Widget not in any sidebars
Tijekom našeg životnog puta neprestano nas prati nekakav “unutarnji glas”. Da, svi smo to doživjeli – malog vraga na jednom ramenu i anđela s druge strane, a obojica pokušavaju prodati svoje mudre riječi i savjete zbunjenoj osobi koja se nalazi između. Ukoliko nismo na visokom spiritualnom stupnju razvoja, taj glas je um, koji je u suštini skladište sjećanja i iskustava koje svakom od nas uvijek nudi izbor određenih opcija.
Widget not in any sidebars
Njih smatramo našim ‘vlastitim’ razmišljanjem, ali one zapravo potpuno ovise o tome kakve su informacije, impresije i iskustva u njemu uskladištene.
Svaka osoba djeluje prema nagonima koji proizlaze iz uma. “Dok razmišlja o predmetima osjetila, osoba razvija vezanost za njih. Iz takve vezanosti se razvija požuda, a iz požude nastaje gnjev. Od gnjeva nastaje potpuna iluzija, a od iluzije gubitak pamćenja. Kada je pamćenje izgubljeno, osoba gubi inteligenciju…” (Bhagavad-gita 2.62-63)
Iako većina ljudi sebe poistovjećuje s umom, Bhagavad-gita ga definira kao suptilni instrument koji nam stoji na raspolaganju – instrument koji treba biti strogo kontroliran, da bi na kraju postao naš dobronamjernik. „Onome tko je ovladao umom, um je najbolji prijatelj, ali onome tko to nije učinio, um će ostati najveći neprijatelj.” (Bhagavad-gita 6.6)
Funkcije uma su razmišljanje, osjećanje i htjenje i tako sve počinje u našim glavama – od misli preko riječi i djela do navika i karaktera, što u konačnici dizajnira našu sudbinu. Ono što kontempliramo, o čemu razmišljamo i čemu pridajemo svoje povjerenje, postaju naša uvjerenja koja praktički određuju čemu težimo u životu.
Sve situacije koje proživljavamo se tumače u umu. Um je poput obojenih naočala. Ako su one žute, cijeli će svijet biti žut. Ako u svom umu razvijamo vezanost za određenu stvar, osobu ili ideologiju, cijeli ćemo svijet promatrati kroz tu prizmu.
Ovisno o našem stanju uma, možemo doživjeti srazmjernu količinu sreće ili nersreće. Nekontrolirani um će nas nadraživati, obmanjivati i zavaravati, prisiljavati nas da skliznemo prema nižoj prirodi požude, ljutnje i pohlepe. Taj način razmišljanja pronalazi problem u svakoj prilici, nezadovoljstvo sa sadašnjošću i neprestanu žudnju za boljom budućnošću.
S druge strane, kontrolirani um djeluje kao naš prijatelj na duhovnom putu, pomaže nam da donesemo progresivne i zdrave odluke koji donose dobrobit na svim razinama. Takav umni sklop je u stanju prepoznati priliku u svakom problemu i uvijek je zadovoljan. Osoba ovladanog uma se nikada previše ne raduje zbog materijalnog dobitka niti žali zbog materijalnog gubitka. Ako izgubi nešto što mu je veoma drago, ne jadikuje. Ako ne dobije ono što želi, ne žali. Transcendentalan je usprkos svim povoljnim i nepovoljnim okolnostima.
“Želje dolaze kao što se rijeke ulijevaju u ocean, koji se uvijek puni vodom, ali ostaje miran. Samo onaj tko nije uznemiren neprestanim tijekom želja može dostići mir, a ne onaj tko nastoji zadovoljiti takve želje.” (Bhagavad-gita, 2.70)
