U mom djetinjstvu kad bi se kupila garderoba, mogla sam odabrati nemarkirane stvari, iskrena je Nataša
“Sve mi je nešto nejasno. Počelo je još ranije kad sam došla, vidim svi imaju najbolje mobitele. Nose markiranu garderobu, kafići po cijeli dan puni. Ide se kod frizera i na manikuru jednom mjesečno.
Ide se na depilaciju. Kad se trebaju obojiti zidovi zove se majstor. Kad se studira ne može se raditi. Roditelji plaćaju vjenčanja, presele se u šupe da bi oslobodili djeci kuću ili stan. Dignu kredit da bi kupili djeci auto … “
Ovako je Nataša Futselaar – Stevanović, mlada srpska nevjesta koja živi u Nišu, duhovito, ali i precizno opisala svoju novu domovinu. Polu-Nizozemka, polu-Srpkinja, bila je iznenađena koliko se to razlikuje u odnosu na bogatu Nizozemsku.
“U mom djetinjstvu kad bi se kupila garderoba mogla sam odabrati nemarkirane stvari. Ako bih željela nešto markirano, morala sam dodati svoje novce koje sam zarađivala uz školu.
Po cijeli dan čistila sam grašak za jako male novce da bih kupila te Levis 501 poslije nekoliko mjeseci rada …
Prijateljice – sve imaju dugu kosu bez frizure, jednom u godinu vidimo frizera.”, primjećuje Nataša.
Međutim, ona je presretna, jer joj ovakva društvena klima sasvim odgovara.
“Meni sada sve ovo ide u prilog. Paze me i svekar i svekrva.
Voze me svuda, kad pada snijeg moj svekar istrči da mi kupi kruh. Da se ne bih mučila.
Čak kad sam bila trudna svako jutro sam nalazila vruć burek ispred vrata.
Svaki dan me pitaju treba li mi nešto.”, kaže Nataša u svom blogu, gdje otkriva da je znala i posvađati se sa svekrvom ponekad.
“U subotu ujutro čistila sam kuću s mojim starijim sinom, koji je tada imao 6 godina. Imao je zadatak očistiti stubište. Kantu u ruke.
Dođe moj svekar i kaže: “To nije normalno. Još dijete pa i dečko pa da to radi.”
Nije stvar u ljubavi. Nemam osjećaj da me moji roditelji manje vole nego što ovdje ljudi vole svoju djecu.
Ovdje bi djeca mogla brati voće i povrće cijelo ljeto. Nema tko brati.
Možda je to zato što vam je Bog sve dao. Lijepu zemlju s dobrom klimom. Kruške padaju na sve strane, a nitko se ne obazire na to. Šljiva – tona.”, primjećuje Nataša.
Još kao djevojčica svake je godine za ljetne praznike dolazila u Niš, gdje se zaljubila u našu zemlju. Onda je došlo jedno ljeto kada se umjesto u netaknutu prirodu zagledala u tamnokosog Nišliju. Vjenčali su se, najprije živjeli u Nizozemskoj, a onda ipak shvatili da su obitelj i nostalgija jače od bilo koje plaće. Posljednjih 12 godina njih dvoje s djecom žive u rodnom Nišu, a na blogu “Život stranca u Srbiji”, Nataša na simpatičan i duhovit način priča o svojim nerijetko komičnim pokušajima da se uklopi u kulturu zemlje za koju je vežu ljubav i krv, ali ne i mentalitet.
– Sjedimo sa društvom i pokušavam ispričati neki vic. Teško mi ide zbog jezika, ali vidim da uspjevam. Svi se smiju. “Natascha, to je bilo nekulturno!” (kaže joj muž) O čemu pričaš?! “Kada se u Srbiji priča vic i spominju se spolni organi, onda se kaže “ona stvar”, a ne koristiš riječ.” Jao opet sam nešto pogriješila. Teško se uklapam očigledno. Kod nas u Nizozemskoj se sve zove kako se zove. Nemamo sinonime, niti je sramota biti gej. Kakve razlike! Onda se vozimo autom do kuće i ispred nas netko odjednom zakoči auto. “Pič@# ti ma@#rina!!!” Što je sad ovo? U vicu se ne koriste imena spolnog organa, a na sve strane ljudi psuju! Srbi su kulturni nekulturni…imam ja puno naučiti – jedna je od njenih priča.
Nataša je srpski odlično savladala, jer je u trgovini u kojoj radi stalno okružena ljudima. S padežima se i dalje malo teže snalazi, ali joj na njenim ljupkim greškama mušterije nikad ne zamjeraju. Pitaju je, kaže, iz kojeg je sela, jer priča istim naglaskom kao i oni. Onda se slože da je bolje što je došla u Niš, nego u Beograd.
– Sve u svemu sam se polako naučila… Neke riječi sam pogrešno izgovorila i napravila smiješne situacije. Na primjer riječ: kaciga sam mislila da se kaže: kacigla. Kao kad padneš na ciglu. Takvih ih bilo stotine riječi.. Sada i dan danas uživamu u razgovoru s mušterijama – objašnjava ona.
Blog je, kaže, počela pisati na nagovor prijatelja Nišlija koji su se oduševili njenim komentarima na lokalnom forumu. Jedinstveno viđenje Srbije sve je zabavilo.
– Mnogo je zgodnije ovdje živjeti. Ovdje ljudi mnogo više brinu o svojoj djeci i imaju vremena za njih. Djeca nisu na teret roditeljima. U Nizozemskoj, kada s djetetom odete u restoran, svi vas gledaju ispod oka ako ono pravi galamu. Ovdje će vam ljudi pomilovati djecu i smijati se njihovoj igri. Ljudi su miliji, klima je ljepša. Muž i ja smo došli u Srbiju, jer se u Nizozemskoj osjećaš kao robot, rano ustaneš i radiš cijeli dan. U Nišu uživamo i družimo se više – rekla je Nataša za “Blic”.
Dunja Tulimirović – blic/stil.kurir
