Na osnovu želja, živo biće (duša, svjesnost) razvija i napušta gruba fizička tijela. To je poznato kao seljenje ili transmigracija duše. Kod nas na Zapadu takav proces naziva se reinkarnacija. No, jeste li se ikada zapitali kako to karma određuje novo tijelo i kako se zapravo odvija proces reinkarnacije?
Duša u svojim materijalnim životima biva podvrgnuta raznim vrstama takozvanog uživanja, jadikovanja, straha, sreće i nesreće. Živo biće je prvobitno, u svom čistom, duhovnom postojanju, bilo gotovo jednakih odlika kao i Bog. Međutim, kada postane privučeno željama za osjetilnim zadovoljenjem u materijalnom svijetu odvojeno od Izvora, pada u materijalna stanja.
Tako započinje svoje materijalno postojanje, što znači da se seli iz jednoga tijela u drugo, sve se više zaplićući dok ne prozre materijalnu iluziju (maya) i izađe iz kruga samsare. Vrati se Izvoru, ojačano iskustvom materijalnog postojanja. Više se nikad ne vraća.
Suvremeni psiholozi mogu proučavati djelatnosti uma – mišljenje, osjećanje i htijenje – no nisu sposobni dublje shvatiti materiju jer im nedostaje istinsko duhovno znanje. Vođeni takvim suvremenim psiholozima i filozofima, ljudi današnjeg doba ne poznaju djelatnosti suptilnoga tijela i tako ne mogu shvatiti što se zapravo podrazumijeva pod terminom seljenja duše.
Što je materijalno tijelo prema Bhagavad-giti?
U Bhagavad-giti, materijalni svijet se opisuje kao odraz drveta na vodi. Tijelo se može figurativno nazvati “izvorno drvo”. S tog drveta, koje potpuno ovisi o tlu materijalne prirode, dolaze dvije vrste plodova:
- Uživanje sreće
- Ispaštanje nesreće.
Uzrok drveta stvara druženje s njegova tri korijena, s tri odlike materijalne prirode:
- Vrlinom (sattva)
- Strašću (rajas)
- Neznanjem (tamas)
Plodovi tjelesne sreće imaju četiri okusa:
- Religioznost (dharma)
- Gospodarski razvoj (artha)
- Osjetilno zadovoljenje {kama)
- Oslobođenje {moksha)
Ova četiri okusa mogu se iskusiti kroz pet osjetila za stjecanje znanja uslijed šest okolnosti:
- Jadikovanje
- Iluziju
- Starost
- Smrt
- Glad
- Žeđ
Sedam slojeva kore drveta su:
- Koža
- Krv
- Mišići
- Masnoća
- Kosti
- Moždina
- Sjeme
Osam grana drveta čine pet grubih i tri suptilna elementa:
- Zemlja
- Voda
- Vatra
- Zrak
- Eter
- Um
- Inteligencija
- Lažni ja
Drvo tijela ima devet otvora:
- Oči (dva oka)
- Uši (dva uha)
- Nosnice (dvije nosnice)
- Usta
- Rektum
- Spolni organ
Također, drvo tijela ima i deset listova, deset vrsta zraka koji prolaze tijelom.
Na tom drvetu tijela nalaze se dvije ptice:
- Jedna je osobena duša (jiva-atma)
- Druga je Nad-duša (Paramatma)
Mijenjanje tijela – kako se zapravo odvija?
Kojim procesom i kako duša napušta materijalno tijelo? Objasnit ćemo to u ovom odjeljku.
Kada se sadašnje tijelo preobrazi u prah i ponovno pretvori u pet elemenata – zemlju, vodu, vatru, zrak i eter – vlasnik tijela, živo biće, prihvaća drugo tijelo napravljeno od materijalnih elemenata prema svojim plodonosnim djelatnostima u prošlom životu. Kada je suptilni oblik budućeg tijela oblikovan, duša zajedno sa suptilnim tijelom napušta sadašnje fizičko tijelo i dobiva novo.
To je potvđeno u Bhagavad-giti, koja predstavlja početak duhovnog razumijevanja: “Kao što utjelovljena duša u ovom tijelu prolazi kroz dječaštvo, mladost i starost, na sličan način duša u trenutku smrti prelazi u drugo tijelo. Samospoznata osoba nije zbunjena tom promjenom”. (Bg, 2.13)
Živo biće nije materijalno tijelo, već je materijalno tijelo prekrivač živoga bića. Bhagavad-gita uspoređuje tijelo s odijelom i vrlo detaljno objašnjava kako osoba mijenja odijela jedno za drugim. Isto vedsko znanje ovdje se potvrđuje. Živo biće, duša, stalno mijenja tijela jedno za drugim. Čak i u sadašnjem životu, tijelo se mijenja od djetinjstva do dječaštva, od dječaštva do mladosti i od mladosti do starosti. Slično tomu, kada je tijelo prestaro da nastavi postojati, živo biće odbacuje to tijelo i u skladu sa zakonima prirode dobiva drugo tijelo prema svojim plodonosnim djelatnostima, željama i trudu.
Zakoni prirode nadziru ovaj dio i zato sve dok je živo biće pod nadzorom izvanjske materijalne energije, postupak mijenjanja tijela odvija se prema nečijim plodonosnim djelatnostima.
Osoba koja zbog neznanja djeluje grješno, dobiva nižu kvalitetu tijela: karanam guna-sango. (Bg, 13.22) Zašto postoje višerazredna i nižerazredna tijela? Tijelo se dobija prema načinu druženja osobe s materijalnom prirodom. Ako se osoba u ovom životu zbližila s neznanjem i grješnim djelatnostima (dushkriti), u sljedećem će životu, po zakonima prirode, dobiti tijelo puno patnje.
I obratno, ukoliko je djelovala pobožno, u skladu sa zakonima koje su propisali viši autoriteti, opunomoćeni predstavnici Boga u materijalnom svijetu, tada će dobiti tijelo s višim odlikama.
Zaključak kojeg možemo izvući na osnovu gornjeg odjeljka je da su viši autoriteti već odredili sljedeće tijelo. Duša napušta sadašnje tijelo i ulazi u drugo. Ponekad osoba osjeća da mnoge njene želje i zamisli nisu ispunjene.
Oni koji su previše privučeni svojom životnom situacijom, primorani su ostati u tijelu duha i ne dopušta im se da prihvate drugo grubo tijelo. Um je osnovni uzrok takve situacije. On uzrokuje stvaranje različitih vrsta tijela koja osoba mora prihvatiti. Prema tome, duša se može seliti u viša ili niža tijela, ovisno od svog druženja s odlikama ili silama materijalne prirode.
Ukoliko se druži s gunom neznanja (tamas), dobit će tijelo životinje ili čovjeka niskog roda, a ako se druži s gunom strasti (rajas) ili vrline (sattva), u skladu s tim dobit će i odgovarajuće tijelo.
Sve dok želimo uživati u zadovoljavanju naših osjetila, djelujemo na različite načine. To je srž problema pomoću kojeg možemo shvatiti postojanje karme. Svejedno je jesu li te djelatnosti dobre ili loše. One uvjetuju situaciju u kojoj osoba ostaje zarobljena u ovom svemiru kao uvjetovana duša.
Sve dok se nalazimo u tijelu, pravimo brojne planove za osjetilno uživanje. Ti planovi bilježe se u vijugama uma kao bija, korijen plodonosnih djelatnosti. Trebamo shvatiti da u uvjetovanom životu mišljenjem, osjećanjem i htijenjem stvaramo niz budućih tijela što se u Vedama naziva karma-bandhana.
Pad duše u ocean karma-bandhane, ocean neprestanog rođenja i smrti, rezultat je njezinih prošlih djelatnosti. Zapravo, materijalne djelatnosti bismo trebali prihvatiti samo u onoj mjeri koliko je potrebno održati tijelo i dušu zajedno. Ostatak vremena trebamo posvetiti djelatnostima koje su usmjerene samospoznaji i duhovnom napretku. Na taj način, možemo se osloboditi posljedica materijalnih djelatnosti.
Kazna ili nagrada?
Bhagavad-gita dalje objašnjava kako živo biće prihvaća određenu vrstu tijela prema svojim određenim željama. Suptilno tijelo (čine ga um, inteligencija i lažni ego) koje obavija i prekriva dušu za vrijeme stanja tranzicije između smrti i ponovnog rađanja, sadrži zapise svih misli, djelatnosti i želja dotične duše. Upravo one određuju koju će vrstu grubog tijela živo biće dobiti u sljedećem životu.
Na primjer, u prodavaonici odijela možemo pronaći različite vrste sakoa, košulja, majica, hlača, itd. Slično tome, postoji 8.400.000 vrsti koje duša može izabrati. Mi možemo odabrati bilo koje od ovih tijela da bismo zadovoljili svoje želje.
Prema riječima učenih mudraca kroz povijest ljudskoga roda, živo se biće rađa u ljudskom obliku nakon postupne evolucije kroz 8.000.000 oblika života. U ovom pojavnom svijetu postoji ukupno 8.400.000 životnih vrsta, od toga 900.000 vrsta života u vodi, 2.000.000 vrsta nepokretnih živih bića poput bilja, 1.100.000 vrsta reptila i kukaca, 1.000.000 vrsta ptica, 3.000.000 vrsta zvijeri i 400.000 vrsta ljudskih bića. Živo biće prelazi iz jedne vrste života u drugu tijekom mnogo milijuna godina u utrobi ogromnoga svemira.
Čak i među ljudskim bićima postoji toliko mnogo različitih vrsta. Suvremena znanost je dokazala na primjeru televizijske transmisije da suptilni oblici postoje u eteru. Tako oblici ili slike s jednoga mjesta bivaju transmitirani, tj. preneseni na drugo mjesto uz pomoć djelatnosti eteralnog elementa. U Shrimad- Bhagavatamu postoji potencijalni temelj za veliki istraživački znanstveni rad kako bi se potpuno znanstveno objasnio način na koji suptilni oblici bivaju generirani iz eteralnog elementa te kako elementi kao što su zrak, vatra, voda i zemlja bivaju očitovani iz suptilnih oblika.
Misaone djelatnosti ili psihološke djelatnosti mišljenja, osjećanja i htijenja isto tako su djelatnosti na razini eteralnog postojanja. Misaono se postojanje preobražava u opipljive oblike čim za to okolnosti postanu pogodne. Tako duša biva nošena od strane suptilnog tijela i ulazi u dotičnu maternicu zbog svojih neispunjenih želja. Na taj način majka priroda kroz zakon karme uzvraća na sve želje živih bića. Ako netko uživa u lijenosti, nemaru i dugotrajnom spavanju, može dobiti u idućem životu tijelo svinje ili medvjeda. Ako želi jesti meso i agresivno je, može dobiti tijelo životinje takvih odlika.
Ako želi samo plivati i ne odvajati se od vode, može dobiti tijelo ribe. Time priroda daje bolje fizičke uvjete za ispuniti te želje… Neki ljudi vole hodati gotovo goli i priroda će im zato dati pogodno tijelo drveta. Dakle, možemo lako shvatiti kako svaka pojedina životna vrsta predstavlja sredstvo i način za uživanje duše. Prema specifičnim željama duše, materijalna priroda će joj podariti određeno tijelo s kojim će ona moći zadovoljiti svoje želje.
O tijelu, također, možemo razmišljati ili kao o vozilu za dušu s kojim bi duša mogla bolje izraziti i zadovoljiti svoje materijalne želje, ili kao o krajnjem rezultatu dobrih i loših djelatnosti koje je duša izvršila u svojem posljednjem ljudskom životu. Oba ova koncepta su ispravna. No, u oba slučaja mora postojati osoba koja će biti svjedokom naših prošlih djelatnosti, nadgledati ih te upravljati s njima kako bi kozmički zakon karme pravedno donio svakom živom biću plodove njegova djelovanja. U Bhagavad-giti taj svjedok i upravitelj naziva se Nad-duša, Paramatma, ili lokalizirani aspekt Boga – on je u srcu svakog živog bića.
Prijelaz u novo rođenje
Gusjenica prelazi s jednoga lista na drugi hvatajući se za drugi list prije nego što napusti prvi. Slično tome, u skladu sa svojim prijašnjim djelovanjem, živo biće se mora “uhvatiti” za drugo tijelo, prije nego što napusti postojeće, jer um je riznica svih vrsta želja. Osoba koja je previše zaokupljena materijalnim djelatnostima postaje jako privučena materijalnim tijelom. Čak i u trenutku smrti misli na svoje sadašnje tijelo i osobe povezane s njim. Tako ostaje potpuno obuzeta tjelesnim shvaćanjem života, toliko snažno da čak ni u trenutku smrti ne želi napustiti to tijelo.
Ponekad možemo vidjeti kako osoba na samrti ostaje u komi prije nego što napusti tijelo. To se zove maya ili iluzija. Zahvaljujući višem uređenju prirode, živom biću se nudi drugo tijelo, ali budući daje privučeno svojim sadašnjim tijelom, ono ne želi ući u novo tijelo. No zakoni prirode primoravaju ga da prihvati drugo tijelo. Materijalna priroda vrlo je moćna, a materijalne gune (neznanje, strast i vrlina) prisiljavaju osobu da prihvati drugo tijelo.
Ta sila opaža se kada se živo biće seli iz višega tijela u niže. Osoba koja u sadašnjem tijelu djeluje grešno i necivilizirano, sigurno će biti prisiljena u budućnosti prihvatiti neku nižu vrstu života. Ona može uživati u tijelu istaknutih i slavnih osoba, ali kada shvati da će biti prisiljena prihvatiti tijelo u nižim vrstama života, odbija napustiti sadašnje tijelo. Stoga će ležati u komi mnogo dana prije smrti.
Život u utrobi majke
U Vedama postoje složena objašnjenja rođenja, smrti i ponovnog utjelovljenja duše. Postoji čak detaljan opis života fetusa u maternici majke: “Prošavši kroz sva paklena, bijedna stanja i prošavši prema utvrđenom redu kroz niže oblike životinjskog života prije ljudskog rođenja, pročistivši se tako od svojih grijehova, osoba se ponovno rada kao ljudsko biće na ovoj zemlji.” (Bhagavata Purana, 3.30.34) Pod Božjim nadzorom, u skladu s posljedicama svoga djelovanja, živo biće, duša, biva prisiljena ući u maternicu žene kroz muško sjeme, da bi poprimila određenu vrstu tijela.
Tijekom prve noći sjeme i jajašce se miješaju, a tijekom pete noći dolazi do vrenja te se ova smjesa pretvara u mjehurić. Desete noći poprima oblik nalik šljivi, a nakon toga se postupno pretvara u grumen mesa ili jaje, već u zavisnosti od slučaja do slučaja. tijekom prvog mjeseca obrazuje se glava, a na kraju drugog mjeseca ruke, stopala i drugi udovi.
Na kraju trećeg mjeseca razvijaju se nokti, prsti, palčevi, dlake na tijelu, kosti i koža, organ za razmnožavanje, kao i drugi otvori na tijelu, poput očiju, nosnica, ušiju, usta i anusa. Nakon četiri jeseca od trenutka začeća pojavljuje se sedam osnovnih sastojaka tijela, naime probavni sok, krv, meso, salo, kosti, koštana srž i sjeme. Na kraju petog mjeseca javlja se osjećaj gladi i žeđi, a na kraju šestog mjeseca zametak se počinje okretati na desnu stranu trbuha.
Iako je Bhagavata Purana nastala prije nekoliko tisuća godina, njene se tvrdnje slažu u mnogome sa suvremenim znanstvenim tvrdnjama koje govore o začeću i razvoju fetusa u maternici. Dakle, ovdje je objašnjeno da iako je maternica sigurno mjesto za fetus, duša u njemu ipak mora iskusiti različite vrste boli. I upravo te traume i takva iskustva pomažu duši da zaboravi svoj prethodni život. Ipak, duša nosi svoja sjećanja na prethodni život u podsvijesnom dijelu uma, no u izvanjskom dijelu svjesnosti ona zaboravlja te impresije kako bi se mogla bolje poistovjetiti sa svojim novim roditeljima i novom životnom okolinom.
Zašto se ne možemo sjetiti prošlog života?
Mnogi protivnici reinkarnacije postavljaju sumnje i pitanje: Ako smo živjeli prije ovoga života, zašto se onda ne možemo sjetiti naše prošlosti? Sveci i filozofi na različite su načine odgovarali na ova pitanja. Platon u svojoj Republici govori kako svaka duša ima sposobnost odabira okolnosti svoje sljedeće inkarnacije. Nakon što odabere svoju mogućnost, duša pije vodu iz rijeke Lethe, rijeke zaborava. Rijeka zaborava odnosi sjećanje duše kako bi se ona mogla ponovno uključiti u novo utjelovljenje. “Tijelo,” pisao je Plotin, “istinska je rijeka Lethe; jer duša se utjelovi i sve zaboravi.”
Bhagavata Purana nam govori da fetus prema svojoj karmi pati u maternici. Ali zbog toga što njegova svjesnost nije u potpunosti razvijena, živo biće u fetusu sposobno je otrpjeti bol. Tako se ističe kako dijete u takvom stanju ostaje kao ptica u kavezu, bez slobode kretanja. Tada, ako je sretno, može se sjetiti svih nevolja iz prošlih stotinu života.
Nakon što je fetus rođen uljuljkan u osjećaj lažne sigurnosti slatkim riječima svojih roditelja i rođaka, ono postaje žrtva iluzije materijalne egzistencije. Bhagavata Purana (6.1.49) napominje da kao što osoba dok spava djeluje u skladu s tijelom očitovanim u snu, prihvaćajući to tijelo kao svoje vlastito, tako se čovjek poistovjećuje sa svojim sadašnjim tijelom koje je dobio zbog pobožnih ili bezbožnih djela koje je počinio u prošlosti i nemoćan je shvatiti svoje prošle i buduće živote.
U Bhagavad-giti rečeno je kako duša ostaje uvijek ista, ali se materijalno tijelo mijenja od dječaštva, mladosti pa sve do starosti. Ovaj fenomen naziva se karma-bhandana ili uvjetovani život u krugu rođenja i smrti. Bhagavata Purana nas poučava kako je cilj ljudskog života da razvijemo svoju nemotiviranu ljubav prema Bogu kroz proces bhakti-yoge ili predanog služenja Boga s čistom ljubavlju. Tako su nam veliki autoriteti vedskoga znanja ostavili proces pomoću kojeg se možemo osloboditi kruga samsare.
Važnost odlika vrline
Zakoni prirode nisu sluge hirovitih želja uvjetovane duše. Zato bismo se trebali nastojati družiti sa sattva-gunom ili vrlinom, a ne udovoljavati rajo-guni (strasti) ili tamo-guni (neznanju). Požudne želje i pohlepa stalno drže živo biće u neznanju i spriječavaju ga da se uzdigne na razinu sattva-gune ili gune vrline.
Ako se osoba utemelji u gun i vrline, shvatit će nauk o Bogu i tako razviti imunitet na reakcije tri odlike materijalne prirode.
Ispravno razumijevanje
Dostići samospoznaju te shvatiti sebe kao vječnu dušu, vrlo je teško u materijalnom postojanju. U ovoj kozmičkoj kreaciji postoje različiti procesi za postizanje transcendentalne svjesnosti i duhovnog napredovanja za određena ljudska bića na mnogobrojnim planetima u skladu s vremenom, mjestom i okolnostima. Pogotovo se na našem planetu u ovom dobu nude mnogobrojni modeli i sustavi za prosvjetljenje i uzdizanje svjesnosti.
Međutim, vedska metafizika pruža nam vjerodostojna i iscrpna objašnjenja kako to uistinu postići na vrlo jednostavan i lak način, metodama koje su propisane i opunomoćene za ovo suvremeno doba.
Duhovno napredna osoba posjeduje sve dobre osobine velikih mudraca, dok osobi koja nije utemeljena na takvom položaju to nedostaje, jer uzima utočište vlastitih umnih špekulacija. Stoga moramo odbaciti sve vrste osjetilnih želja koje nastaju iz naših vlastitih špekulacija. Naravno, takve osjetilne želje ne mogu se umjetno obuzdati i zato postoji vjerodostojan proces koji nam opisuje kako to postići.
Vede nam govore o tome kako je u duhovnom životu vrlo važno postići preobražaj u vlastitoj svijesti. To od nas traži određenu dozu zalaganja i truda. Svaka osoba u ovom svijetu posjeduje vrlo duboke dojmove u svojoj svijesti. Ti dojmovi na sanskritu, kao što smo već ranije spomenuli, nazivaju se samskare, a odgovorne su za naš način reagiranja, mišljenja i djelovanja. Svijest se može usporediti s hard diskom na kojem su pomoću različitih tonova i slika zabilježeni svi naši dojmovi i impresije iz svih naših prošlih života.
Posljedica toga je razvoj određene psihologije djelovanja s određenim reakcijama.
U procesu samospoznaje to praktički znači zamijeniti te dojmove puno dubljim duhovnim dojmovima i doživljajima.
Krunoslav Đurđević
