Veličina čovjeka leži upravo u tome da može vjerovati, nadati se, ljubiti, stvarati. Tko ne ”aktivira” sve svoje unutarnje resurse i potencijale koje ima, a vjerujte mi da ih ima svatko od nas, samo ih ne koristi, takav čovjek samo postoji umjesto da živi jer se nije ostvario u onim najvažnijim dubinama svoga bića. Naravno da put k sebi, upoznavanje sebe i izlazak iz kao sigurne zone u kojoj mislimo da imamo sve ili nemamo ono što bi željeli a opet se bojimo napraviti iskorak u novo i nepoznato nije nimalo lak i jednostavan. Najlakše je prebacivati odgovornost na prošlost, nesretno djetinjstvo koje mnogima služi kao izgovor neuspjehe i nesreću danas kada su odrasli ljudi. Sve su to samo izgovori za ne preuzimanje odgovornosti za vlastiti život.
Svi ste čuli za onu staru latinsku izreku da je čovjek čovjeku vuk što bi otprilike značilo spremnost čovjeka da nanese zlo drugome, a što proizlazi iz čovjekove naravi jer nije upoznao sebe. E sad, jednako tako kao što netko ima u svojoj naravi spremnost da nanese zlo drugima, ima i sposobnost i spremnost da izrazi ljubav, te da koristeći zdrav razum i slobodnu volju može odabrati neki svoj put koji će ga voditi kroz život.
Razmišljajući o toj izreci da je čovjek čovjeku vuk moram priznati da se baš i ne slažem, jer sve ovisi o svakome od nas i našem poimanju i doživljaju realnosti. Svoju realnost doživljavamo iz svoje ”mape svijeta” koju čine naša vjerovanja o sebi, drugima i svijetu, naša uvjerenja, događaji i iskustva kroz koje smo prolazili u život i koji su nas oblikovali.
Ne očekujte od drugih ljudi da se promijene
Govorim dakle iz osobnog iskustva stare mene kada sam bila prilično osjetljiva na laži, prevare, uvrijede, izdaje, licemjerje, itd. Međutim, radeći na sebi i baveći se ovim poslom takve stvari uopće nemaju isti efekt kao nekada. To znači da uopće nemam potrebu nekome nešto objašnjavati, opravdavati se za svoje misli, riječi i dijela itd.
Uglavnom moj je modus operandi da sve takve i slične stvari naprosto ignoriram i ne doživljavam ozbiljno jer to govori o drugim ljudima, a ne o meni. Ne zato što takve stvari potiskujem ili koristim neki drugi psihološki mehanizam obrane već zato što me se to uopće ne dotiče. I znate što se događa?
Svaki puta kada bih odustajala ili odlazila od onih koji su me povrjeđivali, činilo mi se kao da sam ponovo dolazila sebi, tako da više ne postoje oni ljudi od kojih ja treba da odem a to je stoga što ja više ne odlazim od sebe kako bi udovoljila drugima i ne odustajem od sebe u tom smislu nego preuzimam odgovornost u potpunosti za svoje odluke odnosno misli, riječi i dijela.
Poanta svega je da naglasim da sama biram na vrlo ekskluzivnoj razini svoje odnose u kojima nećemo biti jedno drugome vuk nego lijek podrška, razumijevanje i suosjećanje. Dakle, ljudi koji su sami sebi vuk (neprijatelj) i prema drugima ostali su i danas takvi, nisu se promijenili. Ja sam se promijenila jednako tako kao što pomažem svojim klijentima da to isto učine sa sobom.
Osobno u svome odnosu s ljudima jako mi je važna iskrenost. Ne podnosim muljancije i laži. Ipak iskustva govore u prilog tome da se mnogi znaju naljutiti na iskrenost odnosno da jako teško prihvaćaju konstruktivnu kritiku. Što želim reći? Želim reći da sam se u životu naslušala puno laži o nekim drugim osobama ni manje ni više od najbliskijih suradnika.
Nekada davno, dok se još nisam dobro poznavala odnosno prolazila sam kroz proces traženja sebe, takve laži i ogovaranja su me znala dovesti do stvaranja krive percepcije o tim osobama, da bi mi te osobe kasnije postale drage. Shvatila sam da upravo rivalstvo i manjak samopoštovanja tjera sve one koji vole zavirivati u tuđe živote i ogovarati.
Sve se to događa zbog njihovih napadaj nesigurnosti, tjeskobe i općenito njihova nezadovoljstvo sa sobom i svojim životima jer pod svaku cijene žele natjerati druge da na svijet gledaju i percipiraju moju i tvoju stvarnost njihovim očima.
Kako pronaći mir?
I doista kakvi smo mi to jedni drugima, koliko se uopće (ne)poznamo, imamo li uopće pravo prosuđivati, osuđivati i komentirati drugoga? Na koji način to radimo – koristeći se agresijom (otvorenog ili pasivnog tipa), ružnim vrijeđanjem tuđih mišljenja, upirući prst u nečije tjelesne mane ili kvalitete? Ja vjerujem i to mogu potvrditi i iz svoje radne prakse da nasilje i agresivnost proizlaze iz hladnog, zatvorenog i tužnoga srca osobe koja nikada nije bila voljena pa i sama ne zna što je prava ljubav.
Kada ste zadnji puta prije spavanja zatvorili oči i razmislili o svojim djelima toga dana – kako je započeo moj dan, kojim mislima, koga sam susrela i o čemu smo pričali, jesam li učinila nešto dobro ili loše i kako sam se osjećala zbog toga, jesam li nekoga povrijedila ili uvrijedila, nanijela nepravdu ili štetu, kako se nosim sa svakodnevnim obvezama i stresom…? Ovo je vrlo korisna vježba za samorefleksiju jer kratkim ispitom savjesti vrlo brzo zapravo možete sagledati kakve su vaše misli, riječi i djela odnosno kakav je vaš život i upoznati se na jednoj dubljoj razini.
Znate kako čovjek kreira percepciju o drugom čovjeku? Pa tako da je pravi sebi. Drugim riječima – tko je dobar za mene, a tko je protiv mene, što će drugi o meni misliti, itd. Takav mentalni koncept stvara strah za egzistenciju i vodi čovjeka u veliko ništavilo i u besmisao življenja.
Veličina čovjeka leži upravo u tome da može vjerovati, nadati se, ljubiti, stvarati. Tko ne ”aktivira” sve svoje unutarnje resurse i potencijale koje ima, a vjerujte mi da ih ima svatko od nas, samo ih ne koristi, takav čovjek samo postoji umjesto da živi jer se nije ostvario u onim najvažnijim dubinama svoga bića.
Naravno da put k sebi, upoznavanje sebe i izlazak iz kao sigurne zone u kojoj mislimo da imamo sve ili nemamo ono što bi željeli a opet se bojimo napraviti iskorak u novo i nepoznato nije nimalo lak i jednostavan. Najlakše je prebacivati odgovornost na prošlost, nesretno djetinjstvo koje mnogima služi kao izgovor neuspjehe i nesreću danas kada su odrasli ljudi. Sve su to samo izgovori za ne preuzimanje odgovornosti za vlastiti život.
piše: Mirella RASIC PAOLINI, holistički psihoterapeut/focusin-holisticlifestyle
