Povazdan su, od jutra do mraka, slavili svaki svoje,

Nitko što ljubi trajno i Netko što umire u času,

u pokrajinama prognanih sanja što više ne postoje

kao ni isparenih kapi sunovrat u bleneću masu.

Prvi je učio drugog da nad ljubavlju nema zbora,

a Netko šapnuo Nikom: tek smrt je ljubavnica naga;

i grizli su slatko voće s gorkim sjemenom razdora,

i svaki se ćutio šiljkom svetih kopljanikovih snaga.

I svijetom širili nauk: zlo postoji, a zala nema,

jer oni su časna žrtva što pate ovu jedninu;

i stalno se ćutili laki, bez sljedbeničkih dilema:

kako nadrasti vođu ne uranjajuć’ u njegovu crninu?

Jednom se tako sreli, diveć se noćnom budizmu,

Nitko što sve manje ljubi i Netko što živjeti želi,

i prešli su jedno u drugo, k’o zrake kroz optičku prizmu,

i svaki se onom drugom sad više no sebi veseli.

Sad svijetom šire nauk ta nova sijamska djeca

da samo veliki mogu nadrasti svoje monizme

i naći novo poklonstvo, drugo Ja koje jeca

što vratilo samo se sebi u ulju jutarnje krizme.

Mase su sad stanovnici krajina legalnih sanja,

jer, niti se ljubi više, niti je smrti u manjem;

gdje u srcu bi gorko sjeme dvoglava neman izranja,

a duša, plašeć’ se gnjeva, hrani je starim poslanjem.

[author] [author_image timthumb=’on’]http://atma.hr/wp-content/uploads/2012/10/Zlatko-Tomić1.jpg[/author_image] [author_info]Zlatko Tomić, književnik, što objavljenih što neobjavljenih ima preko deset knjiga, autor psihološko-povijesnih romana, zbirki aforizama, drama, eseja, ali sebe nadasve prepoznaje po humanističko-etičkom ispisu te sociološko-povijesno-psihološkim i filozofskim inklinacijama u umjetnosti. Kultura življenja, duhovnost i nadduhovnost, filozofija religije, tolerantnost spram svih oblika alternativnosti moderniteta svakidašnje su mu preokupacije, nadasve cijeni čistu, iskrenu, istinsku misao, razmišljajnost oživotvorenja i obogotvorenja u najširem smislu tih riječi, transcedentnu u svojoj krajnjoj smislenosti. Javljat će se poučnim pričama, iskričavim esejima, poetsko-filozofskim minijaturama, humoreskama. Najveća mu je nagrada ako, čitajući ga, makar i uzgred, dočitate ponajprije sebe, spoznate vlastiti alter-ego kao sukreatora svog božanskog Jastva.[/author_info] [/author]