Dosta sumnjamo u žene koje nam veći dio dana brinu o djeci.
Jedna odgajateljica je na e-mail adresu redakcije Dubrovačkog dnevnika uputila pismo u vezi s jednim incidentom koji se dogodio u vrtiću “Palčica” kada je prema riječima zabrinute majke, odgajateljica tog vrtića prema jednom djetetu neprimjereno postupila, što je rezultiralo poprilično burnim reakcijama roditelja. Pismo pročitajte u nastavku.
“Ja sam po zanimanju odgajatelj i prvenstveno kao odgajatelj, a potom i kao čovjek sam zgrožena komentarima pojedinih roditelja koji su upereni protiv prozvane odgajateljice.
Apsolutno je licemjerno je pisati komentare poput: “Treba joj polomiti ruke i noge”, “Ja bih joj iščupala kosu”, “Otresla bih ja nju od pod” i slično, a istovremeno propagirati nultu toleranciju prema nasilju i negativnosti u vrtićima.
Dakle, ako se vi kao roditelji tako izražavate i zaista biste bili spremni tako reagirati pred svojim djetetom i pred skupinom djece, onda je vrijeme da se malo preispitate.
Ono što je još važnije je činjenica da odgajateljicu prozivaju izuzetno grubo i bezobzirno, iako se slučaj još uvijek nije do kraja istražio, a gđa Boja Milan Mustać je zamolila da se dopusti da prvo provjere sve činjenice – što je sasvim logičan i razuman prijedlog.
Među raznim komentarima na objavljeni članak, može se pročitati mnoštvo prijedloga da se u vrtiće uvedu kamere. Isprva sam bila ljuta što to vidim jer ne mogu vjerovati da su ljudi spremni izraziti toliko nepovjerenje prema ženama koje im odgajaju, čuvaju i njeguju djecu u najranijem djetinjstvu i to samo na temelju jednog slučaja, koji još uvijek nije dovoljno istražen.
Zatim sam malo razmislila i shvatila da to i nije tako loš prijedlog. Možda bi kamere snimile izuzetan trud, napor i ljubav koju odgajateljice svakodnevno ulažu u vašu djecu. Možda bi se vidjele odgajateljice koje često ostaju poslije svog radnog vremena i svoje slobodno vrijeme troše na pripremu i izradu materijala i poticaja za aktivnosti s djecom.
Možda bi se vidjele žene koje zabrinuto trče po dvorištu prema djetetu koje je upravo palo i primaju ga nježno u naručje. Možda bi se vidjele žene koje rade i ljeti, na visokim temperaturama, ponekad s pokvarenom klimatizacijom u grupi s preko 30 djece različitog uzrasta.
Možda bi kamere snimile odgajateljicu koja se igra sa zadnjim djetetom koje je ostalo u vrtiću jer roditelji opet kasne po njega, a ona se trudi da dijete to ne primijeti.
Možda bi se na kameri vidjela odgajateljica koja djetetu mijenja pelenu ujutro čim je došlo, jer je mama rekla da će zakasniti na posao i nije stigla promijeniti pelenu koje je dijete nosilo cijelu noć.
Nadam se da bi kamere snimile djecu koja idu u vrtić 12 mjeseci godišnje, bez odmora. Možda bi kamere snimile i djecu koja dolaze bolesna u vrtić i roditelja koji tvrdi da mu dijete nije bolesno.
Možda bi kamere svima pokazale kako je biti majka, odgajateljica, prijateljica, spremačica, čuvarica, glumica, medicinska sestra, cirkusant, kolega, pjevačica, plesačica, njegovateljica, istraživačica, i na kraju ČOVJEK i mnogo toga ODJEDNOM, i to u uvjetima koji nisu idealni, u grupama koje broje previše djece.
Bilo bi lijepo kad bi roditelji primijetili takve stvari i kad bi bili tako žustri o raspravama oko poboljšanja uvjeta u vrtiću, a ne samo oko javnog linča putem komentara na jednu mladu ženu.
Sigurno bi stvari brzo išle nabolje. Nadam se da će se javiti i roditelji s pozitivnim komentarima i lijepim riječima o bivšim i sadašnjim odgajateljicama njihove djece i da ćemo na takav način ipak prosuti malo ljubavi preko ove, nažalost, ružne slike koja se stvorila.”
35 NULTA FREKVENCIJA
