Kako ne bi povrijedili druge, ljudi često potiskuju vlastite osjećaje i želje, međutim autor ukazuje da je to pogrešan put. Na taj se način ljudi sve više udaljavaju od sebe samih, bivaju nezadovoljni te jednako tako šire nezadovoljstvo oko sebe.
Osho u razrješenju ove dvojbe vidi pretpostavku za čovjekov zdrav emocionalni život, nudeći u knjizi putokaz kako izaći iz tog začaranog kruga u koji roditelji i društvo uporno guraju pojedinca. Na kraju knjige opisane su vježbe transformacije i meditacije.
Što je to što je trajno u vama? Emocije ne mogu biti trajne. Zato se i zovu „emocije“ – riječ koja potječe od riječi „motio“, pokret. One se kreću; stoga se nazivaju „emocije“.
Između jedne i druge, vi se stalno mijenjate. U ovom trenutku ste tužni, u drugom ste sretni; ovog trenutka ste ljuti, a već sljedećeg suosjećajni. U ovom trenutku nekog volite, već sljedećeg trenutka ste ispunjeni mržnjom; jutro je bilo divno, a noć je bila grozna. I tako se to nastavlja.
Ovo ne može biti vaša priroda, jer iza svih ovih promjena mora postojati nit koja ih sve drži na okupu. U vijencu vi vidite cvijeće, ali ne vidite nit. Emocije su kao cvijeće u vijencu. Ponekad procvjeta bijes, ponekad tuga, ponekad sreća, ponekad bol, a ponekad procvjeta patnja.
Ove emocije predstavljaju samo cvijeće, dok je vaš cijeli život vijenac. Ta nit mora postojati; u suprotnom biste se odavno rasuli na dijelove. Vi postojite kao cjelina – što je, dakle, ta nit, ta zvijezda vodilja? Što je to što je trajno u vama?