Koliko puta vam je netko rekao oprosti i zatim je opet učinio iste stvari.
I onda zatim opet i opet. Ta riječ oprosti je potpuno izgubila značenje jer djelo nije u skladu s njom.
Nije do njih, oni su takvi kakvi jesu i bit će takvi sve dok sami ne poželi promjenu.
Na nama je da preuzmemo odgovornost za sebe u ruke svoje i postavimo zdrave granice.
Ako mi to ne učinimo neće to učiniti niti oni. Iz razloga jer rade onako kako smatraju ispravnim i kako su naučili, a taj oprosti eto u endefektu ispada obična navlakuša.
Oprosti i daj mi dozvoli da ti opet učinim isto.
Tako taj oprosti ponekad vodi u beskraj, sve do onog trenutka dok se mi ne zauzmemo za sebe i kažemo dosta.
Naravno da treba oprostiti, ne radi se o zamjeranju ovdje. Radi se o tome da će svatko raditi s nama do te mjere do koje mu mi dopuštamo.
I oprosti, ali nikome ne dozvoli da se prema tebi ponaša onako kako ne zaslužuješ.
Marina Knüsel,
Facebook grupa – Za empate, duhovnjake i sve vrste svjetlosnih ratnika
