Malo je onih koji su spremni ići putem istine, jer to je jako bolan proces, mnogi bi željeli krenuti tim putem iz radoznalosti i pomodarstva, a zadržati stare navike. Neki krenu i izgube se u labirintu uma, opijeni egom misle kako su zvijezde dotakli, nažalost nekima ni psihijatrija ne može pomoći.
U stvari, mi uopće i ne znamo tko smo, skroz smo promašili suštinu, dok se krećemo u suprotnom pravcu od istine, od ljubavi i od Boga, sve više se udaljavamo od samih sebe i tko zna u što se pretvaramo i u što ćemo se pretvoriti.
Definitivno svuda je laž oko nas i mnoge istine su zatrovane sumnjom, a srca otrovana zlobom, mnogi su umovi pomračeni. Ljudi su masovno indoktrinirani, svi traže nešto s čim će se identificirati uslijed nedostatka spoznaje o sebi i svojoj suštini.
Malo je onih koji su spremni ići putem istine, jer to je jako bolan proces, mnogi bi željeli krenuti tim putem iz radoznalosti i pomodarstva, a zadržati stare navike. Neki krenu i izgube se u labirintu uma, opijeni egom misle kako su zvijezde dotakli, nažalost nekima ni psihijatrija ne može pomoći.
No, put istine zahtijeva odbacivanje svega lažnog, odbacivanjem svega što nije, a to današnji čovjek nije spreman učiniti, jer ne prepoznaje što je što.
Put modernog čovjeka je često put devolucije svijesti, put bez srca i bez duše, put beznađa omeđen strahom i niskim pobudama.
No čovjek nikako da pronikne u svoju dušu i to je najveća prepreka, njegov um i njegov ego ga uporno odvraćaju, ne daju mu da povjeruje, stalno ubacujući sumnju, vječito taj unutrašnji dijalog koji ga vraća na početak.
S razine duše percepcija je drugačija, tu prestaje ego, odatle počinje ljubav, odatle počinje Bog, to prihvaća samo prosvijetljen um.
Gdje god me duša vodila kroz vrijeme u različite dimenzije i u paralelne stvarnosti, svuda sam osjećao blaženstvo u prostoru u kojem sam boravio, jedino ovdje ne u ovoj našoj realnosti, osim u izmijenjenom stanju svijesti a u koje sam upadao spontano i potpuno svjesno, čist bez upotreba bilo kakvih supstanci.
S vremenom, shvatio sam da je to bilo stanje duše, da, s razine duše sam upadao u stanja povišene ili izmijenjene svijesti. Jer osjećaj blaženstva dolazi od duše, dolazi od Boga, od naše prisutnosti u duši jer mi to i jesmo, svijest naše duše.
Što više boravimo u toj svijesti, sve više osjećamo to blaženstvo koje nas sve više obuzima, postajemo naša duša, počinjemo misliti kroz dušu, dobivamo novo obličje, postajemo svjetlost naše duše. Tada gorimo iznutra i postajemo plamen koji će tek osvjetljavati puteve mnogih.
