Učitelj vipassane i psihoterapeut Jack Kornfield je rekao: “Iako sam imao ogromnu korist od treninga u tajlandskim i burmanskim samostanima, primijetio sam dvije iznenađujuće stvari. Prvo, u mom životu bilo je većih područja poteškoće, kao što su usamljenost, intimni odnosi, posao, rane iz djetinjstva i obrasci straha, koje čak ni veoma duboka meditacija nije dodirnula. Drugo, među više desetina zapadnih redovnika (i mnogo azijskih meditanata) koje sam sreo za boravka u Aziji, s nekoliko osobitih izuzetaka, većini meditacija nije pomogla u velikim područjima osobnog života. Mnogi su bili duboko ranjeni, neurotični, uplašeni, neprežaljeno tužni i često su koristili duhovnu praksu za skrivanje i izbjegavanje svojih problematičnih dijelova.”
Dakle, neki meditanti su svjesni svojeg daha ili tijela, ali nesvjesni osjećaja odnosno meditacijom toliko znaju potisnuti emocije da već u nekoj normalnoj situaciju reagiraju na neku osobu koju zovemo dežurni krivac. S druge strane, neki razumiju um, ali nemaju mudar odnos prema tijelu. Postoje i treći ljudi koji imaju odlična stanja za vrijeme meditacije, ali u djelovanju u vanjskom svijetu su nikakvi i ponašaju se kao žrtve.
Što nam to govori?
Ako smo otišli na meditaciju da bi ona rješila naše probleme onda smo pobrkali značenje meditacije. Meditacija jest smisao, ali ona je kod većine pokušaj rješavanja nekog problema s kojim se ne žele suočiti.
Često kroz radionice ili grupne terapije otkrijem da je problem neke osobe nastao među roditeljima ili partnerskom odnosu ili nečem trećem što je bio okidač za odlazak na meditaciju ili neku duhovnu metodu, ali to je kao da pokušavamo negirati da se trauma dogodila i zamjenjujemo je nečim novim.
Utjecaj meditacije na zdravlje je neminovan, što znanstveno, a što iz osobnih primjera ljudi s kojima sam se susretao, ali bilo kakav pokušaj da ona postane zamjena za život, donosi ili odgađanje susretanja sa životom i njegovim traumatičnim iskustvom ili izazivanje još žešćih reakcija jer meditacija može djelovati tako da izvuče neke naše probleme na površinu puno brže nego psihoterapijska metoda.
Meditacija postane djelotvorna i ispunjavajuća kad prihvatimo traume i zacijelimo povrede koje nastaju Edipovim kompleksom koji nas nagoni da stalno optužujemo svijet i u njemu tražimo krivca. Kada prihvatimo životne stavove i filozofiju u kojoj probleme prihvaćamo kao izazove i kao dijelove sebe samog koji se manifestiraju kako bi sebe doživjeli puno šire, meditacija tada može dati dodatne odgovore i mehanizme kako da izađemo iz polarnosti uma i njegovih prepreka. Za Junga, traume ili ono što Freud zove Edipov kompleks, ustvari samo su dio jednog procesa individuacije ili stvaranja osobnosti koja se odvaja od grupe i prepušta unutarnjem procesu poput meditacije.
Stoga, meditirajte, ali svakodnevni život prihvatite kao izazov, ne mirite se s njim, ne potiskujete se, ali isto tako svoje inhibicije ne zovite slobodom. Stavove, situacije koje vam dolaze promatrajte kao izazove nesvjesnog ili unutrašnjosti koje vam šalje radi produbljivanja iskustva sebe i svijeta. Pravi odgovor ne možete dobiti tako što ćete ležati i ne činiti ništa. Za promjenu ovog svijeta i sebe potrebno je prionuti praksi koja sustavom pogrešaka i pokušaja donosi hvale vrijedno iskustvo samoiscjeljenja.
Nikola Žuvela, vedski-jyotish.net
