Samo-suosjećanje je ljubav, briga i ne osuđujuće samoprihvaćanje. Ono podržava i obnavlja naš sustav i spada među najčišće ljudske emocije i kvalitete srca. Živimo u svijetu u kojem učimo i tražimo našu djecu da pokažu suosjećanje prema drugima, no često ne uspijemo naglasiti važnost samo-suosjećanja. Vrlo često kada je u pitanju pružanje suosjećanja prema samom sebi, poruka je da je to nekako sebično, pa čak i pretjerivanje te da to treba izbjegavati.

Zašto je to tako?

Samoporicanje tog dara kada ne uspijevamo živjeti naša ili tuđa očekivanja, razbolimo se ili posrnemo na bilo koji način, lišava nas iscjeljujuće snage ove velikodušne emocije pune ljubavi. Uzmimo na primjer bezbroj prigoda kada roditelj tješi, potiče i bezuvjetno ljubi svoje dijete koje je učinilo nešto loše ili zapalo u neku nedaću. Gdje je to zapisano da su utjeha, ohrabrenje i bezuvjetna ljubav rezervirani samo za druge?

HeartMath institut proveo je opsežno istraživanje o ljudskim emocijama, a rezultati pokazuju da suosjećanje, briga i ljubav između ostalih pozitivnih emocija, te ljutnja, strah i tjeskoba između ostalih negativnih emocija, duboko utječu na zdravlje i blagostanje. Istraživanje je također pokazalo da nije važno hoćemo li doživjeti te emocije po svojoj prirodi ili ih naučiti namjerno osjetiti kroz praksu, rezultati su isti.

Stoji da bi bilo bolje vježbati suosjećanje s drugima nakon što smo ga ga razumjeli i doživjeli na osobnoj razini. Kao što su istraživanja pokazala, ljudi bez obzira jesu li bolesni, depresivni ili pate od drugih oslabljenih uvjeta, mogu steći veliku korist kada iskažu iskreno suosjećanje. Pa zašto to onda ne bi vrijedilo za njegovanje i brigu prema samom sebi?

Povećanje samo-suosjećanja razumijevanjem, pokazivanjem brige i opraštanjem sebi za bilo koji razlog je sasvim u redu. Kada smo u mogućnosti prihvatiti suosjećanje, tada ćemo ga proširiti na druge, stvoriti ćemo energetsko polje koje uzdiže naše osobne vibracije na višu razinu što će potaknuti pozitivne emocije te više inteligentnih izbora i povoljnije ishode za nas. Slično tome, samo-suosjećanje – njegovanje  vlastitog uma, tijela i duha, je savršena anegdota za negativne misli i emocije koje se nalaze na nižim vibracijama. Prirodno se počinjemo osjećati okruženi mirom i u stanju smo vidjeti svoje okolnosti s većom jasnoćom i osjećajem da, iako možda nećemo moći odmah promijeniti stvari, na kraju one će se  poboljšati.

Iako se čini da ljudska bića imaju urođeno suosjećanje na različitom stupnju, povijest nam nudi jako puno dokaza da je svijet u nedostatku suosjećanja. I premda su se neki u potpunosti posvetili svojem suosjećanju poput Majke Tereze, Gandhija i Martin Luther Kinga, svi mi imamo unutar sebe moć da povećamo vlastito suosjećanje. Samo-suosjećanje može biti odličan trening za povećanje kvalitete i učinkovitosti naše ljubavi i suosjećanja za druge.

Vrlo je važno ne pomiješati ovu konstruktivnu emociju s jednom koja je razorna, a to je prevelika brižnost. Možemo primijetiti preveliku brižnost onda kada primjerice ljudi pretjerano brinu za one koji su bolesni ili kada se suočavaju s iznimnim izazovima na način da pokušavaju učiniti mnogo za njih, što ih totalno iscrpi, ponekad čak i više od onih za koje se brinu. U konačnici, pretjerana briga može uzrokovati štetu i jednima i drugima.

U slučaju nas samih, pretjerana briga može se dogoditi kada na neadekvatan način odgovorimo na naše nevolje dajući sebi dozvolu da se prejedemo, previše spavamo ili pretjeramo u drugim ponašanja kao što je samosažaljenje što ima suprotni efekt od iskrenog suosjećanja.

Učenje samo-suosjećanja može zahtijevati dosta vremena za mnoge ljude, posebno ako su odrasli u okruženju u kojemu se to smatralo sebičnim i u kojem su učili da to nisu zaslužili. Kao i kod svake nove vještine ili promjene ponašanja, kako sazrijevamo i stječemo mudrost kroz životna iskustva, počet ćemo cijeniti terapijski učinak i praktičnost njegovanja sebe na suosjećajan način. No, kada podijelimo dar suosjećanja sa samim sobom, naš dar zrači prema svijetu kojemu uvijek može koristiti malo više suosjećanja!

http://www.quantumzona.com/1/post/2012/02/mo-samo-suosjeanja.html