Napisala: Tatjana Pavlic Blažon,
Transformation Healing by Tatjana: Transformation Healing by Tatjana – Početna | Facebook
Studio Hara – Početna | Facebook
Ovdje sam. Na svom omiljenom mjestu. Oduvijek su moja omiljena mjesta izgledala ovako: voda i zemlja se susreću s nebom, prostranstvom, mjesta su to od kojih zastaje dah, a unutar tebe otvaraju onu spoznaju kako je sve povezano, sjećanje zašto smo ovdje. Je li to zbog ovolike prevelike ljepote!?
Sunce se već spušta na horizontu i uskoro će zalazak, zrak je miran, a skori sumrak produbio je boje prirode te se one sada stapaju s bojom ljubičastog neba.
Nebrojeno sam puta kreirala takvu ljepotu, stvarala dizajn koji je tada poprimao manifestaciju u formi na brojnim mjestima diljem ove galaksije. Većinu tih mjesta nisam ni posjetila osim sviješću.
I sada sam ovdje, na svom omiljenom mjestu kako bih popričala, u sebi, s Izvorom.
Pitam se stvara li možda i patnja takvu ljepotu, jer ona donosi kontrast, daje budnost te ravnotežu pretjeranoj ugodi i tromosti. Imat ću priliku saznati uskoro.
Vijesti koje putuju galaksijom su uznemirujuće, i nisu ugodne, a mogu se čuti mnoge, no sažetak sviju je da ni ovdje, u ovom kutku svemira, više nije sigurno. Ravnoteža je narušena i prijeti oštećenju samog tkanja ovog postojanja. Žele nas odvojiti od svijesti.
Pokušavam zamisliti kako je to, ne sjećati se tko si i ne moći primati direktnu spoznaju od Izvora.
Rekli su mi: „Na Zemlji nećeš osjećati Izvor, oni će stvarati predodžbu o tome što je Izvor i držati monopol nad pristupom Izvoru.” Kako je to uopće moguće!? Besmislice. Imati monopol nad izvorom pa on je tu i svugdje! „Tvoje tijelo će biti slabo, podložno bolestima, živjet će kratko i umirati bolnom smrću.” Ta ja živim već milijun godina, ne poznam što je to bolest kao ni slabost tijela i uma. Na kakvo to mjesto idem!?
I sad sam došla ovdje, jer želim utišati sve te nemile vijesti i sve uzburkane misli.
Dižem pogled gore i promatram to ljubičasto nebo. Tamo na Zemlji stvorili smo dizajn flore, biljke lavande, poput boje ovog neba. Kod ovog planeta nalazi se prirodni portal koji nas spaja s još višim dimenzijama postojanja i svjesnosti, van ove galaksije.
Shvaćam: ni toga neće biti tamo. Misli mi opet struje nevjerojatnom brzinom. Hvatam nit, ne da neće biti veze s višom dimenzijom, već neće biti veze ni s inteligencijom Izvora u meni. Pitam se, čega će biti? I vidim male sjemenke. Svjetlosne sjemenke svjesnosti pohranjene nasred prsnog koša. Tako nježne i osjetljive. Bit će skrivene, u višem srcu, da, sjećam se tog dizajna. Promatram ga sada, više srce aktivira viša vibracija, sjemenka se ne rastvara prije.
Prisutna sam i osjećam drugu sebe. Ona je ratnica. Bori se u teškim bitkama. Ne bori se samo oružjem i tijelom. Vidim je kako koristi znanje koje je i moje. Gleda unutarnjim vidom dizajn bića kojem je suprotstavljena, njena iznimna snaga fokusa je poput moje, um joj radi poput hitra skenera koji pronalazi slabe točke suparnika i nalazi energetske premosnice kako bi ga oslabila, iznutra, energijom.
Njene reakcije su brze i biće već pada i ruši se kao nekom nevidljivom silom, naizgled je kao da ne čini ništa u fizičkoj razini, dok svojom sviješću ulazi u tuđe energetsko polje i kroz njega deaktivira i savladava protivnika. Dugo se već bori, izgubila je mnogo u ovom ratu, no njeno srce je prekrasno svjetlo, još uvijek netaknuto. Osjećam energiju onoga što zovu tugom. Sada želi voditi ovaj rat na prvoj liniji, na Zemlji.
Osjećam još jednu sebe, ona je tamo, blizu, u Sunčevom sustavu na planetu koji zovu Venera. Priprema duše za spuštanje u tu nisku i gustu dimenziju Zemlje, ali njena znanja su nepotpuna, nedostaje joj iskustvo – ljudsko iskustvo. Ova duša još nije bila na Zemlji, ne po ovoj kronološkoj liniji, pa se potrebno tamo roditi, utjeloviti. I to je dizajn.
Tu je još jedna ja. Osjećam je. Vjerojatno je to ono što zovu čežnja. Razdvojena je od svoje božanske polovice. Vidim zviježđe Orla. Njeno srce zove je tamo, no to nije moguće, dimenzije postojanja nekompatibilne su za njihovo ujedinjenje. Duša, tj. njezine dvije polovine, želi se spustiti na Zemlju, želi tijela koja će nositi taj DNK kojim će biti kompatibilni i u tijelu i duši i u bilo kojoj dimenziji.
DNK koji će primiti na planetu postat će dio DNK duše, a omogućit će im da se jednog dana susretnu bilo gdje, na bilo kojoj dimenzionalnoj razini. Duša se već dogovorila i pristala sići na Zemlju. Zauzvrat onome što će dobiti, planetu će podariti snagu kakvu može izazvati samo ona koja dolazi iz svete energije stvorene polarizacijom duše smještene u dva tijela koja će mijenjati zastarjela i pogrešna vjerovanja, društvenu strukturu i svojim spajanjem roditi novu paradigmu. To je ono što je takvom planetu potrebno.
Zatim je tu još jedna ja. Traži iskupljenje, ne može se više nositi s time što je učinila. Izmanipulirana u ovom ratu koristiti svoju snagu, nevjerojatnu snagu kojom je uništila planet. Jednostavno ga je razorila koristeći samo vlastitu energiju, ulazeći u substrukturu, u dizajn planeta. Vidim taj uništeni dio svemira u komadima razorene materije što plutaju naokolo poput polupanog stakla, nastalu rak-ranu kontinuuma prostora i vremena.
Još jedna ja. Ne shvaćam, ona je vibraciono na istoj razini poput mene, ali osjećam njezine osjećaje izigranosti, nepovjerenje, osjećam kako ne može više vjerovati onima koji je okružuju. I njoj je namijenjeno potražiti iscjeljenje na tom planetu, na Zemlji.
Još jedna ja. Njezino rođenje je slavljeno kao veliko slavlje života. Živi na plavom planetu, nije iz ove galaksije, i ona se sprema za odlazak na Zemlju. Osjećam da je okružena tolikom ljubavi, nježnosti i podrškom, ne samo zbog njezine misije. Takav je njezin svijet. Izuzetnom bijelom magijom prima posebno posvećenje kao dodatan zalog zaštite duše radi misije na koju odlazi na planet Zemlju. Utiskuju u nju ljubav. Ljubav je utisnuta u dušu poput pečata zapečenog u DNK.
I tu sam ja. Mnoga ljeta služim Izvor. Zovu nas preljama, dizajnericama, svećenicama. Kroz ovaj portal primamo inspiraciju, mudrost i vodstvo viših svjetova i transkribiramo, prevodimo i prenosimo primljenu vibraciju te stvaramo dizajn za sve planete u ovoj galaksiji, Nataru, tamo na zemlji je zovu Mliječna staza. Sanjamo ih: svjetove i sve njihove pojavnosti. U tajnoj alkemiji seksualne energije Majke i Oca Izvora stvaraju se i materijaliziraju svjetovi poprimajući dizajn.
Došlo je vrijeme kada napuštam ovaj planet. Želim u svoje sjećanje utisnuti još ovaj prizor. Svoje omiljeno mjesto. Mir, tišinu i Prisutnost. Osjećanje Izvora kao sebe.
Izvor mi govori: „Sve to što sada osjećaš, spoznat ćeš tamo, tamo ćeš iskusiti što su osjećaji. Ljudsko biće osjeća sve što je Izvor stvorio. Ono, njegov DNK je zbir i kulminacija DNK mnogih bića i stoga može sve iskusiti i osjetiti. Sve emocije što postoje u drugim bićima Svemira u segmentima, u čovjeku je objedinjeno. Naučit ćeš sve to osjećati! Nećeš samo promatrati dizajn, već ćeš iskusiti njegovu potpuno novu dimenziju, dimenziju emocija.”
Tamo, na Zemlji, život je kratak, a proći ću mnogo ciklusa zaborava. Bit će mi teško napustiti svoj dom. Tamo, na Zemlji, zovu ga Lira. Kažu da ću ga ionako zaboraviti, ali stvorila sam dizajn. Ponekad ću ga se sjetiti van sebe kroz glazbu, ples, vođenje ljubavi, promatrajući zvijezde, more, svitanja i zalaske, kako bih ga se prisjetila u sebi: kada se probudim. Sjetit ću se.
