-gita je uvodna studija transcendentalne znanosti. Svi odgovorni vođe države dužni su uskladiti svoje ekonomske i druge programe s Bhagavad-gitom Svrha našeg života nije rješavanje ekonomskih pitanja života održavanjem ravnoteže na nesigurnom temelju, već rješavanje osnovnih problema života koji se pojavljuju po zakonima prirode. Bez duhovnog pokreta, civilizacija je statična. Duša pokreće tijelo, a živo tijelo pokreće svijet. Mi vodimo brigu o tijelu, ali nemamo znanje o duhu koji pokreće tijelo. Bez duha, tijelo je nepokretno, ili mrtvo.

Ljudsko je tijelo izvrsno vozilo kojim možemo dostići vječni život. Rijetka je i veoma važna lađa za prelazak preko oceana neznanja materijalnog postojanja. Na toj lađi služi umješan lađar, duhovni učitelj. Božanskom milošću, lađa plovi na povoljnom vjetru. Uz sve te povoljnosti, tko ne bi iskoristio priliku za prelazak preko oceana neznanja? Ako netko zanemari tu dobru priliku, trebamo znati da čini samoubojstvo.

Krećemo li se prema pravom odredištu?

Vagoni prvog razreda su, bez sumnje, vrlo udobni, ali ako vlak ne vozi ka svom odredištu, koja je korist od vagona s klima-uređajima? Suvremena je civilizacija previše zaokupljena pružanjem udobnosti materijalnom tijelu. Nitko nema znanje o pravom cilju života – povratku Bogu. Ne smijemo samo udobno sjediti. Trebamo vidjeti kreće li se naše vozilo ka pravom odredištu. Nema prave dobrobiti od pružanja udobnosti materijalnom tijelu po cijenu zaboravljanja osnovne potrebe života – ponovnog zadobivanja izgubljenog duhovnog identiteta.

Lađa ljudskog života tako je građena da se mora kretati ka duhovnom odredištu. Nažalost, pet čvrstih lanaca vezuju tijelo za svjetovnu svjesnost:

1. vezanost za materijalno tijelo uzrokovana nepoznavanjem duhovne stvarnosti,
2. vezanost za rođake uzrokovana tjelesnim odnosima,
3. vezanost za rodnu zemlju i materijalna dobra, kao što su kuća, namještaj, imanje, nekretnine i poslovni papiri,
4. vezanost za materijalnu znanost, koja uvijek ostaje puna tajni zbog nedostatka duhovnog svjetla i
5. vezanost za religijske tradicije i svete obrede bez znanja o Bogu ili Njegovim predstavnicima, koji ih čine svetim.

Te vezanosti, koje usidruju lađu ljudskog tijela, potanko su objašnjene u petnaestom poglavlju Bhagavad-gite. One se uspoređuju s duboko ukorijenjenim banjanom čije korijenje sve dublje prodire u zemlju. Veoma je teško iskorijeniti tako čvrsti banjan, ali Gospodin preporučuje sljedeći proces: „Pravi oblik ovog stabla ne može se opaziti u ovom svijetu. Nitko ne može shvatiti gdje mu je kraj, gdje početak, a gdje temelji. Osoba mora odlučno presjeći ovo drvo oružjem odvojenosti. Tada mora pronaći mjesto iz kojeg se nitko ne vraća. Tamo se mora predati Boguod koje je sve poteklo i u kojoj sve počiva od pamtivijeka.” (Bhagavad gita. 15.3-4)

Izvući najbolje iz loše sklopljenog posla

Ni znanstvenici ni spekulativni filozofi nisu došli do konačnog zaključka o uređenju svemira. Samo su postavili različite teorije o tome. Neki od njih smatraju materijalni svijet stvarnošću, neki snom, a neki izjavljuju da postoji vječno. Na taj način zastupaju različita stajališta, ali nijedan svjetovni znanstvenik ili spekulativni filozof nikada nije otkrio početak svemira ili njegove granice. Nitko ne može reći kad je svemir nastao i kako lebdi u prostoru. Teoretski predlažu neke zakone, poput zakona gravitacije, ali ih ne mogu praktično primijeniti. Zbog nedovoljna znanja o istini, svi žele iznijeti vlastitu teoriju kako bi stekli slavu, ali u stvarnosti, ovaj je svijet pun bijeda i nitko ih ne može otkloniti samim iznošenjem teorija o njima.

Božanska Osoba, koja je potpuno svjesna svega u Svojoj kreaciji, obavještava nas da je za nas najbolje željeti oslobođenje od ovog bijednog postojanja. Moramo odbaciti vezanost za sve materijalno. Da bismo izvukli najbolje iz loše sklopljena posla, naše materijalno postojanje mora biti potpuno produhovljeno. Željezo nije vatra, ali može se pretvoriti u vatru neprestanim dodirom s njom. Slično tome, odvojenost od materijalnih djelatnosti može se dostići duhovnim djelatnostima, a ne materijalnom pasivnošću. Materijalna je pasivnost negativna strana materijalnog djelovanja, ali duhovna djelatnost nije samo negacija materijalnog djelovanja već izraz buđenja našeg pravog života. Moramo žarko željeti pronaći vječni život, duhovno postojanje, u Brahmanu, Apsolutu.

Vječno carstvo Brahmana opisano je u Bhagavad-giti kao vječna zemlja iz koje se nitko ne vraća. To je Božje carstvo. Nije moguće utvrditi početak našeg materijalnog života, niti je nužno saznati kako smo postali uvjetovani u materijalnom postojanju. Moramo se zadovoljiti razumijevanjem da na neki način odiskona vodimo ovaj materijalni život i da se sada trebamo predati prvobitnom uzroku svih uzroka. Preduvjet za povratak Bogu opisan je u Bhagavad-giti (15.5): „Osoba oslobođena iluzije, lažna ugleda i grešna druženja, koja je spoznala vječno postojanje odbacivši materijalnu požudu, koja je oslobođena dvostranosti sreće i nesreće, koja nije zbunjena i koja zna kako se treba predati Vrhovnoj Osobi, dostiže vječno carstvo.”

Osoba koja je uvjerena u svoju duhovnu osobnost, oslobođena materijalne koncepcije postojanja i iluzije, transcendentalna prema gunama materijalne prirode, neprestano obuzeta razumijevanjem duhovnog znanja, koja se potpuno odrekla osjetilnog uživanja, može se vratiti Bogu. Takva se osoba zove amudha, za razliku od mudhe, budalaste osobe u neznanju, jer je oslobođena dvostranosti sreće i nesreće.

Priroda božjeg carstva

Kakva je priroda Božjeg carstva? Ona je opisana u Bhagavad-giti (15.6): „Moje vrhovno prebivalište ne obasjavaju ni sunce, ni mjesec, ni elektricitet. Onaj tko ga dostigne, nikada se ne vraća u materijalni svijet.” Iako se svako mjesto u kreaciji nalazi unutar Božjeg carstva, jer je Gospodin vrhovni vlasnik svih planeta, Gospodin posjeduje osobno prebivalište koje se u potpunosti razlikuje od svemira u kojem sada živimo. To se prebivalište naziva vrhovnim prebivalištem, paramam. Čak i na ovom planetu postoje zemlje s visokim i zemlje s niskim standardom života. Pored Zemlje, postoji bezbroj drugih planeta u svemiru. Neke se smatraju višim, a neke nižim planetima.

U svakom slučaju, svim planetima pod kontrolom vanjske energije, materijalne prirode, potrebne su zrake sunca ili svjetlost vatre, jer je materijalni svemir taman. Međutim, iznad ovog predjela postoji duhovno carstvo, koje se nalazi pod utjecajem Božje više prirode. To je carstvo opisano u Upanišadama: „U tom prebivalištu nema potrebe za suncem, mjesecom ili zvijezdama, niti ga obasjava elektricitet ili neki oblik vatre. Sve materijalne svemire osvjetljava odraz tog duhovnog svjetla. Ta viša priroda je uvijek samoobasjana i zato možemo opaziti tračak svjetla čak i u najgušćoj tami noći.”

U Hari-vamši duhovnu prirodu objašnjava sam Gospodin sljedećim riječima: „Blistavi sjaj neosobnog Brahmana (neosobnog Apsoluta) obasjava sve postojanje, i duhovno i materijalno. Ali moraš shvatiti da svjetlo Brahmana predstavlja sjaj Mog tijela, o Bharata.” Taj je zaključak potvrđen u Brahma-samhiti. Ne bismo trebali misliti da Gospodinovo prebivalište možemo dostići materijalnim sredstvima kao što su svemirski brodovi. Trebamo znati da onaj tko dostigne božje prebivalište neprekidno uživa u vječnom duhovnom blaženstvu.

Kao nesavršena živa bića, prolazimo kroz dva stadija postojanja. Jedan se naziva materijalno postojanje, puno bijeda rođenja, smrti, starosti i bolesti, a drugi duhovno postojanje, puno vječnosti, blaženstva i znanja. U materijalnom postojanju postupamo pod utjecajem materijalnog shvaćanja tijela i uma, ali u duhovnom postojanju uvijek možemo uživati u sretnom, transcendentalnom dodiru s Božanskom Osobom. U duhovnom postojanju, Gospodin nikada nije izgubljen za nas.

U našoj sadašnjoj materijalnoj svjesnosti, vezani smo za osjetilno materijalno shvaćanje života, ali to se shvaćanje može odmah otkloniti predanim služenjem Boga. Ako prihvatimo načela predanog služenja, možemo transcendirati materijalne koncepcije života i osloboditi se guna vrline, strasti i neznanja, čak i dok obavljamo razne materijalne djelatnosti.

A.C. Bhakivedanta Swami Prabhupada