Ako netko moli, a ne povezuje sadržaj molitve sa srcem, samo “zakucava” loše stanje zbog kojeg se eventualno krenuo moliti. Molitvu treba prinijeti u duhu potpune predanosti, ona nikako ne smije postati mehanička. Za nas je katkad najbolje da mnoge od naših molitvi ne budu uslišene (koje uključuju želje), jer sami ne možemo vidjeti posljedice svojih želja. Odgovor će doći u pravo vrijeme.
S obzirom da se dugo vremena bavim raznim duhovnim disciplinama te radim i kao hipnoterapeut, čini mi se zgodnim napisati par riječi o molitvi. Jedan od razloga je što često slušam od klijenata kako se mole. Drugi je taj što vidim puno nepravilnosti pri molitvi (dajem si za pravo da to tako nazovem). Sad dok pišem mi pada i onaj treći razlog, a to je da (po meni bespotrebno) skinem stigmu s hipnoze u terapijskoj primjeni i nekakve moguće distance prema vjeri, a onda i molitvi.
Činjenica je da mi klijenti nerijetko kažu da se mole da im bude bolje, a stanje im se pogoršava čak i za vrijeme molitve. Iza nje se također osjećaju lošije. Prva stvar, molitva pomaže ako dolazi iz srca, a odmaže ako dolazi samo s usana. Ako netko moli, a ne povezuje sadržaj molitve sa srcem, samo zakucava loše stanje zbog kojeg se eventualno krenuo moliti. U tom slučaju je bolje prekinuti s molitvom. Bolje je napraviti bilo što na što čovjek može biti fokusiran u tom trenu. Ne kaže se uzalud da je najduži put od glave do srca.
Da bismo bolje razumjeli molitvu moramo shvatiti kako djeluje podsvjesni um. Bez obzira na to kakva je poruka prenesena u svjesni um, ona se pohranjuje u podsvjesnom umu. Kada osjetilo primi podražaj preko oka, uha, jezika, kože itd., on prelazi u živčanu struju koja putuje do mozga. Samo mozak ne može dešifrirati poruku. To može tek svjesni um. Kada se javi informacija u svjesnom umu, signal se prenosi u podsvjesni um i tada se informacija ondje pohrani.
Podsvjesni um je kao najfinije računalo koje je sposobno primiti neograničen broj informacija. Podsvjesni um možemo i vezati uz eteričko tijelo. Skupljanje i pohranjivanje informacija nije problem, ali problem nastaje kada ih pokušavamo izvaditi: meditacija ili sjedenje u tišini olakšava izvlačenje pohranjenih informacija. To često i ja radim u hipnoterapiji. Zato je dobro takve duhovne discipline prakticirati redovito i po mogućnosti u isto vrijeme. Najbolje prije i(li) poslije uobičajenih dnevnih aktivnosti.
Ako pokušavamo analizirati molitvu, vidjet ćemo dva važna čimbenika:
– prihvaćanje više sile kojoj se obraćamo za vodstvo i pomoć
– pozitivna misao
Kada molimo tražimo vodstvo da bismo bili bolji ili da dobijemo snagu kako bismo prevladali teškoće. Snaga pozitivnog načina mišljenja igra vrlo važnu ulogu. Sai Baba je govorio: Redovita molitva dva puta na dan dat će snagu i hrabrost da se odoli bolesti: Ona će vam dati mentalni mir, dobar san i mir uma.
Dobrobiti od molitve:
– pomaže u razvijanju vjere
– pomaže u razvijanju samopouzdanja
– daje osjećaj sigurnosti i blagostanja
– pomaže pri usmjeravanju misli i tako zapošljava um
– pokreće tendenciju pozitivnog mišljenja
– potiče poniznost
– pomaže pri uklanjanju straha
– razvija mudrost
– potiče intuiciju
Postoje dvije vrste molitvi:
- a) molitve koje se pamte i ponavljaju
- b) spontane, osobne molitve koje trebaju dolaziti direktno iz srca
Svaka religija ima knjige molitvi za određene situacije, ali najbolje su univerzalne molitve. Kombinacija pozitivnog načina mišljenja i molitve treba biti poticaj u svakodnevnom životu. Ponavljanjem, recitiranjem i pamćenjem molitve uzdižu se misli. Moliti treba često. To će ojačati pozitivne misli, stvoriti poniznost i sklad.
Što je molitva?
Molitva je komunikacija s Bogom. Molitva znači „traženje/zvanje/zahvalu“ s gorljivošću. Zovemo Boga kada trebamo pomoć (u bolesti, kada trebamo zaštitu i vodstvo), zahvaljujemo mu na hrani, odjeći, za vodstvo radi izvršenja božanskog zadatka, u večernjoj molitvi tražimo oprost,…
Molitva je ključ koji otvara mnoga vrata. Bez obzira na to zahvaljujemo li na nečemu ili molimo za pomoć za sebe ili druge, radimo na tome da razumijemo svoj odnos i vezu s Gospodom. Neke molitve veličaju Boga, neke su očitovanje Njegove slave, neke su pak molba za pomoć, a druga znak zahvalnosti. Jedno je zajedničko: U svima se želimo približiti Bogu. Molitva je sam dah religije jer svakim udisajem dovodi čovjeka bliže Bogu. Ona je najstariji i najosnovniji element svih religija- model pozitivnog načina razmišljanja.
Kako moliti?
Za molitvu nisu potrebne tehnike, ali postoje neki uvjeti. To su poniznost, potpuna predanost (nestanak ega), sve manja vezanost za pojavni svijet, potpuna vjera (povjerenje da Bog zna što je dobro za nas) i ljubav. Jako mi se svidjela i izreka koja kaže (iskreno ne sjećam se čija je): Molitva ovisi o stupnju duhovnosti onog koji voli. To znači da uz nju mora postojati i stalna želja za duhovnim rastom, spoznavanjem istine i obrazovanjem (ne samo formalnim).
Molitva treba biti stalna praksa bez obzira na sreću ili tugu. Slično kao i posao, ne idemo raditi samo kad nam nedostaje novca. Isto tako ne trebamo moliti samo kad smo loše ili u minusu s dobrim mislima, osjećajima i emocijama. Ne treba postojati posebno mjesto za molitvu. Čovjek može tiho moliti za vrijeme rada, no daje se prednost sobi za molitvu ili tihom kutku jer je tu atmosfera ispunjena dobrim vibracijama.
Molitvi treba izgovarati tako da se osvoji Gospodinovo srce. Treba je prinijeti u duhu potpune predanosti Gospodu. Kao što sam rekao na početku, ona nikako ne smije postati mehanička. Mnogi je ljudi izgovaraju iz uma, no ljubav je osjećaj koji dolazi iz srca, iz duše. Zato molitva mora dolaziti iz srca jer je srce središte svih osjećaja. Naše misli riječi i djela trebaju poduprijeti našu molitvu.
Djeluje li?
Da, molitva je djelotvorna, ali ne uvijek kako smo je zamislili. Možda nećemo dobiti blagodat koju smo zamislili, no molitva nas ipak vodi bliže Bogu. Ona uspostavlja vezu s Bogom i izgrađuje Njegovu prisutnost u našem umu. Često su naše molitve uslišene, ali ne onako kako smo očekivali. Sai Baba je znao reći da nam Bog daje ono što poželimo da bi poželjeli ono što nam želi dati.
Moć molitve ne leži u riječima koje izgovarano ili liku (Boga) kojem se molimo , već ovisi o predanosti u našem srcu. Molitve za svjetovne ciljeve ne dopiru do Boga već će doći samo do onih božanstava koje djeluju u ograničenim sferama. Tu pada najveći broj selfhelp protagonista i zato ovakve „molitve“ uvijek imaju posljedice.
Evo osvrta na možda najrašireniju molitvu danas…
OČE NAŠ
Oče naš, koji jesi na nebesima
Sveti se ime Tvoje,
dođi kraljevstvo Tvoje,
budi volja Tvoja
kako na nebu, tako i na zemlji.
Kruh naš svagdanji daj nam danas
i otpusti nam duge naše
Kako i mi otpuštamo dužnicima našim
i ne uvedi nas u napast,
nego izbavi od zla.
Amen
U molitvi „ Oče naš“, koja se algebarski može smatrati formulom za uzdizanje i pročišćenje svih čovjekovih omotača, prvom se rečenicom „ Oče naš koji jesi na nebesima“ slavi Gospod.
Drugom rečenicom „Sveti se ime Tvoje“ upućujemo svoju molitvu Kristu: Molitva Ocu upućena je riječima: budi volja Tvoja kako na nebu tako i na zemlji“. Ideja o brizi za fizičko tijelo izražena je riječima: „kruh naš svagdanji daj nam danas“. Molitva koja se odnosi na potrebe eteričkog tijela jest: „otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim“.
Eteričko je tijelo skladište memorije. U njemu su pohranjena sva podsvjesna sjećanja, sa svim dobrim i lošim događajima, sa svim učinjenim i pretrpljenim tegobama ili dobročinstvima koje smo primili ili dali.
Ako mi tom neprestanom molitvom dobivamo oprost od učinjenog zla (koje smo nanijeli drugima, tj. otpust svojih dugova), ako učinimo sve da te dugove ispravimo, ako očistimo eteričko tijelo oprostivši svima koji su nam učinili nažao (naši dužnici) i ako uklonimo sve zle osjećaje, oslobađamo se od „kazne“.
Molitva za astralno tijelo glasi: „i ne uvedi nas u napast“. Želja je velik napasnik čovječanstva. Ona je kad se okrene prema niskim stvarima koje čovjeka ponižavaju napast. Molitva za um jest: „izbavi nas od zla“. Um je karika između više i niže prirode. Životinjama je dozvoljeno da udovoljavaju svojim željama bez ikakva ograničenja. Za njih ne posjeduju dobro ni zlo jer ne posjeduju um, čije je svojstvo moć razlučivanja. Kad se um poveže s višom prirodom, višim Ja, imao osobu višeg mentala. Kad se spoji s nižom prirodom dobijemo osobu nižeg mentala.
Za što se treba moliti?
U molitvi ne bismo trebali ništa tražiti. Molitva se mora koristiti jednostavno zato da bi nas privukla Bogu, da bismo Boga unijeli u svoj život i privukli njegovu milost. Tada će nam molitva omogućiti da doživimo blaženstvo i radost koje nam daruje Bog. Najbolje je moliti za smanjenje želja, širenje mira, ljubavi i razumijevanja. To su pravi predmeti molitve. Dobro je moliti za uklanjanje zapreka koje koče naš duhovni razvoj.
Zapravo, za nas je katkad najbolje da mnoge od naših molitvi ne budu uslišene (koje uključuju želje), jer sami ne možemo vidjeti posljedice svojih želja. Odgovor će doći u pravo vrijeme. Izvan je naše spoznaje zašto su ili kako neke molitve uslišene. Puno je čimbenika da bismo razumjeli taj proces: vrijeme, karma, Božja milost, stupanja osobnog zalaganja… Nekim molitvama ne treba odgovor, dok je za ispunjenje drugih potreban cijeli život.
Hipnoterapeut Dražen Radaković univ. spec.act.soc
