Krishna u Bhagavad giti tvrdi kako se od mnogo tisuća ljudi samo jedan zanima za smisao života, samo jedan se uporno pita čemu sve ovo, što je on, što je smisao života, odakle dolazimo i gdje idemo… I možda najvažnije: tko ili što je uzrok i postoji li apsolutna istina?
Ljudi su većinom zaokupljeni takozvanim životinjskim sklonostima, kao što su uzimanje hrane, spavanje, razmnožavanje, branjenje i skoro se nitko ne zanima za transcendentalno znanje.
Iako je naš ljudski mozak, naše ljudsko tijelo, posebno formirano za raspitivanje (toliko vremena treba ljudskom potomku samo da stasa i osamostali se za razliku od drugih vrsta – i to nešto govori), za filozofsku i transcendentnu spoznaju, većina ljudi je zainteresirana samo za osnovne aktivnosti jedenja, spavanja, branjenja i razmnožavanja.
No, prava svrha našeg ljudskog oblika života je da se pitamo i shvatimo prirodu i svrhu našeg pravog jastva, prirodu kreacije i Uzroka svega te odnos između nas, kreacije i Izvora.
Svaka vrsta života ima svoju namjenu
Svaka vrsta živih biću u ovom svijetu ima posebnu svrhu, posebnu namjenu. U svakom obliku životu duša može zadovoljiti određenu vrstu želje.
Ako netko želi jesti po cijeli dan… Postoje oblici života u kojima može jesti neograničene količine hrane i to bez neke pripreme. Na primjer krava. Iako se krava u vedskoj tradiciji smatra svetom životinjom to ne znači da je ona samospoznata duša. Ona nije previše inteligentno biće.
Ako pogledate što ona radi po cijeli dan? One po cijeli dan jedu i ispuštaju izmet. S jedne strane ulazi, s druge izlazi. Od ranog jutra, od kada se probude, uzimaju malo trave ovdje, malo trave ondje i tako sve do večeri i onda odu na spavanje. I stoga ako je cilj vašeg životu da samo jedete, postoje tolike mnoge vrste života u kojima možete jesti cijeli dan i nitko vas neće pozivati na odgovornost.
Neki ljudi misle da je cilj života spavanje. To je ono što cijeli tjedan iščekuju. Cijeli tjedan teško rade u tvornici ili kancelariji i onda kad dođe petak pomisle “Sada imam cijela dva dana za spavanje.” Međutim postoje oblici života, životinjski oblici, u kojima možete spavali šest mjeseci, a da vas nitko ne probudi. Nema budilica.
Nema majke da vam kaže: “Brzo ustani, moraš u školu, dosta je bilo spavanja” – “O, ali ja bih htio spavati.” Koji je to oblik života u kojem možete spavati šest mjeseci, a da vas nitko ne probudi? Medvjed. On je takva vrsta životinje, ode u svoju pećinu i onda tamo spava šest mjeseci.
Za neke ljude smisao života je seks. U našem modernom društvu mnogi misle da je princip slobode neograničeno uživanje u seksu, bez ikakvih restrikcija. Naravno, oni ne uzimaju u obzir posljedice takvih aktivnosti. Toliko puno nepoželjne djece, toliko puno abortusa, toliko puno užasnih bolesti. Seks ima svoju namjenu, a to je začinjanje djece koju učimo duhovnim vrijednostima i koja mogu učiniti puno dobra za čitav svijet.
Ali osim u tu svrhu, seksualna želja treba biti kontrolirana. Osoba treba iskoristiti svoju energiju za samospoznaju. Ako je netko ipak vrlo tvrdoglav, i misli da je to smisao života, postoji toliko puno krasnih oblika života u kojima može neograničeno uživati u seksu.
Borba i obrana. Neki ljudi misle da je smisao života boriti se. Zapravo, ljudsko tijelo nije namjenjeno za borbu. Naši zubi nisu tako oštri, naši nokti nisu tako dugi i snažni. Našom naprednom inteligencijom, koja je namijenjena samospoznaji, mi možemo izumiti različite vrste oružja i možemo uništiti i sebe i druge. To nije svrha života, da uništavamo.
Svrha života nije da proizvodimo smrt. Svrha života je samospoznaja. Oni koji imaju tu sklonost da drugima kroz borbu nanose nesreću, da ubijaju, mogu dobiti oblik života koji je pogodan za to, poput mačaka i pasa. Ti oblici života su eksperti za borbu.
Kao što vidite sve te želje se najbolje ispunjavaju u drugim oblicima života. Ne u ljudskom obliku. Čovjek je napredniji od svih vrsta života. Međutim, ako malo bolje razmislite onda ćete vidjeti da su životinje puno bolje u tim materijalističkim aktivnostima od ljudi.
Mogu više jesti od nas, mogu spavati duže od nas, mogu se bolje razmnožavati od nas i mogu se bolje boriti od nas. Stoga, ako sve te aktivnosti možemo obavljati bolje u životinjskim oblicima, koja je to onda jedinstvena aktivnost u kojoj je ljudsko biće bolje od životinja?
Po čemu je ljudski život jedinstven?
Što je to što ljudska bića imaju, a životinje nemaju? Moć izbora. Svatko tko ima malo inteligencije može shvatiti da ljudi imaju tu posebnu inteligenciju. Čovjek se ponekad zove racionalnom životinjom. Pošto imamo ovo tijelo mi također moramo jesti, spavati razmnožavati se, a ponekad se moramo i braniti.
Ali mi imamo poseban dar, imamo razum, dublju inteligenciju. S tom inteligencijom trebamo shvatiti Boga i prirodu duše. Dakle, to je svrha ljudskog oblika života. Ako netko ne koristi ljudski oblik života u tu svrhu onda je to jako nesretno.
U mojoj zemlji, Americi, brzina kojom ljudi voze je uglavnom 55 milja na sat, to je oko 70 km na sat. Međutim, u Americi se prodaju i vrlo brzi automobili. Ako imate automobile kao što su Porshe, BMW, Mercedes s kojima možete voziti jako brzo, preko 200 km na sat, koja je korist da ih imate ako ih uopće ne koristite.
Takvi se automobili mogu koristiti u Njemačkoj, gdje nema ograničenja brzine. Ako u Njemačkoj imate takve automobile trebate ih voziti brzo inače koja je svrha imati tako brz automobil.
Dakle, ovaj ljudski oblik života je namijenjen da se vozimo natrag u duhovni svijet. U ovom ljudskom obliku života možete se izbaviti iz ovog materijalnog svijeta i materijalnog tijela i vratiti se nazad kući Bogu. Ovaj ljudski oblik života je kao Porshe među svim vrstama života.
I stoga je velika šteta, ako imate takav ljudski oblik života da ga koristite za ono za što ga koriste životinje. Zapravo, ovaj ljudski oblik života je vrlo rijetka stvar. Ljudski oblik života je durlabham – vrlo rijedak. On se dobija vrlo rijetko. Kao što je Porsche vrlo rijedak automobil. Koliko ljudi u ovom gradu ima Porsche? Možda jedan, dva, ili nekolicina.
Ljudski oblik života je vrlo rijedak. Prema vedskim spisima duhovna duša mora proći kroz osam milijuna različitih vrsta života prije nego što dobije ljudski oblik života. Mi smo izvorno bili u duhovnom svijetu, ali smo pali u materijalnu kreaciju: brahmanda bhramite kona bhagyavan jiva guru-krsna-prasade paya bhakti-lata-bija.
Mi prelazimo iz svemira u svemir, iz jednog oblika života u drugi oblik života. I nakon milijuna i milijuna oblika života, dobijemo ljudsko tijelo. To je kao da čekate u redu trgovine da nešto kupite osam milijuna mjesta i onda konačno dođete na red. Ako na nesreću ne upotrijebimo taj ljudski oblik života na pravilan način, vraćamo se nazad u krug od osam milijuna.
U nekim zemljama gdje još vlada komunistički režim, ljudi moraju čekati satima da bi dobili nešto tako osnovno kao što je kruh. Sada zamislite da tako čekate u redu nekih sedam, osam sati i onda konačno dođete na red i prodavačica vas upita: “Što trebate? Ovdje prodajemo kruh. Želite li kruh?” Vi kažete: “Ne znam, možda da, možda ne.” Ona će vam reći:”U redu, ako ne znate i ako ne želite, možete se vratiti nazad u red.”
Naša je pozicija slična. Mi čekamo na red toliko mnogo života i konačno dobijemo ovaj ljudski oblik života, u kojom možemo dobiti najvrijedniju stvar, a to je ljubav prema Bogu. Onda dobijemo priliku i kažemo: “Ah, ne znam, možda bih igrao nogomet ili bih gledao televiziju.”
Život je škola
To je objašnjeno u Bhagavad-giti manusyanam sahasresu, kascid yatati sidhaye – od mnogo milijuna ljudi, samo se nekolicina interesira za savršenstvo. No postoji svrha, postoji razlog zašto postojimo. Postoji cilj u našem životu. To je poput škole. Postoji izreka “škola života”. Koja je svrha škole?
Svrha škole je da učimo i onda diplomiramo i onda dobijemo neko bolje mjesto, bolje odredište. Svrha škole nije da u njoj zauvjek ostanemo. Iako postoji taj fenomen koji se zove profesionalni student. Kao što ja imam nekoliko prijatelja u Americi koji imaju 45 godina i još uvijek idu u školu. Još uvijek uče.
Oni dobiju ovu diplomu i onu diplomu, ovaj stupanj i onaj stupanj. Sve moguće diplome dobiju, ali nikako da završe sa školovanjem i krenu dalje. Kakva korist od toga, od svih tih diploma. Slično tome, postoje ljudi u ovom svijetu koji ostaju ovdje rođenje za rođenjem.
Rođenje za rođenjem bez da konačno diplomiraju. Kakva korist od toga. Upravo kao u školi, ako ne završite razred ili ako ne diplomirate, ako niste položili morate ponoviti godinu i na taj način sve ide iz početka. Tako osoba koja nije diplomirala u školi života mora se vratiti nazad.
Oni koju umiru u guni neznanja rađaju se ponovo kao životinje. Oni koji umiru u guni strasti, rađaju se kao ljudska bića. Oni koji umiru u vrlini rađaju se kao polubogovi, viša bića na višim planetama. Ali onaj tko štuje Boga se vraća u duhovni svijet.
Naravno, ako pitate ljude što oni misle, većina se reći: “Da, ja ću se vratiti Bogu ili ću ići na rajske planete.” Ali to nije tako jednostavno. Čak i u Bibliji Gospodin Isus Krist kaže: “Neće svi oni koji zovu mene, Gospodine, Gospodine, otići u moje kraljevstvo.”
Vi možete prakticirati neku religiju, ali ako imate vezanost za ovaj svijet morat ćete se ponovo vratiti i ispuniti svoje želje. Da bi se vratili nazad u duhovni svijet moramo biti potpuno privučeni Bogom. U sadašnjem trenutku svi su privučeni ljepotom ovog svijeta.
Ali ako usporedimo ljepotu ovog svijeta s ljepotom duhovnog svijeta, moći ćemo shvatiti da je ovaj svijet vrlo inferioran duhovnom svijetu.
Zato je važno slušati od samospoznate duše kako bismo shvatili pravu prirodu duhovnog svijeta. Slušajući od njih možemo upoznati i shvatiti ljepotu duhovnog svijeta. Kada jednom shvatimo i doživimo ljepotu duhovnog svijeta više nikada nećemo biti privučeni blijedom ljepotom materijalnog svijeta. Onaj tko je iskusio pravu stvar nikada ne može biti privučen imitacijom.
Moj duhovni učitelj, Srila Prabhupada je preporučio da svaki dan meditiramo na maha mantru 16 krugova na našoj brojanici za meditaciju. To traje otprilike sat i pol. Mnogi će reći da je to puno i da za to nemaju vremena. Ali u našem modernom društvu prosječna osoba gleda televiziju četiri do pet sati dnevno.
Iako postoji samo nekoliko programa od kojih može biti nekakve koristi, većina stvari koju vidimo je jednostavno beskorisna fantazija. Mi punimo svoj um sa svim tim beskorisnim stvarima, sa svom tom fantazijom i onda se čudimo kako na kraju ispadnemo takvi kakvi jesmo.
Stoga je bolje da odvojimo dnevno sat i pol vremena za meditaciju i na taj način kušamo kapljicu nektara iz duhovnog svijeta.
Autor: Indradyumna Swami
